Veliki sam poklonik pravog punka-a. To se moze donekle zakljuciti i iz mojih prijasnjih postova. Sex Pistols, Ramones i moji najdrazi band Dead Kennedys, koje smatram istinskim rafiniranim punkom.

Prilazem snimku odlicne stvari "Viva Las Vegas" i "Holiday in Cambodgia", Ako volite punk, onda uzivajte....





Punk's not dead :)

Evo jedne zanimljive teme. Vecina vas je cula za tzv. brzo citanje i to je postalo vrlo popularno kod nas od nedavno.

Metoda brzog citanja omogucuje vam da procitate do 3000 rijeci u minuti.

A sto kazete na mogucnost da procitate 25 000 rijeci u minuti, s napomenom da su neki uspjeli doci do brojke od 60 000 procitanih rijeci u minuti.

Fotografsko citanje ili photoreading je puno naprednija metoda od brzog citanja (koja dijelom sadrzi i brzo citanje).

Osoba koja osmislila ovu metodu, Paul Scheele, autor je jedinog i ponajboljeg prirucnika o fotografskom citanju. Naslov knjige je: PhotoReading Whole Mind System, koja dolazi u dvije varijante.

Buduci da kod nas jos nema tecajeva za savladavanje ove metode, postoji tzv PhotoReading Whole Mind System DeLuxe paket, koji ukljucuje sve materijale za osobno ucenje.


Izvor slike: www.photoreading.co.uk


Metodologija fotografskog citanja:

1. Prepare A light Hypnotic State (semi-unconscious) is induced upon oneself to enter an Accelerated Learning State.

An area is located that makes one feel comfortable.

A set time is created to complete the process, such as allocating the time necessary to preview for 4-8 minutes and photoread for 20-40 minutes.

2. Preview A broad Generalized understanding of the book's structure as well as what it offers is identified by reading the index and appendix as well as glancing at every 20 pages of a book.

Trigger words or words that one believes carry special meaning or that are completely foreign are kept track of while previewing every 20 pages to aid in understanding the structure of the book as well as concepts the book aims to teach.

Previewing is done during a semi-unconscious state.

3. Photoread By mentally photographing each page at 1 page per second in a light hypnotic state, the unconscious mind processes, organizes and stores the information to be "activated" at a later time.

To create a different reading experience, and because photoreading is done unconsciously, users are encouraged to Photoread not only from front to back, but also from back to front (last page to first page); and if the reader is feeling adventurous, they can photoread a book upside down and backwards.

To show the ability of Photoreading and to better become accustomed to it, participants are highly encouraged to Photoread an entire collegiate dictionary and access words from stored mental images

Photoreading is done during a semi-unconscious state.

4. Activate After photoreading a book and allowing between 20 minutes to one day for the unconscious mind to process all the information, the reader begins to peruse through the book to "fill in" the details and concepts missed by the preview and photoread steps.

The reader "fills in" details by asking questions of what the book could teach, creating mind maps, scanning (glancing) down pages and dipping (reading normally) paragraphs that stand out or Skittering (reading at angles instead of horizontally) each paragraph.

The Activate portion as well as the rapid read portion of photoreading are done consciously rather than semi-unconsciously.

5. Rapid Read

The reader is allowed to read the book normally at a faster rate, i.e. Speed Read the book.

Izvor: Wikipedia

Kliknite za vise informacija o metodi fotografskog citanja:

http://www.photoreading.com/default.asp

Dakle gdje smo stali.

Sjecate li se moje prve price, one gdje sam vam opisao isto iskustvo koje ste i sami mozda prosli. Vrlo je malo ljudi, vjerujem, koji su nakon takvog razmisljanja postali dio Amway-a.

Ali prvo da napomenem, metodologija rada s Amwayem provodi se putem sustava Network 21, koji omogucuje potencijalnim noisocima posla kvalitetan edukativni sustav, koji im moze pomoci da budu uspjesni u tom poslu.

Najcesci oblik su edukativni cd-i i kasete (slazem se zastarjelo je), zatim literatura renomiranih autora poput Dale Carnegie-a, Robert Kyosaki-a i dr. sto se odnosi na teme iz psihologije, cyber kibernetike, prodajnih i marketinskih strategija itd. Uz to vrlo su kvalitetni materijali ljudi koji su pomocu Network 21 izgradili vrlo supjesan Amway posao.

Dakle, sto se dogodilo da sam prije toliko skeptican prema Amwayu na kraju postao dijelom toga.

Necu previse duljiti, jer bi bilo zamorno citati sve detalje, ali najbitnije je sto sam kao osoba koja voli istrazivati i prikupiti sto vise informacija samostalno, ne oslanjajuci se na misljenja drugih otkrio tvrtku:

- ciji su proizvodi biorazgradivi
- ne testiraju proizvode na zivotinjama
- svakim kupljenim proizvodom donira se dio u fond UNICEF-a
- pod brandom Amway nude proizvode koji su prakticki proizvedeni od strane poznatih tvrtki (Henkel, Hallam kozmetika, Da Carpelli poznato maslinovo ulje, Trebbiano i Lambrusco sto se odnosi na proizvodjace poznatog balzamico octa itd.)
- garancija na proizvode od 3 mjeseca (za trajne proizvode poput suđa) do dozivotne garancije za konzumne proizvode. Dakle potrosite proizvod i ako vam se ne svidi vrati vam se novac neovisno da li ste ga do kraja konzumirali.

To su samo neki aspekti koji su u meni stvorili interes da mi Amway postane interesantan.

Nakon iskustva s gospodjom s vrecicama, tu je nova percepcija. Web trgovina, dakle mogu kupovati ili prodavati proizvode putem svojeg weba, kataloski.

Uz sve to ugodno me iznenadilo sto u okviru ponude proizvoda postoji sirok spektar kvalitetnih vitamina i minerala i ostalih welness proizvoda.

Uz to Amway je sluzbeni partner hrvatskog olimpijskog odbora, s proizvodima pod imenom Nutrilite. Citanjem sluzbenih kataloga i literature stekao sam osjecaj da se ovdje mora raditi o necemu istinski kvalitetnom. Na kraju krajeva ako nasi olimpijci koriste Amway proizvode, tu onda ne smije biti sumnje u kvalitetu.

I sto je moje iskustvo nakon sto koristim Amway proizvode zakljucilo. Puno manje trosim novce, proizvodi su stvarno dobri i koristim ih istinski duze nego proizvodi iz regularnih trgovina koje sam koristio.

No u pozadini je mogucnost, sto vec svi znaju, da se izgradi tzv. posao.

Dakle ne samo to da imate svoje kupce koji mogu kupovati putem Vasih web stranica uz vrlo vrijednu napomenu da je ukljucena i besplatna dostava u bilo koji dio nase drzave, vec da gradite mrezu, gdje osim sto sami koristite proizvode od Amway-a dobivate odredjene financijske dobiti sto drugi kupuju putem Vas, a neki drugi opet putem njih koji od vas kupuju.

I tako profit raste.

Osobno nisam bas odusvlljen seminarima, ali oni nisu losi. Problem je sto se cini da tu vlada velika euforija mogucnoscu da se brzo stekne neka zarada.

Ali i ja sam od onih koji su skepticni prema tome, no opet otvoren za to da kupujem i koristim te proizvode i da postoje ljudi koji isto tako kao i ja to zele konzumirati, a profit od toga moze se ralizirati, pa cak i u miru svojeg doma.

Pitajte me sto vas zanima, nisam euforik, ne volim masovna okupljanja i senzacije, ali ima tu nesto vrijedno.

Dosli ste kuci nakon napornog dana na poslu.

Umorni ste, pozeljeli ste obiteljsku atmosferu, relaksaciju. Vasa djecica dotrce k vama, supruga ili suprug srdacno vas doceka, zagrljaj, toplina onoga sto vam je blisko i sto osjecate.

Do vasih nogu dotrci i vas ljubimac, mali psic, umiljlat, sretan sto vas vidi. Provodite ugodno vrijeme u obiteljskoj toplini i tad zacujete prodoran zvuk zvona na vratima.

Smeteni ste i ljuti u sebi jer ste zeljeli imati svoj mir. Otvarate ulazna vrata, a na njima zena srednjih godina s vrecicama u ruci. Pita vas poprilicno nepristojno i agresivno a opet izravno: "da li ste zainteresirani za odlicnu poslovnu ponudu".

