URBI ET ORBI- PORUKA: GOSPODARSKI RAST SE NE OČEKUJE - ON SE PLANIRA!
Ovaj put samo komentar bivšeg ministra gospodarstva [B]dr. Ljube Jurčića o potrebi planiranja poduzetničkog razvoja:[/B] Na godišnjem savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista svi su u prvi plan stavljali stopu gospodarskog rasta kao nužan uvjet razvoja Hrvatske. Predstavnici Vlade stopu gospodarskog rasta navodili su usput. Rast koji vodi prema punoj zaposlenosti ne događa se ni slučajno ni djelovanjem tržišta. Nacionalno je gospodarstvo složen sustav. Rastom taj sustav postaje sve složeniji. Jednostavnije razumijevanje gospodarskog sustava svodi se na shvaćanje tog sustava kao mehanizma s većim ili manjim brojem međusobno povezanih poluga i polugica. Predočavanja gospodarskog sustava kao mehanizama u kojem se vide međuovisnosti poluga i polugica prvi je, ali važan korak u razumijevanju gospodarstva. Značenje takvog razumijevanja jest shvaćanje da se pritisak na bilo koju polugu ili polugicu s većim ili manjim intenzitetom prenosi na ostale dijelove sustava. Ekonomska nam analiza služi da vidimo (pojednostavnjenu) sliku gospodarskog sustava s njegovim međuovisnostima. Ekonomska se politika treba koristiti slikom ekonomske analize kako bi znala na koje poluge i kojom snagom treba pritisnuti kako bi se postigli željeni ekonomski, pa onda i društveni i politički ciljevi. Gospodarski je rast prvi cilj ekonomske politike vlada svih suverenih država. Drugi je cilj puna zaposlenost, odnosno što niža stopa nezaposlenosti. Podciljevi koji na neki način te osnovne ciljeve dugoročno osiguravaju unutrašnja su i vanjska ravnoteža. Oduzimanje građanima Ekonomska politika najviše vremena troši na pronalaženje sredstava i instrumenata za ostvarenje visokih stopa rasta. Više stope rasta nužan su uvjet za rast standarda stanovništva. Više stope rasta omogućuju veće plaće, veće mirovine, bolju zdravstvenu uslugu, bolje školstvo. Omogućuju povrat duga umirovljenicima bez negativnijih posljedica za budući gospodarski i društveni razvoj. Primjerice, 5%-tni rast omogućuje realni rast plaća za jedan posto, realni rast mirovina za jedan posto, smanjenje deficita za jedan posto, da se u školstvo i zdravstvo uloži po jedan posto realno više itd. Jedan posto u sadašnjim je hrvatskim uvjetima više od dvije milijarde kuna. Nedavno povećanom participacijom u zdravstvu namjerava se prikupiti oko 400 milijuna kuna. Za tih 400 milijuna smanjuje se raspoloživi dohodak stanovništva i njegov standard jer sada građani moraju plaćati uslugu koju dosad nisu plaćali. Vladi je očito bilo lakše uzeti od stanovništva te milijune nego pronaći instrumente kako podići nacionalni dohodak za taj iznos, koji je manji od 0,25% bruto-domaćeg proizvoda. Na upravo završenom godišnjem savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista svi su ekonomisti u prvi plan stavljali stopu gospodarskog rasta kao nužan uvjet razvoja Hrvatske, a predstavnici su Vlade stopu gospodarskog rasta navodili usput. Kreatori ekonomske politike ne smiju očekivati stopu rasta gospodarstva, oni je moraju planirati. Rast koji vodi prema punoj zaposlenosti ne događa se ni slučajno ni samo djelovanjem tržišta. On se ostvaruje mjerama ekonomske politike. Zamka socijalne neosjetljivosti Tržišni mehanizam povećava efikasnost tržišnih subjekata. Jaki postaju još jači. Slabiji postaju još slabiji. Visok profit kao jedini cilj legitiman za poduzetnika onemogućuje dugoročno održiv društveni i gospodarski razvoj. Tržište omogućuje efikasnost, ali ne osigurava socijalnu osjetljivost i zaštitu prirode. Socijalna neosjetljivost stvara društvene napetosti, a neravnomjerna raspodjela dohotka ograničava potrošnju, što ograničava i dugoročni rast gospodarstva. Prekomjerno