STARI(JI) LJUDI

16.01.2007.

Kad sam već pisala o mladima, evo ponešto i o stari(ji)ma.

PHIL BOSMANS:
"U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga.
Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru, njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca. "


Radila sam 4 godine sa starim ljudima. U Domu umirovljenika. Svakoga dana razgovarala sa njima. Na neki način dijelila njihove posljednje dane sa njima. To je dragocjeno iskustvo koje mijenja svakoga tko to može i želi prihvatiti. Ja sam htjela. I mogla. Uzela sam svaki trenutak koji mi je darovan da ga uklopim u sliku svojega života i zrelosti. A njima sam dala trenutak koji je njima bio potreban. Sreće, radosti, mira i topao osmijeh. Utjehu, toplu riječ i dodir. Ne traže oni puno. Oni traže ono što je većini mlađih preteško dati. Samo malo strpljenja i da ih saslušate. A imaju što reći, vejrujte.
Samo treba znati slušati.
Od njih možete naučiti nešto što od mladih ne možete. Oni su već ovdje bili. Oni su bili u našim godinama. Oni su taj put već prošli. Mnoge sam si muke ja prištedjela jer sam ih slušala. Ja imam čak 4 prijateljice koje su prešle 65 godina. Čudno vam je? Meni nije. Ta su prijateljstva među dragocjenima. To su žene sa iskustvom o kojem ja mogu samo sanjati. A i moje je pozamašno. To su žene kojima mogu vjerovati. Zašto? Jer se više ne igraju sa ljudima. Kao što mnogi mlađi vole. Vole se igrati i iskorištavati. Stari(ji) ljudi poštuju daleko više druge ljude. I bol i tugu i sve ostalo. Njima ništa nije čudno, ni nerazumljivo.
Sve su već vidjeli.
Mi to tek trebamo vidjeti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.