Kako ste u pravilu iznenadjeni ovom posjetom i pomalo zbunjeni, ljubazno kazete gospodji da udje ili ste mozda isfrustrirani, pa pretpostafvljate da se radi o Amwayu, jer svatko je cuo za Amway i tjerate je s vrata.

Ako ste je kao u prvoj verziji pustili u vasu kucu, slijedi vam uvjeravanje da je to najbolja firma na svijetu, uz vađenje nekih cudnih kutija iz vrecica, a to su uglavnom prasak za rublje, univerzalno sredstvo za ciscenje i sl.

Gospodja prakticki guseci objasnjava da su to najbolja sredstva za ciscenje na svijetu. Necu sad duziti na scenraiju, valjda vam je ovo sve poznato. Ako nije, cesti su slucajevi da su vas neki od vasih prijatelja ili poznanika cesto ili rijetko zvali na telefon i govorili vam o najboljem poslu, o super poslovnoj prilici i seminaru ili nekom open planu.

Znam jer i ja sam to prolazio godinama povremeno, cak i od strane jednog nekad dobrog obiteljskog prijatelja, koji me nakon 20 godina sto se nismo niti culi ni vidjeli nazvao i rekao da zeli da se vidimo.

Docekao me u nekom crnom odijelu s kravatom, sredjen kao da ide na neki ozbiljni poslovni sastanak i sve sto sam tad dozivio bilo je bolno razocaranje, jer nije me moj nekad veliki prijatelj pirao kako sam, vec nakon gotovo formalnog pozdravljanja automatski presao na posao.

Kao hipnotirizan nudio mi je neku vrhunsku poslovnu mogucnost. Osjecaj gadosti i odbojnosti i apsolutnog razocarenja nadvladali su sa mnom u toj mjeri, da sam zamrzio sve vezano za Amway.

Ali danas sam u Amwayu.

Zasto i kako?




To cu vam sutra napisati

Kladionice su i kod nas postale vrlo popularne. Enorman broj ljudi se kladi, malo njih dobiva, a i oni koji dobivaju ili su dobitci vrlo mali iznosi ili su samo rijetki oni koji s vremena na vrijeme podignu veci dobitak.

Kako me je oduvijek interesirala magija, a osobito iluzionizam, naisao sam ne tako davno na jednog vrhunskog mentalista, koji je zbog svojih sposobnosti postao vrlo popularan u svijetu.

Radi se o Derren Brown-u, covjeku koji fascinira svojom sposobnoscu da cita misli i kreira nevjerojatne iluzije. Derren je mentalist, odnosno kako se navodi "psiholoski iluzionist", pa samim time moze upravljati tudjim mislima i citati ih, te sugestivno djelovati na druge, kreirati drukciju stvarnost i upravljati emocijama. Vise o Derrenu mozete procitati OVDJE.

U ovom video clipu pogledajte kako Derren pomaze covjeku da njegov listic za kladjenje koji nije dobitan postaje na kraju isplacen.



Spooky.

Danas nisam uspio na zalost objaviti IV. dio avanture u Jordanu, no zato sam redizajnirao svoj sestrinski blog CLEAR YOUR MIND, koji od nedavno isto uredjujem.





Kao sto se moze vidjeti po slici koja predstavlja header bloga, teme su kontroverznije od onih koje ovdje publiciram.

Za ulaz na blog klikni na link u stupcu linkovi ili OVDJE

Osvanuo je novi lijepi dan u Ammanu. Ovdje je zanimljivo da kisa nema u periodu od mjeseca svibnja pa sve do listopada. Prednost je sto uvijek mozete planirati ici negdje, a da vam ne treba kisobran.

Mnogi bi pomislili da u ovakvim uvjetima u toj zemlji ponestaje vode, ali ne brinite, vode uvijek ima. Jedino se ne preporucuje piti vodu iz slavine, no za odrzavanje higijene ona je i vise nego dobra.

Izdasan dorucak po obicaju i planiranje nastavka setnje downtown-om.

Opet voznja do grada i nastavak setnje zapocinje posjeti poznatom muzeju i arheoloskom zdanju s amfiteatrom. Informacije radi, u Jordanu je ostalo jako puno sacuvanih artefakata iz rimskog doba.



Pri ulasku u muzejski dio potrebno je kupiti ulaznicu. Evo jednog savjeta. Ukoliko ste stranac osoblje muzeja naplatit ce vam nerealnu cijenu od 10 JD (jordanskih dinara) sto iznosi gotovo 100 KN. Ukoliko ste pak jordanac, ta ista karta iznosi 1 JD (dakle 10 KN). Savjetujem vam da ukoliko imate nekog poznatog gradjanina ili ste nekog dobro upoznali, da on kupi ulaznice,a pri tome je najbolje da nista ne pricate.

Isto tako jedan vrlo vrijedan savjet. Obicaj je kod nas da se preko ljeta nosi mobitel zakacen na ogrlicu oko vrata (kao sto se vidi na slici ispod). To je siguran znak da ce vas prepoznati kao turista pa makar izgledali kao izvorni arap.



Mene su upravo zbog toga automatski zamijenili za turista i kad su mi moji rekli da skinem mobitel s vrata, situacija se promijenila. Inace na slici zajedno s bracom i braticima (samo dio njih, koliko ih u obitelji imam)

Slijede fotografije muzeja koji me fascinirao.



Statue tradicionalne cherkeske nosnje, odnosno cherkeza. U Jordanu Cherkezi cine 1% stanovnika (osobno pripadam toj skupini). Cherkezi su kroz povijest odigrali znacajnu ulogu, spasivsi prvog kralja Jordana i utemeljivsi danasnji grad Amman, zauzimaju posebno mjesto u drustvu i vrlo ih se cijeni.



Tradicionalni zivot beduina



Ovo vam je mozda poznato i iz nasih krajeva...



Yalla, Yalla... (idemo idemo)



Prikaz scene zivota pod satorom



Posude iz tradicionalnog zivota



Stara tradicionalna cherkeska nosnja



I vrijedan nakit

Impresije boravkom u muzeju trazilo je okrepu. Napustili smo ovo vrijedno zdanje i zaputili se preko puta u poznati fast food (na slici ispod), gdje je vrlo ukusna klopa.



Skupivsi energiju odlucili smo posjetiti Citadelu, poznato arheolosko nalaziste u kojem su kombinirani artefakti iz sredine broncanog i zeljeznog doba, kao i doba helenisticke i rimske kulture pa sve do islamistickog razdoblja.



Citadela (Jabal al-Qal'a) se nalazi na brdu iznad samog Ammana i s nje se vidi cijeli grad. Tu se nalazi i mala bizantinska bazilika kao i muzej u koji nismo mogli uci jer je bio zatvoren, te ostali vrijedni ostaci iz proslosti.


Na slici je prikazana mapa citadele. Citadela je predstavljala starteski znacajnu poziciju za grad.



Najupadljiviji dio citadele je tzv. Herculesov hram koji je visok 122 m, a izgradjen je izmedju 162 - 166 godine.





Najvise me ipresionirala uz samu citadelu i panorama cijelog grada.



Na panorami iz ovoga kuta vidi se amfiteatar koji smo posjetili.



Malo iz drugog kuta, ulica koja se vidi je ista ona koja vodi cijelom duzinom downtown-a.

Spustismo se nazad do grada. Vec je bilo zrelo popodne, ali toliko smo se najeli u onom fast food restoranu da smo radije jos otisli na osvjezenje u obliku hladnih sokova i odlucili samo vecerati.

Po povratku kuci, vecera je vec bila pred krajem, taman samo dosli na vrijeme. Kako je bio cetvrtak, u mojoj obitelji, a takav je obicaj u ovoj zemlji, kako se radi o danu pred vikend, jednom tjedno se okupi cijela obitelj kod nekoga od clanova. Ovaj put bio je red na moje, pa su svi dosli k nama. Lijep obicaj. Vec drugi cetvrtak ide se kod nekog drugog.

Evo malo da vam narastu zazubice.



Falafel, hommos, laban, halawe, povrce, masline, tople pite, caj...

Nastavak slijedi sutra

Avantura je zapocela regularnim letom Croatia Airlines avionom do Frankfurta, te dalje Lufthansinom velikom putničkom letjelicom do Ammana, glavnog grada kraljevine Jordan.