iskorištavanje prirodnih bogatstva i nedopuštene štetne emisije dugoročno sužavaju granice proizvodnih mogućnosti, a kratkoročno povećavaju troškove proizvodnje. Na taj se način onemogućuje dugoročno održiv rast, a on predstavlja razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija i ne ugrožava mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Loši poznavatelji ekonomije i ekonomskih sustava, a osobito ekonomske povijesti stavljaju državu nasuprot tržištu. Suprotstavljaju potpunu slobodu (liberalizam) Smithova efikasnog tržišta i 'nevidljive ruke' Keynesovu državnom intervencionizmu. Neoliberalisti kažu: 'Zaboravite Keynesa, prepustite sve tržištu, ono će sve riješiti'. Sljedbenici Keynesa pak kažu da je za razvoj potrebno više državnog intervencionizma. Ekonomska povijest i sadašnjost potvrđuju neodrživost tih ekstremnih stavova. Tržište savršeno u savršenim uvjetima Dobri poznavatelji ekonomske teorije i ekonomske povijesti znaju da je zadatak državnog intervencionizma u tržišnim uvjetima stvoriti uvjete za jače djelovanje tržišnih zakona. Naime, tržište savršeno djeluje u savršenim uvjetima. Što su uvjeti manje savršeni, i tržište djeluje manje savršeno. To je u ekonomskoj teoriji poznato više od sto godina, a nešto kraće u ekonomskoj praksi. Državna se intervencija usmjerava prema područjima gdje je tržište manjkavo. Razvijenije zemlje u pravilu imaju razvijene tržišne sustave. U manje razvijenim zemljama i tržišta su manje razvijena pa je potrebna veća uloga države u stvaranju tržišnih uvjeta i izgradnji fizičke i institucionalne infrastrukture. Izgradnja fizičke infrastrukture (cesta, energetike, željeznice, telekomunikacija) u najvećoj mjeri završava kad zemlja postigne desetak tisuća dolara po stanovniku. Zbog toga je i udio države u bruto-domaćem proizvodu u toj fazi razvoja relativno veći. Nizak dohodak, mala kupovna moć i mala potražnja nisu stimulativni za privatni sektor da gradi skupe infrastrukturne objekte s dugim rokom povrata. A ta je infrastruktura nužna za razvoj i gospodarstva i tržišta. Njezinom se izgradnjom stvaraju uvjeti za razvoj privatnog sektora i smanjuje se potreba države za daljnjim ulaganjem u fizičku infrastrukturu. Na taj se način mijenja udio državnoga i privatnoga. Uz to za svaki viši stupanj razvoja gospodarstva država je dužna osigurati infrastrukturu, infrastrukturne proizvode i obrazovanje. Nove tehnologije i novi proizvodi zbog održivog razvoja traže i nove poticaje i novu regulaciju. I jedno i drugo mora biti u rukama države. Programi Apolo, Ratovi zvijezda, Airbus i sl. projekti su kojima su se stvorile tehnologije i proizvodi koji se danas koriste u 'civilnim' djelatnostima. Svi se oni, kao i mnogi drugi, provode u državnom aranžmanu. Deset godina recesije Danas je na sceni utrka između Amerike, Europe i Japana u stvaranju infrastrukture za industrije XXI. stoljeća. Budući da su to najveći pothvati u ljudskoj povijesti, njih direktno i indirektno mogu financirati samo države. Rijetke su situacije u povijesti kada je samo tržište dovelo do pune zaposlenosti. Uvijek je to bilo uz intervenciju države. U tom području država je imala dvojaku ulogu: u uređenju tržišta rada i mjerama koje su direktno ili indirektno povećavale potražnju za radom. Država je u većini zemalja najveći investitor. Državna potrošnja u pravilu se kreće od 30% pa do više od 50% bruto-domaćeg proizvoda. Jednopostotno povećanje državne potrošnje u situaciji nepotpune zaposlenosti, ako je dobro isplanirano, može znatno smanjiti nezaposlenost. I razvijene zemlje na sam nagovještaj recesije posežu za tom mjerom. Hrvatska je s visokom stopom nezaposlenosti u recesiji već desetak godina. Prije nekoliko godina počela je faza oživljavanja kojom je nezaposlenost smanjena s 400 tisuća na oko 300 tisuća. Međutim, već se dvije godine broj nezaposlenih zadržava na toj razini, što upućuje na stagnaciju gospodarske aktivnosti. I ekonomska teorija i ekonomska povijest uče nas da tržište bez državne intervencije neće riješiti hrvatsku nezaposlenost. Da je moglo, već bi riješilo. [LINK=http://www.liderpress.hr] Liderpress.hr[/LINK] - 23.11.2005 |
