DJETINJSTVO
25.01.2007.Što pamtimo iz djetinjstva? Kako tko. Pamtimo što smo doživjeli. Pamtimo razgovor sa prijateljicom, sestrom... Jedne mirne ljetne noći u kupaonici...Pamtimo balkon na kojem smo skrivečki pušile i gledale more...Miris kolača u kuhinji. Čuvamo prvu haljinicu koju je sašila mama. Samo za nas. Pamtimo nedjeljna jutra kada smo svi zajedno u krevetu. Škakljamo se, mazimo, razdragano se smijemo... Pamtimo sigurnost i bezbrižnost. Pamtimo bezuvjetnu roditeljsku Ljubav. Čak i kada su vikali na nas. Jer su nas naučili:“Na tebe će vikati samo onaj kome je do tebe stalo. Ako mu nije stalo, samo će odmahnuti rukom. A vičem jer sam nemoćan, jer se brinem za tebe, jer sam čovjek. Jer nisam savršen. I jer ti želim samo najbolje za tebe.“ Ja ne znam što će pamtiti MOJA djeca. Što će od ljepote uspjeti sačuvati a što od lošega zaboraviti. Što će im biti najdraže. Ja samo znam što im je bilo najbolnije. Njima je uskraćeno mnogo toga. Nedostaje veliki dio. Nedostaje im osjećaj sigurnosti koji mnogi imaju ni ne misleći o njemu. Nedostaje im bezbrižnost. Ona više nikada neće bezuvjetno i apsolutno vjerovati u nepomućenost. Mojoj djeci nedostaje DJETINJSTVO.
komentiraj (11) * ispiši * #