Nisam čest putnik čeličnih ptica, ali moram priznati da je putovanje Lufthansinim avionom uistinu bilo udobno. Posluga u avionu je bila fantasticna, pohvale Lufthansi.

Nakon 4 sata ugodne vožnje bez prevelikih turbulencija, stigosmo u glavnu zračnu luku. Bilo je 2 sata ujutro. Odmah po izlasku iz aviona osjetio sam ugodnu svježinu. Naime Jordan krasi suha klima. To znači da su dani vrlo topli, uz obavezni lagani povjetarac, ali bez vlage, dok su noci vrlo ugodne uz prisutnu svjezinu, kad je potrebno obuci laganiju jaknu.

Cekanje u redu za prijavu pasosa i izdavanje vize nije predugo trajalo, a i ugodno me iznenadilo kad se do mene dosuljao moj stric s kojim sam prosao carinsku kontrolu. Pri izlasku s aerodroma, dobrodoslica je bila famozna jer me docekala brojna obitelj.

Slijedila je voznja do kuce. Nocna voznja Ammanom podsjetila me na neka prijasnja vrlo lijepa vremena kad sam tamo zivio. Stigosmo i iako je bilo vrlo kasno, nije se moglo odoljeti sjesti i popricati. Kako me nije bilo dugi niz godina, nitko nije mogao spavati. Naposljetku je ipak potreban odmor.

Prvi dan nakon fenomenalne kave i napokon docekanog pravog arapskog doručka (zataar, hommos, vrlo gusti jogurt kao sir preliven maslinovim uljem i tople pite) uputio sam se s braticima do tradicionalnog dijela grada Ammana, tzv. downtown.

Prilazem neke od slika koje ste mogli vidjeti i u prethodnom postu.

Amman je povezan brojnim cvoristima i auto cestama s okolnim dijelovima grada, nesto kao predgradjima. Ukoliko nemate svoje vozilo mozete se posluziti gradskim autobusom koji je vrlo omiljeno sredstvo prijevoza ili pak taxijem.



Svidja mi se i prijevoz posebnom vrstom taxi-a koji sluzi kao neka vrsta kvartovskog taxija. Naime odredjeni taxiji voze po odredjenim dijelovima grada i ulica. Bitno je da se taxi napuni razlicitim putnicima i kako tko stigne na cilj tako izlazi, odnosno ulazi novi. Voznja je vrlo jeftina i isplativa, tako da vam automobil i nije toliko prijeko potreban. Kad bi barem kod nas u Zagrebu tako nesto postojalo.



Dolaskom u uzi centar grada, cesto se nailazi na ovakav krkljanac, a sto je najbolje svi jako trube, kad se ljute i ne ljute. To su neke vrste signalnih poruka.

Nakon zabavne voznje, stigosmo do najuzeg centra grada, a sve dalje impresije su pjesacenje po Amman downtown-u.



Ovakve zgrade koje izgledaju poprilicno oronulo i jadno, ali s velikim brojem trgovina i restorancica, slika su izvornog Ammana. Ovdje uglavnom zivi siromasna i niza srednja klasa. Oni boljeg materijalnog stanja zive u okolnim novijim dijelovima grada koji su prakticki spojeni s donjom jezgrom, pregradjima i posebnim cetvrtima koje sezu do najveceg luksuza.

Valja spomenuti da je Amman grad koji je osim ovog tradicionalnog dijela, uglavnom izgradjen na okolnim brdima, a povrsina mu je doseze velicinu Zagreba - otprilike, ako se ne varam.

Meni je nainteresantniji upravo ovaj dio grada. Nekad je samo ovaj dio predstavljao Amman u cjelosti, dok se nije prosirio na okolna podrucja.



Iako kao takav djeluje, uz trgovine svime i svacime, downtown obiluje prljavim restorancicima u koje je bolje ne ici, osim mjesta za koja znate da su "cista" sto je uglavnom ocito kad na njih naidjete.



U ovakav restorancic bolje da ne ulazite, osim ako niste otporni na bakterije. Vec i pogled s vanjske strane odaje dojam. Namjerno sam izbjegao snimiti unutrasnjost, bolje da ne znate kako izgleda. Ono sto je fascinantno je stovanje kralja, pa se njegova slika moze vidjeti stvarno svugdje.

U downtownu mozete naici i na poslovne zgrade poput ove na donjoj slici.



Kao sto se moze vidjeti svugdje su nacickani ducancici, tako da se donji dio zgrade ni ne vidi. Spomenuo sam da su svi u ovom gradu vrlo susretljivi. Sretna je oklnost sto se kao stranac ako znate engleski, ne mozete izgubiti ili ostati zakinuti za bilo kakvu informaciju, jer u Jordanu prakticki svi znaju engleski, i mladi i stari.

Osim toga dobro je znati da vas tamo nece pokrasti, jer je to jedna od najsigurnijih zemalja u kojoj ima vrlo malo krađa.

I sto je najbolje Jordanci se jako vole fotografirati. Ako im kazete da ih zelite snimati za neki casopis ili reportazu jos ce vam pozirati. Mene je recimo jedan vlasnik zlatarnice pozvao u svoju radnju i s veseljem je pozirao.




Downtown je vrlo zanimljiv, ne mozete se nagledati dogadjaja, ljudi, trzisne ponude svega i svacega i naposlijetku ogladnite, pa vam dobro dodje porcija shawarme. Malo se ceka u redu, ali isplati se.



Da bi se nakon izdasnog obroka zasladili s ponekom slasticom. E sad vi birajte.



Kako je downtown vrlo prometan sto ljudima sto automobilima na ulici cete cesto vidjeti momke koji nose caj na tacnama. U arapskim zemljama je obicaj da se caj narucuje pa ga momci marljivo isporucuju.



A nosi se i kruh, odnosno arapska pita. Kruh se kupuje u vecim kolicinama, pa ga se pakira u vrece, kao sto ga ovaj djecarac nosi.



I opet covjek zatrazi malo okrepe, pa smo odlucili otici na kavu u jedan od najstarijih kafica u Amman-u. Nije mi bilo dozvoljeno snimanje iznutra buduci je na kavi bila neka drzavna faca, ali izvana tek da se stekne dojam. Kafic je na prvom katu, a vidi se terasica. Iako sam upozoren od policajca da ne snimam, on je bio toliko simpatican da je to rekao na vrlo prijazan nacin uz smijesak, jer tamo se svi smjeskaju.



Nakon fine kave, slijedi daljnja setnja. Naisli smo na trznicu i moram reci da nisam mogao preduboko ulaziti u taj dio jer je uzasno smrdjelo. Naime downtown je za usporedbu s Zagrebom jako prljav, a ovdje je bio slucaj da je plocnik bio prepun smeca i prljave vode. Vrlo topla klima pogoduje i vise intenzitetu smrada. No to je zivot, bez previse lickanja, izvorno.



Daljnja setnja i nailazak na pet shop. Bas me zanimalo kako izgleda jedan pet shop u kojem nema samo zivotinjica, vec i glazbenih instrumenata.



Ipak, razocaralo me kako se postupa s zivotinjama. Pet shop nema samo papige, ribe, zmije, vec i majmune i kao na slici ova jadna stvorenja koja svoj kratki zivot zive u groznim uvjetima.



Daljnja setnja, slike trgovina izbliza.



Trebate li mozda posteljinu?



Ili cup, glazbalo... sto sve ne

Naposljetku smo dosli i do centralnog dijela downtowna, gdje je smjestena najveca i najstarija dzamija u downtown Amman-u, tzv. Hussein Mosque. To je svojevrsni mali trg i tu kontinuirano vlada guzva.



Nasa setnja bijase vrlo zanimljiva i puna dobrog ugodjaja. Odlucili smo krenuti put kuci, jer ce uskoro rucak. Nastavak setnje downtown-om smo dogovorili za drugi dan, pa ovom prilikom i zavrsavam ovaj post, do sutrasnjeg nastavka.

NAPOMENA: Sutra cu objaviti servisne informacije i ostale korisne naputke za sve one koji misle posjetiti tu zemlju, da se lakse u njoj snadju.