23 - OSIGURANJA PODUZETNIKA I PODUZETNIŠTVA
Stupanj razvijenosti financiranja poduzetništva i podrške poduzetnicima, dakako, ovisi i opsegu osiguravateljskih usluga kojih u Hrvatskoj uopće nema ili postoje samo deklarativno. Izuzetak je Hrvatska banka za obnovu i razvitak i pojedine tzv. poslovne banke koja osigurava kredite izvoznicima putem nekoliko linija ili kreditnih programa. Uz nedovoljno razvijeno osiguranje kredita, štednih uloga (depozita) tragično je stanje tzv. osiguravateljske industrije u Hrvatskoj u odnosu na malo i srednje poduzetništvo, poglavito nova poduzetništva. Dok urodjenici iz zapadnih 'razvijenih' zemalja smatraju da su varijacije životnog osiguranja dostatne za ispunjavanje potreba hrvatskog neinformiranog civilnog krda u Hrvatskoj(40-godišnjem socijalizmu na prijelazu u komunizma, zahvaljujući), poduzetnici su posve zanemareni. Ne samo oni, nego i korisnici usluga tzv. poslovnog bankarstva u hrvatskoj, koje je zapravo antipoduzetnički i antihrvatski orijentirano ( a takvo bankarstvo se vodi kao direktno inozemno ulaganje, što je jezovito, jer se prodaja magle kroz papiriće osiguranja, zvuka i bankarskih usluga na najnižoj poduzetničkoj razini kod nas zove investicijom). U stvarnosti, trenutačna se situacija, uz sudjelovanje MMF-a i Svjetske banke, zove monetarna i svekolika okupacije naroda jedne zemlje. Upravljanje rizikom u poduzetništvu i ulaganju (bankarstvu, osiguravajućim društvima, investicijskim poduzećima i društvima za upravljanje otvorenim i zatvorenim fondovima, i dr.) ključno je za reguliranje cijene ukupnih činidbi poduzetništva, vrjednosnih papira i novca. Bit ovog teksta je ukazati na nepostojanje relevatnog osiguravateljskog instrumentarija za poduzetnike koji mogu poslužiti pred kreditorima i ulagačima kao kolateral sprječavanje nerealizacije poslovnog plana ili neke druge radnje koja je financirana eksternim izvorima (ulagačkim; bankarskim; i dr.). Malo (i srednje poduzetništvo) treba biti osigurano velikim brojem vrsta polica, a svrishodnost i korisnost uporabe ponudjenih instrumenta (osiguranaj) ponajviše zavise o profilu poduzetništva. Tako, primjerice, za poduzetnike trebaju postojati police koje ga osiguravaju od odgovornosti od nesretnog slučaja u javnosti koje treće osobe mogu povesti protiv poduzetnika u slučaju da neka poslovna aktivnost ili proizvod uzrokuju, primjerice, tešku ozljedu ili smrt neke osobe. Takodjer potrebne se i malo slojevitije police osiguranja managementa nekog poduzetništva za sprječavanje naknada šteta koje mogu nastati radi neprofesionalnosti, gubljenje intelektualne imovine,gubitak dokumenata, nepoštenja i tome sl. Potom, poduzetnici moraju imati dostup polici koja ih štiti od odgovornosti pred zaposlenikom u slučaju da isti podigne tužbu zbog ozljede na radnom mjestu ili bolesti za koju se utvrdi da je rezultat rada. U (razvijenijem) svijetu postoje i police, koje bi nadasve dobro došle hrvatskoj managerskoj kasti, a odnosi se na policu osiguranmja od nesposobnosti, nezannaj itd. u radu, ukoliko se za iste ne iznadje da su bile uvjetovane višom silom i izočnošču namjere. Svaki direktor poduzetništva treba biti osiguran policom koja ga štiti od šteta uzrokovanih, primjerice, njegovom nepažnjom. Naravno, temelj osiguranja poduzetništva su police koje štite od poslovnih rizika, ali prije što ih obradimo, spomenimo da