O novom komercijalnoj valorizaciji intelektualne imovine (autorska i srodna prava; patenti; zaštićeni znakovi; poslovne tajne;
brandovi i dr.) detaljnije ću elaborirati u sljedećim tekstovim, poglavito o odnosu Intelektualne imovine (eng.
Intellectual Property – kratica: IP) kao kolaterala za nebankarsko i bankarsko financiranje malih i srednjih poduzetništva i projekata čija temeljna imovina sadrži tržišno eksploatativnu Intelektualnu imovinu.
Tekst o osnovnim informacijama u pogledajte na
IP spada u tzv. nematerijalnu imovinu, te posljednih sedam-osam godina predstavlja novi trend u financiranju poduzetništ(a)va. Naime, posudjivanje novca kreditom ili putem izdavanja vrijednosnih papira (uglavnom obveznica) polako prerasta u poslovno-financijski fenomen, posebice u svjetskoj glazbenoj industriji (više o hrvatskom doprinosu eri sekuritizacije autorskih prava:
, što je vrsta revolucionarne koncepcije za početni katalog autorskih i srodnih prava).
Pojam tzv. IP sekuritizacije (definicija sekuritizacije kasnije u tekstu)
odnosi se na sakupljanje sredstava (novca; kapitala) putem izdavanja emisije vrijednosnih papira koji su kolaterizirani s Intelektualnom imovinom. Temeljne osobine navedene vrste imovine predstavljaju objektivno realni tijek novca (prihoda) uporabom proizvoda koji se temelje na Intelektualnoj imovini koja je temelj izdavanja vrijednosnog papira (primjerice: patenti, glazbena prava koja prihoduju prodajom CD-ova s glazbom, emitiranjem na radiju i televiziji itd.) ili pak očekivane prihode u budućnosti , odnosno tijekom trajanja obveznice.
Ova vrsta tržišta još je uvijek mala zbog ograničenog broja prodavača i kupaca, ali se očekuje da se s
razvojem kreativne ekonomije,
novog stadija informatičke ekonomije, kojoj je oslonac znanje, veliki broj prikladnih novih poduzetništava moći će se financirati s sloncem na svoju tržišno realno isplativu Intelektualnu imovinu (riječ je o
start-up poduzetništvima, jer kod HAMAG-a i tvorevina novim se poduzetništvima smatraju poduzetništva s najmanje jednogodišnjom, pozitivnom bilancom i tomu slično).
Na žalost, konvencionalno i unifomirano posudjivanje novca od banaka i sličnih institucija za većinu poduzetnika još uvijek je glavni vanjski izvor financiranja. Praksa financiranja poduzetništva s osiguranjem u Intelektualnoj imovini još nije uobičajena u svijetu, nekmoli u bankama u Hrvatskoj gdje za referente misaoni proces predstavlja ispunjavanje virmana.
Financiranje na temelju Intelektualne imovine u razvijenim tržištima ostvarivo je ukoliko poduzetnik može dokazati likvidnost koju ostvaruje komercijalizacija te imovine. Naravno, poduzetnici s takvom vrstom imovine trebaju dokazati i trajnost te imovine kao i njenog tržišnog potencijala i iskoristivosti za vrijeme trajanja financijskog aranžmana, te i značaja te imovine koja u svakom slučaju kao kategorija postaje sve važnija u sadašnjoj 'Internet ekonomiji'.
Intelektualna imovina je s druge strane vrsta tzv. subjektivne imovine obzirom da njena procjena vrijednosti zavisi od vlasnika te imovine i izvora financija. Etablirane vrjednosne mjere postoje, ali i one su previše subjektivne ili ih sudionici na tržištu kapitala nedovoljno razumiju.
Stoga je procjena stvarne vrijednosti takve imovine preduvjet za svaki ozbiljniji pokušaj njena kapitaliziranja. Upitno je koliko su u tome uspjele tzv. Bowie obveznice koje su predstavljale instrument stvoren sekuritizacijom očekivanih prihoda od komercijalne eksploatacije autorskih prava pjesama
Davida Bowie-a tijekom trajanja obveznice. Ovaj je primjer predstavljao jednu od prvih većih sekuritizacija Intelektualne imovine na svjetskom tržištu kapitala.
Ovakve vrste vrijednosnih papira, prirodno, spadaju u vrst tzv. junk obveznica (engl.
junk znači: smeće), a takve obveznice karakterizira nepostojanje rejtinga (
rating), tj. visoke ocjene vrjednovanja te predstavljaju nesigurne obveznice s potencijalnim visokim prinosom. Kreditni rejting im je u pravilu vrlo nizak, ispod Baa/BBB.
Broj čitatelja se pita što zapravo znači termin 'sekuratizacija' koji je tako često u uporabi u Hrvatskoj, uglavnom prigodom zaduživanja države tj. svih nas, sadašnjih, prošlih i budućih poreznih obveznika koji JESMO država.
Sekuritizacija predstavlja aranžiranje i homogeniziranje jednog finnacijskog instrumenta (primjerice: komercijalno utrživih autorskih prava) u novi tržišno prihvatljiv vrijednosni papir (obveznicu; dionicu itd.). Kod postupka sekuritizacije vlasnici vrijednosnih papira, odnosno društvo koje organizira upravljanjem emisije ili investicijskog fonda, preuzima sva prava za vrijeme trajanja vrijednosnog papira i prihoda usmjerava prema vlasnicima vrijednosnih papira u suglasju s obvezama definiranih prigodom emitiranja vrijednog papira i tijekom trajanja vrijednosnog papira.