Nakon poduzeg vremena odlucio sam objaviti svoju 40 dnevnu avanturu u ovoj vrlo zanimljvoj kraljevini. Iako nisam obisao destinacije koje su inace u ponudi tursitickih agencija, jer sam u pravilu gostovao kod svoje obitelji, dozivio sam istinski duh tradicije i nacina zivota jordanaca.

Iako cu u svojim iducim postovima detaljnije opisati jordansku avanturu, u ovom prvom dijelu donosim vam samo dio fotografija atmosfere zivota u tradicionalnom dijelu glavnog grada kraljevine Jordana, Ammanu.

Bitno je spomenuti da je najstariji, tradicionalni dio grada, tzv. Amman downtown srz tradicije kulture zivota u tom gradu.

Nakon 40 dana boravka bilo je tesko vratiti se nazad, ali to samo znaci ceznju za ponovnim povratkom. Uz pravi arapski caj i porciju hommosa, uzivajte u atmosferi slika sa slideshow-a.

Prenosim sa svojeg sestrinskog bloga, a potaknut postom g. Kresimira Misaka o subliminalnim porukama, a sto i zbog osobnog interesa, ovih sam dana posvetio dosta vremena ovom fenomenu.

U svrhu toga citam, cak upravo preslusavam audio zapise, te sam naposljetku i instalirao software za subliminalne poruke.

No kako subliminalne poruke koje se prenose u vrlo brzim intervalima tesko da mozemo svijesno uocavati, ukoliko se malo posvetite tome, cinjenica je da ce vam se i percepcija pojacati i da cete bolje zapazati detalje.

U svakom slucaju uz vec zanimljiv tekst g. Misaka od kojeg mozete poceti s istrazivanjem (ako vas zanima) svijeta subliminalnih poruka, preporukom linka pogledajte kako su iskoristene subliminalne poruke za izradu nekih od crtanih likova.


http://view.break.com/368292 - Watch more free videos


Zloupotreba na ovakve nacine ima posvuda i upravo se SEX najvise koristi kao subliminalna poruka, dakle ne samo kao pojam vec i svi atributi koji to cine. No kako sam spomenuo postoji i pozitivan aspekt subliminalnih poruka, a to je koristenje u svrhu afirmacija, u pozitivnom smislu, poradi rada na samome sebi.

I za kraj prilazem jedan vrlo zanimljiv video. Naime nedavno je na CNN-u gostovao Ron Paul pa pogledajte kako su koristene subliminalne poruke i to me zastrasuje.

Obavezno pogledajte

O aspartamu koje predstavlja najpopularnije i najsveprisutnije umjetno sladilo u svijetu u zadnje se vrijeme sve vise pise u medijima kao o vrlo opasnoj supstanci koja utjece na zdravlje covjeka.

Tesko je s tocnoscu utvrditi od kad je aspartam konkretno prisutan na trzistu, ali cinjenica je da je to vrlo opasno sladilo nastalo kao produkt istrazivanja kemicara James M. Schlatter koji je 1965. godine. Prakticki izumio Aspartam. Daljnji slijed je da je FDA odobrila koristenje tog sladila prvo u gaziranim picima, da bi danas aspartam mogli pronaci u prakticki vecini vrlo popularnih prehrambenih proizvoda. Najcesce ga mozemo naci u LIGHT proizvodima kao i svim onima u kojima pise da su NON SUGAR ili BEZ SECERA. Primjer su zvakace gume koje ne sadrzavaju secer (Orbit, Winterfresh, Airwaves...), a tesko je naci bilo koju zvakacu gumu koja nema aspartam koji se jos navodi pod oznakom E951.

Pitam se, zasto umjetna sladila? Mislim da povezivost treba traziti u hrani za dijabeticare, odnosno proizvodima koji su inustrijski radjeni za tu populaciju. Isprva, a sjecam se kao klinac toga, u hrani koja je bila plasirana za dijabeticare spominjao se saharin. Vjerojatno je to bio i povod da se u svu ostalu konvencionalnu hranu stavlja supstrat koji bi bio atraktivan i za sve one koji nisu dijabeticari.

Srz toga je je u tome sto umjetna sladila ne sadrze toliko kalorija koliko ih sadrzi obican konzumni secer, ali to je prikrivena varka, jer iako umjetni secer ili sladilo ne izaziva probleme kod dijabeticara iste te dijabeticare izlaze puno gorim negativnim simptomima.

To deficitiranje kalorija ne koristi nikome, jer je u biti umjetno sladilo puno kaloricnije, a jedino valjda ne utjece na aktiviranje klasicnih nuspojava kod dijabeticara, no puno vise drugih jos gorih. Tako su nastali tzv LIGHT proizvodi, koji kad pogledate na podatke o sastojcima na ambalazi proizvoda sadrze vise kemikalija (aditiva) od nekih proizvoda koji klasicno sadrze secer.

Ova tema je toliko opsezna da je nemoguce obraditi sve aspekte koji se odnose na ovo umjetno sladilo, ali da bih sto vise sazeo prilazem u tu svrhu neke vrijedne materijale.

U svijesti potrošača uobičajeno je da slijede informaciju koja se najviše namece, a to su reklame na televiziji kao najčešći izvor.

Iako se vec duze vremena u medijima protezu informacije o opasnosti aspartama, pa i nedavnim dobrim prilogom na RTL televiziji, nije to dovoljno da bi se globalno ta supstanca prestala konzumirati, jer primjerice samo u americi postoji 6000 proizvoda koje sadrze aspartam. Najgore od najgoreg su svi light proizvodi, osobito pica,a primjer je Coca Cola ZERO koja ne sadrzi samo aspartam nago i pregrst drugih vrlo stetnih sastojaka. Nije mi samo jasno sto su time mislili postici kad su unutra nagurali brdo otrovnih kemikalija, a valjda je dizajn i reklama toliko dobra da ljudi kupuju kao pomahnitali tu Coca Colu,a da nemaju pojma sto piju.

FDA je organizacija koja nadzire protokole o zakonima konzumiranja hrane i jedina je na svijetu koja donosi sluzbenu odluku o koristenju u konzumne svrhe. Ista je odobrila ovo sladilo, a uz to, najveci koncern koji je zasluzan za sirenje GMO hrane na trzistu: „Monsanto“ koji proizvodi poznati NUTRA SWEET zasladjivac (aspartam) obavezno ga distribuira u vecinu proizoda na trzistu.

Zasad je tesko predvidjeti da ce isti i biti povucen sa trzista iako se uz stalno naglasavanje opasnosti aspartama na zdravlje covjeka napominje da bi isti mogao biti reduciran s trzista. Dok se to ne desi, a pitanje je kada, podlozni smo daljnjim trovanjima i ugrozavanju naseg zdravlja.

Prilazem vrlo interesantan video prikaz vijesti s FOX-a vezano za kontroverzu aspartama.




Isto tako vrijedi pogledati statistike koje ukazuju koliko je aspartam utjecao i utjece na zdravlje osobito konzumiranjem nekih odredjenih nama poznatih proizvoda..



Prilazem i link na stranicu na kojoj se opsezno opisuju stetne posljedice na zdravlje tzv. nuspojave: Klikni za prikaz stranice

Ja sam pristalica secera kao jedinog pravog zasladjivaca. Za osobe koje imaju prioblema s dijabetesom postoji niz alternativa, a koje nisu vezane za umjetno sladilo, vec prirodne zasladjivace poput slada (jecmenog ili rizinog koje mozete kupiti kod nas u Bio&Bio trgovinama)

Prilazem vrijedan link na stranicu koja sadrzi tablicu stetnih zasladjivaca i onih kao zdrava alternativa

Klikni za prikaz stranice

Koliko je glupost Ramba ocita, toliko je snaga nedohvatljiva. Ovdje nize rijec je o jednom drugom Rambu, istinskom heroju :)

****

Alo Pozega.... Alo Pozega.... ajoooj, ajoooj, ne mres bulivit, fakat ne mres, klimamo tako glavama moja draga i ja nedavno slusajuci to cudo od umjetnika, lucidnog, genijalnog, jedinstvenog... sto da vise kazem. Rambo Amadeus... Genijalac, nedohvatljivog stila i ideja, artist nad kojim bi se prakticki svi domaci izvodjaci mogli posteno posramiti, izuzev underground scene koja je jos neka svijetla tocka u ovom metezu neukusa. Shvatite vi mene kriticki koliko zelite, ali ne moze mi netko tvrditi o kvaliteti plagijata koji se vrte po popularnim radijskim stanicama, ili na mondenim festivalima, sto je uisitnu sramotno za tzv. domacu scenu. Onda bolje neka odmah prijedju na rafinirani trubo folk, a ne da proizvode devijaciju folka s nekim technom pa to ispada jos degutantnije, a naslovljeno kao neka zabavna glazba.
OK, nas narod voli zabavu, i znamo u sto se sve ta notna zabava pretvorila, bolje reci ukuhala. Bosanski lonac je recimo izvorni sklad namirnica, aroma i okusa, ali ovo sto nam se nudio pod domacu glazbu nije nista doli sund najgore vrste, tzv "papajaznanija", cak stovise, rekao bih neki post sund potpuno nerazumljiv glazenim kriticarima (barem onima koji su usitinu kriticari).