poduzetnik mora imati policu (ili police, štogod je praktičnije) za osiguranje opreme, nekretnina i sadržaja u nekretninama (namještaja, aparata, umjetnina itd.), šteta na vozilima (full-kasko je najpreporučljiviji), te protiv mogućih pravosudnih troškova koje mogu izazvati tužbe protiv poduzetništva, poduzetnika itd. Uz navedene, moguće je osigurati kompjutersku opremu, prijenosnu elektronsku opremu…. Faktoring služi (uglavnom) za osiguranje naplate kod izvoznih partnera (kupaca), a financijski derivati (opcije, futuri, hedgeing) za definiranje pozicije radi osoiguranja protiv loših ili nepredvidjenih dogadjanja na tržištu roba, vrijednosnih papira i rada. Ozbiljno osiguravajuće društvo s referentima i gazdama koji nešto znaju o poslovnim rizicima (U koje spadaju i posebni politički rizici, kao i rizici od gubitka vrjednosti neke domicilne valute u kojima se vrši plaćanje u odnosu na EUR,USD,YEN i dr. – takvim vrstama osiguranja bave se specijalizirana osigurateljska društva), trebaju donijeti poduzetniku komaparativne prednosti zbog sniženja mogućih i vjerojatnih rizika kod investicije. U slučaju nepostojanja dostatnog kredibiliteta poslovnog partnera čije radnje u lošoj namjeri mogu prouzročiti nestabilnost poduzetnika (i njegovih kooperanata itd.), poduzetnik se može osigurati u diskontnoj prodaji dugovanja prema kompanijama koja se bave tom, u svijetu, krajnje legalnom financijskom djelatnošću. Ukoliko je poduzetnik graditelj, treba osiguravati svaku etapu (dob) gradnje i angažirati (ne pasivizirati) kapital. Takodjer, poduzetnici-početnici o čijem radu i čijim sposobnostima zavisi uspjeh poslovnog plana, mogu sebe osigurati u slučaju nesreće, bolesti i sličnog trajnog ili privremenog onesposobljavanja,s time da svota na koju su osigurani treba odgovarati visini ulaganja s prinosima investitora ili banaka. Na taj način, imajući u vidu i početnu imovinu poduzetništva koja uključuju i intelektualni kapital (prava, projekti, inovacije itd.), izvori kapitala bi trebali biti osigurani od tzv. volatilnosti tržišta, odnosno nepovoljnih dogadjanja na tržištima vrijednosnih papira i novca koja utječu na cijenu novca, odnosno fiskalna politika, nerijetko i pod pritiskom zatečene monetarne situacije, odlučuje o poduzetničkoj proaktivnosti instrumenata na tržištima kapitala. Više kamatne stope središnje banke i prinosi na državne obveznice destimuliraju rizičnije investicije, i obrnuto. Lepeza osiguranja zadire i u banke, odnosno korisnike kredite ili vlasnike vrijednosnih papira. Za banke i poduzetnike postoje sofisticiraniji načini (u odnosu na ukupan mehanizam rada i ustroja) osiguranja kredita, ali i od nepoželjnih učinaka dugovanja.Usluge osiguranja kredita omogućuju svježe informacije poslovnim strankama, blagovremeno uočavanje mogućih problematičnih situacija, kalibriranje rješenja u cilju postizanja optimalne situacije za stranke, te omogućuje stranci prednosti koje proizlaze iz police kreditnog osiguranja, kao što su dostup slojevitijem načinu naplate dugovanja i pravnoj logistici potrebnoj za izvršenje istog. Pritom su moguće prodaje kreditne obveze putem specijalizirane aukcije ili ponude, pri čemu se krediti definiraju prema veličini, kvaliteti, vrsti, zastupljenim i zatraženim kolateralima i naravno području korisnika kredita, odnosno kreditodavatelja. U svakom slučaju, suština ovog teksta za poduzetnike je prihvaćanje činjenice i prakse da su osiguranja predvidjena za svaku dob poduzetništva, projekta, radnje i sl. |
Ožujak 2009 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Listopad 2006 (2)
Lipanj 2006 (1)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (5)
Studeni 2005 (1)
Listopad 2005 (1)
Rujan 2005 (20)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv