Poezija i gitara
utorak, 11.05.2010.
Želje
Ništa nije tako zarobljeno, utamničeno, lišeno svake
slobode, dostojanstva i svakog prava kao neizrečene
želje, one koje je nemoguće ostvariti.
1. 01. 2010.
U noći najljepših želja
želim ti korake čvrste koji vode moje
nose te dalekom neistraženom zemljom
čarobnih ljepota
dok u sjeni starog hrasta sa mnom stoje.
Želim ti poglede što u zeleno tonu
bez riječi, bez misli
sa mojim očima vezu
nevidljivu najjaču sponu.
Želim ti osmjeh što odgovara na moj
kroz šumu lica, rečenica i mana
s lakoćom da ga nosiš i pružaš
jer još ih te čeka na kraju dana.
Želim ti dodire zapisane na mojoj koži
poljupce što mi rastu na usnama
i suze koje sije sreća
kad buduća jutra pronađeš u nama.
Želim ti prste od mašte, strasti i snova
kad te gitara povede na put
svaku notu da oboji ona ista ljubav
što te meni vraća... uvijek... iznova.
U noći najljepših želja
tu sebičnu želju – svu sreću svijeta
nisam ti poželjeti smjela.
------------
Jednom, nakon ko zna koliko krugova, možda nešto pomakne
taj šestar sudbine, tada možda...