I sad se postavlja pitanje: pa kad je sve to otislo k vragu, sto se to zbilo. Preko noci postadosmo svjedoci integracije glazbe u nesto sto vise nije glazba, a sto je to? Recite vi meni? Kao da je netko napravio presjek iz jedne dimenzije u drugu. Iz 80-ih skok u 90-e, ali stil koji vise nije stil. A i oni koji su tad "radili" dobru svirku, sto se to desilo. Neki novi klinci, pripadnici New Wawe generacije, postadose zabavnjaci (ok, ne svi). Pa zar je sve u tom profitu? Mislim da nije to pitanje novca, mislim da je to lazni identitet, jer onaj tko je dosljedan, ostaje takav, bez obzira na to s kakvim profitom raspolaze.

Zato je svijetli primjer Rambo Amadeus, covjek dosljedan ideji, covjek uvijek inovativan, originalan, nepopustljiv u onome sto radi, a radi fascinantno.

Evo vec 20-i put vrtim "Ray Ban protiv Linguafona", ne mogu stat, pa onda "ABVGD", pa "Pozega"...., a koliko slicnosti, koliko razlicitosti, a opet prepoznatljivosti, ali u raznolikim vremenskim intervalima.

Dosljednost deca, dosljednost


A SAD PARTA KOJA SE BAVI POLUKAVANJEM U ONO KAJ SU DRUGI REKLI, U ONO KAJ LIK RAMBA AMADEUSA JE

Subjektivno: Nije bezveze, covek je skuzil. Ima um genijalca, a snagu specijalca.



Slozeni um i snaga ova dva bica s lijeve i desne strane - All mighty Rambo Amadeus

Cikooo a cajke?

Eto sta rec o cajkama, slusaju se na svim semaforima iz nekih crnih lepih auta, i kak je lepo kak deca danas to slusaju. Meni je to tak herzig, kak deca dan as znaju kaj je to mužika. kaj ne?

I sto ce rec neka definicija, a onda i Rambo, kaj cajke jesu. Ja mislim da je on pogodil kak niko nije, kaj ne?

Turbo folk kao mutant masovne kulture teško da se može ukinuti, ali i Kronja i autori koji su pisali "Antologiju turbo folka" naglašavaju specific(nost tog problema u našoj sredini, odnosno njegovu funkciju kao politic(ke propagande i podrške mafiokratskom sistemu vrednosti, pa tako u "Prologu i epilogu" Antologije Rambo Amadeus kaže:

"Turbo folk je muzic(ki Frankenštajn kraja 20. vijeka stvoren kao posljedica nasilnog zavo?enja i pogrešnog shvatanja demokratije… S obzirom na postmodernu i eklekticizam u umetnosti autori su najzad doc(ekali da babe i žabe mogu zajedno, ali kad pretjeraš sa kolic(inom baba i žaba, dobiješ papazjaniju kojoj sam svojevremeno dao naziv "turbo folk"… te se on (turbo folk) odomac'io… i vremenom postao službeni naziv za taj groteskni pravac u muzici i životu".

Surs: http://www.muzika.co.yu/vesti_full/20020131turbo/


Kak je super danas na zabavama, ovak se uziva u sviranju cajki, kaj ni cool :)

I kaj jos da velim

Ljudi slusajte Ramba, ali slusajte. Otkrijte ako niste jos tu rafiniranu lucidonost i neka nam to bude povod da shvatimo da se i na ovim prostorima moze raditi kvalitetna glazba, koja nije polagijat nicega, ali umjetnik koji moze postojece uciniti drukcijim, koji moze tzv obrade originala dovesti do razine: bolje od originala.

Diskografija:

# O tugo jesenja (1988)
# Hoc'emo gusle (1989)
# Psihološko-propagandni komplet M-91 (1991)
# Kurac, Pic(ka, Govno, Sise (live) (1993)
# Izabrana dela (compilation) (1994)
# Muzika za decu (music for children) (1995)
# Mikroorganizmi (1996)
# Titanic (1997)
# R.A. u KUD France Presern (live) (1998)
# Metropolis B (tour-de-force) (1998)
# C(obane vrati se (2000)
# Don't happy be worry (2000)
# Bolje jedno vruc'e pivo nego c(etri ladna (live) (2004)

I naravno sluzbeni link:

http://www.ramboamadeus.cg.yu/


Rambo bijase clan benda "Tri Brus Lija" u mladjim danima. Na omotu albuma ocita impresija, brus li u liku junaka iz nekih njegovih pjesama.
I opet je u pitanju heroj prilagodjen ovim nasim prostorima.


Moji favoriti albumi: Tugo Jesenja i Mikroorganizmi. Savrseno.

Izvor fotografije: Vecernji list


Kako svakodnevno pisem na blogu svojevrsni predgovor ili tzv. rijec urednika, buduci da se ne moze arhivirati kao sto je to slucaj s postovima, odlucio sam isto publicirati uz uobicajene postove.

------------------------

Po medijima se ovih dana proteze vijest o izlasku Hrvoja iz BB kuce, a koji je sinoc i izisao. Ono sto me osobito sokira je isfrustriranost i malogradjanstina te agresivnost nekih (mnostvo) pojedinaca prema ovom vrlo popularnom momku.

Istinski se vidi u kakvoj zemlji zivimo, zemlji jos vrlo prisutnog konzervatizma i straha od samih sebe. Oduvijek sam tvrdio da oni koji su agresivni prema homoseksualcima i sami imaju problem s time (najcesce su prikriveni homoseksualci) ili jednostavno ne mogu prihvatiti ljude kakvi jesu. To su isti oni koji smatraju da je zeni mjesto jedino u kuhinji.

Doduse ono sto ne podnosim je nametanje homoseksualizma agresivno drugima, ali za sve drugo vezano nemam problema i prihvacam ili ne prihvacam svaku osobu po onome kakva je kao osoba, a ne da li je ili nije homo.

Cini mi se da je sokantno za vecinu nase populacije sto je netko javno iznio svoje sexualno stajaliste, s obzirom da smo po tom pitanju gori od neke male zemljice u nekoj zabiti, a zato sve cestitke na hrabrosti Hrvoju, osobito sto je on prva osoba koja je svojim nastupom demistificirala homoseksualizam na TV-u.

Podrska njemu i njegovoj obitelji.

Citam vas i dalje.

Vas Podravec

***

Internet, koliko s jedne strane zamoran, toliko s druge koristan, mnogostruko koristan usudio bih se reci. Ne samo da nudi prgrst informacija, vec i taj vrli mrezni svijet kao “buvlja pijaca” omogucuje nabavku knjiga, glazbe, filmova.... Ne moram vam previse o tome pisati, mislim da vas ne trebam tome niti educirati, jer svi vi koji ovo kojim slucajem citate, mozda i educiraniji ste od mene.

Dakle, konkretno, o cemu je rijec? Zelim naglasiti koliko su danas programi koji omogucuju download svega sto covjek pozeli (no dobro, ne bas, svega), ali vecine toga, vrijedni divljenja. Pocev od stripova, glazbe, cijelih diskografija, filmskih materijala, i to onih koje je prakticki tesko pronaci, ili pak, koje smo u nemogucnosti kupiti. Isto tako velika su pomoc svi oni alati koji nam omogucuju da DivX filmove ili mp3-ce prebacujemo u DVD ili audio formate, ili kakvi vec jesu, da u njima uzivamo.