Za poticanje ulagača u financiranje, primjerice komercijalnog razvoja odredjene Intelektualne imovine, što je upravo slučaj s projektom kataloga Hit Industria (d.o.o., u osnivanju), nude se brojne pogodnosi poput
Zero Coupon Bonda, odnosno obveznice koja nema svoju godišnju premiju, nego je premija za trajanje obveznice uračunata zu kupovnu cijenu (Hit Industria će primjerice obveznicu od nominalne -
face value- početne vrijednosti EUR100 prodavati za oko EUR32-40. Takva obveznica poput većine drugih spada u tzv.
baby obveznice čija je nominalna vrijednost manja od USD 1.000,00).
Prije pojave Bowiejeve obveznice sekuritizacija nematerijalnih vrijednosti odnosila se uglavnom na realno očekivane rente nekretnina, kupoprodajne ugovore, ugovore za nabavu i sl. Financijsko tržište je bilo upoznato i pripravno na rizike koji su proizlazili iz ovakvih sekuritizacija. No, usprkos pojedinim pionirskim pokušajima, tržišta još uvijek nisu dovoljno upoznata s budućim očekivanim izvorima prihoda autorskih prava poput licencnih tantijema ili drugih objektivno vjerojatnih tijekova novca koji su učinak komercijalne eksploatacije Intelektualne imovine.
U takvoj tržišnoj sekuratizaciji Intelektualne imovine vlasnik ili aranžer sakupi sve izvore i načine prihoda i spoji ih u novi instrument koji se još na tržištima zove instrument za specijalnu namjenu (
Special-Purpose Vehicle) koji se oblikuje za izdavanje vrijednosnog papira podržanog Intektualnom imovinom na koju se odnosi.
Dug koji se stvori izdavanjem vrijednosnog papira i uplatom ulagača servisira se prihodima koju stvara Intelektualna imovina na kojoj se temelji i koju zapravo kolaterizira izdati vrijednosni papir.
Vlasnik Intelektualne imovine u slučaju svog bankrota ne gubi i Intelektualnu imovinu, jer je ona isključena iz njegova vlasništva za vrijeme trajanja obveznice (i duže). Naime, za vrijeme trajanja obveznice koja se temelji na odredjenoj intelektualnoj imovini, vlasnik te imovine prestaje biti njenim vlasnikom, a vlasnici obveznice mogu postati i trajnim vlasnikom Intelektualne imovine na kojoj se temelji obveznica, ne samo prihoda te imovine.
Dakle, sekuratizacija Intelektualne imovine je financijska tehnika koja vlasnicima imovine da omogućava ostvarenje financijske koristi za ustupanje tantijeme, licencne prihode itd,. za vrijeme trajanja obveznice vlasnicima vrijednosnog papira (obveznica itd.).
Za uspjeh takve sekuratizacije potrebno je da prihodi budu objektivno očekivani i da rizici ulaganja budu razumljivi ulagačima (i izdavačima vrijednosnog papira koji se temelji na odredjenoj Intelektualnoj imovini i očekivanim prihodima od te imovine za vrijeme trajanja obveznice).
Intelektualna imovine može biti utržena, dakako, na više načina uz navedenu sekuritizaciju. Poduzetništvo koje je vlasnik te imovine može: sklopiti licencne ili franšizne ugovore; prodati imovinu drugom poduzetništvu; stvoriti tzv. zajednička ulaganja (
joint ventures) pri čemu podzuzetnik unosi tu imovinu kao svoj udjel, i dr.
Glede sekuritizacije glazbene i filmske industrije obzirom ( osobno već osam mjeseci radim na pripremi sadržaja imovine i načina sekuratizacije navedenog Kataloga,a početak neposredne javne ponude očekuje se u ožujku 2006.), napominjem da je talijanska kompanija 1999. sekuritizirala (prihode) nekoliko filmova, medju inim i neke filmove o tajnom agentu James Bondu. Izdanje je podržano budućim prihodima filmova, tj. ukupne utržive Intelektualne imovine.
Diskografske kompanije upotrebljavaju pozajmice koje su podržane udjelom kreditodavatelja u postotku budućih prihoda kao jedan od učestalih načina da se opskrbi novcem za, primjerice, marketing grupe proizvoda diskografske kompanije.
Financijski
fantazisti iznalaze neočekivane načine da bilo što pretvore u vrijednosne papire kojima se može trgovati, od obveznica za katastrofe, nagradama na lutriji, kreditima za vozila… Sažeto, riječ je o vrijednosnim papirima koji se
temelje na budućim objektivno očekivanim prihodima.
Glede glazbene industrije neki su ugledniji izdavači pribjegli sekuritiziranju svojih kataloga pjesama poput pr. Chrysalis iz Velike Britanije (60 milijuna funti sterling), a po svoj prilici i druge će kompanije slijediti ovaj primjer kako bi unaprijed kapitalizirale svoju imovinu.
Naime, kod obveznica rizik snose ulagači, podržani kolateralima koji se u tom slučaju pretvaraju u njihovu (trajnu ili ugovorom drugačije odredjenu) imovinu.