Poezija i gitara
utorak, 04.05.2010.
Pet dragocijenih minuta...
...za grešku, svi ih radimo.
Greška
U mračnom kutu bića i svemira
u ljubavnoj igri čežnje i nemira
začeta je greška.
Hranjena samoćom i vremenom što bježi
dobila je oči, prste i namjeru
imuna prema svakom obziru
mudro je čekala...
i ugledala svjetlo dana
onoga časa kad je slabost srcu bila
najjača strana.
Prišla je zanosna, nevinog smiješka
drhtavog daha, pogleda spora
u haljini od nade, s vrpcom od modrih zora
fatalna i slatka, luda, neshvaćena greška.
Sve ono prije kao da je bio
samo put do nje
vladarica uma i duše
razum tek se snio
spokoj žeđa u eri suše.
Sjena svakog sna i misli svake
samo moja neotuđiva greška
od koje nema bijega
iako je rumena, gorka i teška
neka je tu i neka je blizu
jer vrijeme su promjene u nizu
jednom možda bude ona - ono najbolje od svega.
------------
Moram po sina. Ma ne, ne, ne, on nije greška, ne nikako!