I sjetih se davnih pocetaka 80-ih, kad sam bio naklonjen nekom punk-u, industrial, uglavnom alternativnoj glazbi. Kad sam slusao kao lud petkom (ili subotom?) na Mariborskom "Radio Student-u" alternativce poput Laibach-a, 23 Skidoo, Last Few Days i koga sve ne. I uzivao u tome, ali nisam mogao dobaviti, eventualno snimajuci na kasetu.

23 Skidoo, vrlo neuobicajen bend, alternativci, eksperimentatori, geniji inovacije raznolikih stilova, sklada i nesklada, dovedenog do prakticki slusnog savrsenstva, bend koji mi je ostao duboko ukorijenjen u sjecanje, dok nisam upravo zahvaljujuci internetu, dosao u posjed prakticki kompletne diskografije. Long Live Internet.

Zasto ovaj blog opterecujem tim bandom, zasto sam toliko fasciniran. Ne nije rijec samo o glazbi, koju jednostavno morate cuti (osim ako vasi glazbeni dosezi ne prelaze stvaralastvo O. Dragojevica kao svojeg maximuma). Ako ste pak otvoreni prema necem neobicnom, ako vam se Front242 ili Cabaret Voltaire cine intrigantnima i pruzaju vam zadovoljstinu, tad poslusajte decke iz 23 Skidoo.

Ali, kad bi samo stao na slovu 23 Skidoo, kao bandu kojeg volim.... no ovo se proteze mmogo dalje i mnogo dublje. Ne znam tko je kome uzeo ideju, ili je 23 Skidoo kao naziv za band izabran iz suste zelje za samo jednim originalnim imenom?... ne znam, ali 23 Skidoo, odnosno broj 23 veze se uz misticnost, okultno, zavjere, broj koji je utjecao i utjece na promjene u svijetu i na cudne dogadjaje, cesto tragicne....

Stoga vam prilazem neke linkove i dijelove tekstova, te definicije koje se vezu uz 23. A osobito definiciju 23 Skidoo pojma, kao i ponesto o samom bandu 23 Skidoo.

Trenutno mi se u glavi vrti uz pomoc slusalica kompilacijski album “The gospel comes to new guinea” Svakako preporucujem kao i svaki njihov album.


23 Skidoo na snimci iz 80-ih godina kad su se etablirali kao vrhunski alternativni sastav. O njima nize dolje citajte biografski prilaz.

***

O POJMU 23 Skidoo:

23 skidoo (sometimes 23 skiddoo) is an American slang popularized in the early Twentieth Century (first appearing before World War I and becoming popular in the Roaring Twenties). It generally refers to leaving quickly. One nuance of the phrase suggests being rushed out by someone else. Another is taking advantage of a propitious opportunity to leave, that is, "getting out while the getting is good."
Wentworth and Flexner describe it as "perhaps the first truly national fad expression and one of the most popular fad expressions to appear in the U.S." There are several stories suggesting the origin of the phrase, none that have been universally accepted.

Webster's New World Dictionary derives skiddoo (with two d's) as probably from skedaddle, meaning "to leave", with an imperative sense. The "23" part of the phrase has a wide diversity of explanations. Among them:

• New York City's Flatiron Building, on 23rd Street, is shaped as a triangle. This shape caused frequent winds, which would stir ladies' skirts, revealing ankles which, in the early years of the Twentieth Century, were seldom seen in public.

Rogues would loiter around the Flatiron Building hoping for glimpses. Local constables, shooing such rogues away, were said to be giving them the 23 Skidoo.

• An early 1900s Death Valley town had 23 saloons (many basically tents). A visit to all, going 23 skidoo, meant having a really good time.

• Sydney Carton, the protagonist of A Tale of Two Cities by Charles Dickens, is the 23rd person sent to the guillotine in a series of executions in a popular stage production of the book.

• Eric Partridge, in his Dictionary of Catch Phrases, suggests that 23 was an old Morse code signal used by telegraph operators to mean "away with you." (The same story accounts for 30 as "end of transmission", a code still used by modern journalists, who place it at the end of articles as a sign to editors. However, the Western Union 92 code, which is the source of 30 and other numbers like 73 and 88 still used in Amateur radio, lists 23 as "all stations copy".)

• Aleister Crowley titled the 23rd chapter of his 1913 book, The Book of Lies "Skidoo".

Izvor: Wikipedia, http://www.wikipedia.com
Obratite paznju da je i ovaj pojam svoje izvoriste pronasao u americi. Ne potvrdjuje li to jos jednom tamnu stranu kojoj je ta zemlja izvoriste.



Misticizam u broju 23. Koliko je taj broj utjecao i jos uvijek utjece na povijest covjecanstva: Klikni za web o misticizmu broja 23


NAPOSLJETKU, O SAMOME SASTAVU:


23 Skidoo, novija snimka sastava

23 Skidoo is a British band playing a fusion of industrial, experimental, post-punk, alternat[/LINK]ive dance, rock music.
Formed in 1979 by Fritz Catlin, and brothers Johnny and Alex Turnbull, 23 Skidoo had interests in martial arts, Burundi and Kodo drumming, Fela Kuti, The Last Poets, William Burroughs, as well as the emerging confluence of industrial, post-punk and funk, heard in artists such as A Certain Ratio, Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire, The Pop Group and This Heat.


Prvijenac sastava, odlican album 7 Songs, kritika ga je ocijenila (ali ne samo i ona) svojevrsnim remek djelom. Svakako preporucujem.

Their first 7", "Ethics" was released in 1980, followed by the "Last Words" 7", produced by Stephen Mallinder and Richard H. Kirk from Cabaret Voltaire. Their debut album, Seven Songs, was released in 1982 and is said to evoke the claustrophobic humidity of an African forest. The Tearing Up The Plans EP followed, with the absence on the Turnbull brothers, who were traveling through Indonesia. Guitarist Sam Mills and vocalist Tom Heslop left the band soon after, and with the arrival of bassist Sketch, the lineup remained the same until their disintegration in 2003.
With the Turnbull brothers back from Indonesia, inspired by Gamelan orchestras, the band recruited Aswad's horn section for the "Coup" 12", which featured samples from Francis Ford Coppola's Apocalypse Now. It has been alleged that The Chemical Brothers stole the bassline for their "Block Rockin' Beats" track. The Culling Is Coming (1983) and Urban Gamelan (1984) followed, criticised at the time for their shift towards more abstract sounds. 23 Skidoo released no more new material after this, having been evicted from their rehearsal space at Genesis P-Orridge's 'Death Factory', until 2000. A compilation, Just Like Everybody, was released in 1987.


Urban Gamelan, album iz 1984. godine, inspiriran Gamelan stilu glazbe iz Indonezije.

In 1989, with their focus shifting towards Hip Hop, the Turnbull brothers formed the Ronin label, and released material by Deckwrecka, Roots Manuva, and Rodney P amongst others. They signed to Virgin Records in 1991 and were able to build a new studio with their advance. In 2000 they released a self-titled LP, which featured contributions from Pharoah Sanders and Roots Manuva. This was followed by a compilation of singles, The Gospel Comes To New Guinea in 2002, and for the first time on CD, reissues of Seven Songs and Urban Gamelan. In 2003 the Turnbull brothers liquidated the company without paying any royalties to their colleagues.


DISKOGRAFIJA

• Seven Songs (1982)
• The Culling Is Coming (1983)
• Urban Gamelan (1984)
• Just Like Everybody (1987)
• 23 Skidoo (2000)
• The Gospel Comes to New Guinea (2002)
• Just Like Everybody Part 2 (2002)



Kompilacija single albuma "The gospel comes to new guinea" opus magnum je sastava. Radovi nikad prije objavljeni nalaze se na ovome jedinstvenom albumu.

Jos samo za kraj da spomenem. Zasto toliko naglasavam srecu sto sam napokon nakon godina i godina potrage dosao do nekih albuma ovoga fantasticnog benda. Naime u nas je jednostavno nemoguce kupiti ista od njih (osim njihovog novijeg izdanja imena "23 Skidoo"), koliko god trazili i po alternativnim shopovima. Dakle, jedino vam preostaje kupnja online preko weba ili ....

Cudi me jedino cinjenica, da band koji je toliko utjecao na razvoj industrial-a, experimentalne glazbe, post-punka, ukratko, alternativne scene, od kojeg su cak i Chemical Brothers koristili materijal za stvaranje svoje jedne, vrlo popularne "stvari", koji uzivaju veliku reputaciju u svijetu, ostaje nepoznanica na ovim prostorima (mislim globalno), a s druge strane niti njedan izdavac nije pokazao interes za distribucijom. Steta.

Mozda netko na ovaj post reagira, pa mozda uskoro osvane plakat o 23 Skidoo slusaoni u Jabuci ili Mocvari :)

Mnogo toga se reprizira i reizdaje: filmovi i serije na TV-u, knjige, stripovi...
Odlucio sa reprizirati jedan stariji post o nargili (uz ispravke), buduci nargila iako tradicijski popularna stoljecima, kod nas postaje sve prisutnija.




Veliki sam ljubitelj pušenja nargile. Prošlo ljeto* bijah na bliskom istoku i istinski sam uživao. Puše svi, od žena do muškaraca, neovisno o dobnoj starosti, čak i djeca.

* Prije tri godine

Nargila je u biti fenomen, autohtoni simbol orijenta, od Turske, preko bliskog istoka, sve do Afrike.

Oni koji su pušili (ili puše) nargilu, znaju o čemu pričam, a drugima ozbiljno preporučam uživanje u ovoj specifičnoj napravi .

Npr. u Jordanu (gdje sam boravio) najobičnija nargila (oko 1 m visoka) košta oko 70 kuna (čuo sam da se u Zagrebu ista takva prodavala za 900 kn).

Zatim, tu je duhan. Postoji običan duhan za nargilu (vrlo grubo rezan) i najpopularniji vočni, koji nema katrana, nikotina svega 1% i prirodnu vočnu melasu. Oni divno mirišu pri pušenju, a nakon pušenja ako soba nije prozračena ne ostaje nikakav neugodan miris, kao što je to npr. slučaj s lulom ili cigarom. Fascinantno.

Ukoliko namjeravate nabaviti nargilu, pravilo je ako koristite vočni duhan da u keramičku kapu na vrhu nargile stavite duhan i isti obmotate alu folijom. Na foliji se iglicom izbuše rupice, jer se na to stavlja ugljen. Folija se stavlja zato jer je vočni duhan jako vlažan.

Suprotno tome je obični, nearomatizirani duhan. Na njega ugljen ide direktno, ali on se mora prije uporabe navlažiti vodom i malo zgnječiti u ruci.

Mnogi povezuju nargilu s pušenjem hašiša. Jest, nekad se tako pušilo, vjerojatno i danas, ali službeno je to strogo zabranjeno. U arapskim zemljama su za pronađenu drogu predviđene vrlo teške kazne. Tako da ako vidite da netko puši nargilu, nemojte pomisliti da se netko obavezno i drogira.



----------------------------

Iz web tiska


Nargile : A Puff on History
(reprinted from the Turkish Daily News 3/3/97)

One of the oldest and deep rooted traditions in Turkey is the Nargile (Hookah), with both men and women finding great pleasure in smoking the waterpipe. The nargile started a whole new culture which endured for many, many years. Even today the nargile gives enjoyment to a special breed of smokers. The original nargile came from India, but it was rather primitive as it was made out of coconut shell. Its popularity spread to Iran and then to the rest of the Arab world.

But it was in Turkey that the nargile completed its revolution, and did not change its style for the last few hundred years. The nargile became a very important part of the coffee shop culture, finding its popularity in Turkey around the time of Murat the IV'th, 1623-40.The joy that the smokers received from this very simple yet beautiful smoking apparatus was unbelievable. Rules were created even for lighting the pipe, and if a professional smoker saw anyone lighting it the incorrect way, the culprit would be told in no uncertain term " Do yourself and the sacred nargile a favor and put out the coals by blowing into it.

"The nargile itself consists of 4 pieces which are as follows: Agizlik (mouthpiece), Lüle (the top of the nargile), Marpuç (the tube) and the Gövde (the body of the pipe which is filled with water). All pieces of the pipe were produced by special craftsmen, who were named after the pece they produced. Even today, the areas where these craftsmen used to concentrate are called by these names, such as "Marpuççular."Lüles were generally produced in Tophane by Lule makers and the govde's (bottles) were manufactured in Beykoz. These govde's were a unique exaple of Turkish handcraft and were decorated with floral motifs. Some were made out of silver or crystal. The agizlik's (mouthpieces) were generally carved out of the top of quality amber, because people in those days believed that amber was not the because people in those days believed that amber was not the carrier of germs.

Not all tobaccos qualified for usage in the nargile, and only the dark tobacco imported from Iran found favor with the nargile user. This toabcco was washed several times before use as it was extremely strong. Only oak charcoal was used to be placed on the top of the tobacco. Some professional nargile smokers used certain fruit, like sour cherries or grapes in their govde just to enjoy the motion it created in the water. Other people enjoyed adding pomegranate juice or rose oil to their water for added flavor. The nargile smoker hated anyone lighting their cigarettes on their nargile fire because they felt it disturbed the rhythm of the burning charcoal.

The nargile was so popular and fashionable with the elite ladies of the 19th and the beginning of the 20th century, that it became the in thing to be photographed with a nargile. If you wanted to be the hostess with the mostest the nargile was a must for popular afternoon tea and intellectual gatherings. Unfortunately like most wonderful things from the past, the nargile suffered a decline with the availability of the cigarettes. But still today, one is able to find a special type of smoker that would only find their enjoyment from smoking the nargile.

© 2003-2004, The Hookah L.L.C., Glendale, CA

-------------------

O duhanu

--------------------

Massell (Molasses)
Source: Nakhla




The massell is a kind of tobacco used in smoking the shisha (Nargila, Argila, Boury and Gouza). It is a blend of international tobacco leaves. This blend gives a special flavor and taste with the additives of molasses extracted from sugarcane and other additives. The Authorities of Measurement Standards have decided on those additives, so that it will be adequate for smoking.

The usage of massell in Egypt was introduced with the Ottoman's occupation by the beginning of the 19th century. The idea was initiated from the Ottoman's vision whilst smoking the shisha they brought in with them from Turkey. They used to smoke what was called " Tombak"; a kind of tobacco planted in Turkey and Iran and where its preparation does not include and technical process (craft) and its quality depends on the kind of tobacco used.

By that time the Egyptians were fond of imitating the Turkish for what they have seen of development in the various areas that accompanied their existence; in the fields of industry, agriculture and culture.
The problem for Egyptians was from where to bring the shisha and the tobacco?

Thus they started to think in making a replacement for it. They brought a coconut fruit and made two holes to extract the syrup inside and then they used a bamboo stick as a substitute for the rubber tube. The haggar was made of burnt clay, where you place the tobacco on. Thus the process of producing the shisha was launched successfully and the Egyptians named it Gouza as an autonomy to the name of the coconut fruit in Arabic.

The Egyptians started to think in bringing the tobacco, by that time there were many people working in selling the rolled cigarettes. It was a flourishing trade by that time. It was known that the tobacco used in the rolled cigarettes was cut in fine layers, different than what was used by the Ottomans.

During the trials for smoking the shisha, the tobacco was not stable on the haggar, thus they failed in imitating the Ottomans.

In one of the trials, one of those who loved smoking was having his dinner; bread and molasses extracted from sugarcane which was a very popular dessert in Egypt. He was trying to fix the tobacco, then an idea occurred to him to use the molasses for being sticky to give the tobacco texture; the process ended successfully. The most important thing is that it gave the smoker a distinguished flavor whilst smoking, thus the new method of smoking started which was mixing tobacco with molasses (extracted from sugarcane) thus was named massell.

The manufacturers and traders observed that this method started to be so popular in Egypt and hence started to think how to develop it to be valid for smoking and in packets which will facilitates usage. They used names to be so close to the nature of the Egyptian consumer who were mainly by that time the farmer, thus they gave name to it as trademarks; the palm, the cow, the rose, the canon, etc.

This industry developed, whether in massell which got various flavors and kinds. Competition increased too between the working companies in this field and the most important thing became the know-how of the product. As development took place with the massell it took place too with the shisha till it reached what it is presently.

With the advent in the 20th century whereas of smoking and the discovered harms of smoking cigarettes. Like what happened to the international companies of great concern to the studies to decrease the harms of smoking, the massell companies started to think in ways to decrease harms albeit the massell is less harmful then the tobacco cigarettes.

By mid eighties, one of the Egyptian companies started to develop the massell products, thus the production of new brands and kinds with new specifications. In addition to the decrease of nicotine percentage till reaching the ceasing of tar totally. They added flavors to the massell like apple and other fruits. The target of these companies was to attract the cigarettes smokers to the massell.

© 2003-2004, The Hookah L.L.C., Glendale, CA

------------
Samo neke varijante duhana na tržištu

* Double Apple
* Cherry
* Mixed Fruit
* Apple
* Apricot
* Peach
* Banana
* Mint
* Sweet Melon
* Strawberry

Susreo sam i capuccino, grožđe itd.

----------------

Osnovni dijelovi nargile

Baza ili tijelo nargile je boca u kojou se stavlja voda. Sve ostalo čine:


pipa ili cijev za pušenje



to se natakne u poseban utor na vrhu boce.

Plitica, plata ili tanjurcek



Stavi se na vrh a na nju keramička kapa. To je zato da se ugljen koji se nalazi na kapi ne rasipa po podu.

Keramička kapa



Na nju se stavlja duhan.

Štitnik



Stavlja se na vrh svega (pokriva kapu s ugljenom). To je u biti zaštita od vjetra tako da ugljen može što duže goriti. Uobičajeno trajanje žara duhana (pušenja) je do max. 50 minuta.

Filtri



Stavljaju se na pipu za pušenje. Najviše se koristi kao filter ali osnovna namjena je da se ako ima više pušača namjena je higijenske prirode.

Ugljen



Možete koristiti briket koji je najbolji jer najduže drži, ali najbolje je koristiti originalni ugljen za nargilu. Postoji i mali briket namijenjen onima koji ne mogu zapaliti vatru. Taj ugljen sa samo zapali šibicom ili upaljačem i za par minuta spreman je za pušenje.

Hvataljka za ugljen



-----

Eto nadam se da sam vam malo pomogao u razumijevanju fenomena nargile. Iako će se nekome možda učiniti neobično, vjerujte mi, ovo se kupuje jednom za sva vremena. Osaim naravno potrošne robe, poput pipe, ugljena i duhana

TIPS & TRICKS
Ima jedan trik. Voda koja se stavlja u bocu, puni se do polovice. Vi možete umjesto vode staviti i vino, rakiju, Coca Colu, pivo..., i tu su opet dodatne arome u pitanju. Mostafa sve zna, taj koji mi je to sve i rekao.


Ovako izgleda autentični nargile coffe shop, u tradicionalnom dijelu Ammana, Jordan, za razliku od modernih i čistih mjesta. Ovo je tradicija i svakodnevica (iako na slici nitko u tom trenutku nije pusio nargilu).

PETA je nedavno izdala novi video spot koji upozorava na okrutnost testiranja nad zivotinjama i samim time promice inicijativu u svijetu da se to ukine.

Iako se testiranja nad zivotinjama provode oduvijek, sve vise proizvodjaca kozmetike i ostalih kemijskih sredstava, kao i farmaceutskih proizvoda prestaje testirati svoje proizvode na zivotinjama, a cesto na ambalazama proizvoda mozemo pronaci natpis "nije testirano na zivotinjama".

Ipak, velik broj multinacionalnih kompanija i koncerna kontinuirano provode ove metode, a dok se u potpunosti ne ukinu, ne mozemo reci da je industrija postala tolerantnija, ali treba zahvaliti onima koji to vise ne rade.

Aktivizam putem medija, peticije ili mirni prosvjedi inicijative su koje u potpunosti podrzavam i treba ih sto vise provoditi da se osvijesti koliko je testiranje nad zivotinjama nehumano. Primjer su cesti prosvjedi aktivista pred Glaxo Smith Cline-om u Zagrebu.




Sign the Pledge Against Animal Testing

Ukoliko kliknete na link iznad, mozete pridonijeti potpisivanju peticije protiv testiranja nad zivotinjama.

Stop animal test web stranica

NADOPUNA:

Prilazem popis kompanija koje provode i one koje ne provode testiranje na zivotinjama. Kako je popis i jednih i drugih poprilicno velik, ali iscrpan i detaljan, kliknite na likove za otvaranje PDF dokumenta sa PETA stranice.

KLIKNI ZA KOMPANIJE KOJE NE PROVODE TESTIRANJA

KLIKNI ZA KOMPANIJE KOJE PROVODE TESTIRANJA

...ili su susjedi ostavili mikrofon opet upaljen?

Onima bolje upucenima u tematiku zavjera biti ce zanimljiva vijest (ukoliko jos ne znaju) da je gospodin Alex Jones napravio novi film, naziva Endgame.

Dakle kako i pise na stranicama Infowars, Endgame otkriva tajni plan za okoncanje 80% ljudske populacije od strane NWO, dok bi oni povlasteni, dakle ljudska elita zivjela vjecno uz pomoc najsuvremenije tehnologije.

Zastrasujuce.

Pogledajte clip (preview) za film ENDGAME




I za kraj sluzbena stranica Endgame: Endgame movie link

Potresne vijesti o grozomornom obrednom ubojstvu dvojice djecaka iz Novih Banovaca u Srbiji (Vojvodini) kako prenose i nasi mediji, predstavlja vrlo ozbiljan problem s kojim je suocena javnost u Srbiji.

Porast sotonistickih i drugih sekti slicne provenijencije zabrinule su Srbiju u tolikoj mjeri da je od strane policije utemeljen poseban odred za borbu protiv sekti.

Kako prenosi medij Glas Javnosti iz Srbije: "U Srbiji trenutno deluje oko 300 samozvanih gurua, vidovnjaka, nadri lekara, magova, registrovanih verskih zajednica i neformalnih grupa. Procenjuje se da raznorazne sekte broje više od 30.000 sledbenika."

Doduse ne slazem se bas da se u tu skupinu ubrajaju i vidovnjaci kao i nadri ljekari, ali ako pogledamo brojku koja je navedena, to postaje vrlo ozbiljan problem.

Pretpostavljam da je opcenito losa socijalna situacija u Srbiji na neki nacin i razlog ovako necemu ili pak za posljedicu treba traziti u post ratnim traumama s kojima zive vecine obitelji (osobito mladi). Cinjenica je s druge strane da se ovo dogadja uglavnom u ruralnim sredinama, gdje je navedeno jos ocitije nego sto je to u vecim gradovima.

Ne zelim iznositi detalje ubojstva i samog rituala, ali koga zanima vise, detaljniji tekst moze se naci na: Link na clanak.

Sa ritualnim ubojstvima kao i raznolikim sektama ovakvog tipa do sada smo se najvise susretali na podrucju SAD-a, pa zvuci nevjerojatno da je isto postalo toliko evidentno u puno manjoj drzavi kao sto je Srbija.

Video zapis Vijesti o ovom ubojstvu pogledajte na: Video link na vijesti




Fotografija ubojice Jakupeka

Zeitgeist je zanimljiv projekt, odnosno film koji temeljem objektivnih cinjenica prikazuje sto je to u stvari religija (Krscanstvo), sto je istina o 911 i americka politka.

Film je izuzetno kontroverzan i izazvao je snazne reakcije u svijetu iako se u mainstream medijima o njemu naravno, nista ne spominje.

Film je besplatan a cilj je da ljudi stvore objektivnu sliku o svijetu u kojem zivimo i institucionalizmu kojem smo podvrgnuti kao i postulatima kojima smo educirani i koji nam se namecu.

Na sluzbenim stranicama Zeitgeist moze se pronaci potpunijih informacija a navodim dio sa njihove stranice:

" Zeitgeist was created as a non-profit filmiac expression to inspire people to start looking at the world from a more critical perspective and to understand that very often things are not what the population at large think they are. The information in Zeitgeist was established over a year long period of research and the current Source page on this site lists the basic sources used / referenced.
Soon, an Interactive Transcript will be online with detailed footnotes and links so exact sources and further research can be relayed."

Sluzbeni web: Zeitgeist official website od kuda mozete downloadati cijeli film (putem nekog torrent klijenta)

Pogledajte I. dio filma Zeitgeist: O Krscanstvu





BTW ja sam skinuo cijeli film, preporucujem

Vrlo uznemirujuce i surovo.