Marketing
Ahlan wa Sahlan – 40 dana u Ammanu, Jordan (II. dio)
Avantura je zapocela regularnim letom Croatia Airlines avionom do Frankfurta, te dalje Lufthansinom velikom putničkom letjelicom do Ammana, glavnog grada kraljevine Jordan.
Nisam čest putnik čeličnih ptica, ali moram priznati da je putovanje Lufthansinim avionom uistinu bilo udobno. Posluga u avionu je bila fantasticna, pohvale Lufthansi.
Nakon 4 sata ugodne vožnje bez prevelikih turbulencija, stigosmo u glavnu zračnu luku. Bilo je 2 sata ujutro. Odmah po izlasku iz aviona osjetio sam ugodnu svježinu. Naime Jordan krasi suha klima. To znači da su dani vrlo topli, uz obavezni lagani povjetarac, ali bez vlage, dok su noci vrlo ugodne uz prisutnu svjezinu, kad je potrebno obuci laganiju jaknu.
Cekanje u redu za prijavu pasosa i izdavanje vize nije predugo trajalo, a i ugodno me iznenadilo kad se do mene dosuljao moj stric s kojim sam prosao carinsku kontrolu. Pri izlasku s aerodroma, dobrodoslica je bila famozna jer me docekala brojna obitelj.
Slijedila je voznja do kuce. Nocna voznja Ammanom podsjetila me na neka prijasnja vrlo lijepa vremena kad sam tamo zivio. Stigosmo i iako je bilo vrlo kasno, nije se moglo odoljeti sjesti i popricati. Kako me nije bilo dugi niz godina, nitko nije mogao spavati. Naposljetku je ipak potreban odmor.
Prvi dan nakon fenomenalne kave i napokon docekanog pravog arapskog doručka (zataar, hommos, vrlo gusti jogurt kao sir preliven maslinovim uljem i tople pite) uputio sam se s braticima do tradicionalnog dijela grada Ammana, tzv. downtown.
Prilazem neke od slika koje ste mogli vidjeti i u prethodnom postu.
Amman je povezan brojnim cvoristima i auto cestama s okolnim dijelovima grada, nesto kao predgradjima. Ukoliko nemate svoje vozilo mozete se posluziti gradskim autobusom koji je vrlo omiljeno sredstvo prijevoza ili pak taxijem.
Svidja mi se i prijevoz posebnom vrstom taxi-a koji sluzi kao neka vrsta kvartovskog taxija. Naime odredjeni taxiji voze po odredjenim dijelovima grada i ulica. Bitno je da se taxi napuni razlicitim putnicima i kako tko stigne na cilj tako izlazi, odnosno ulazi novi. Voznja je vrlo jeftina i isplativa, tako da vam automobil i nije toliko prijeko potreban. Kad bi barem kod nas u Zagrebu tako nesto postojalo.
Dolaskom u uzi centar grada, cesto se nailazi na ovakav krkljanac, a sto je najbolje svi jako trube, kad se ljute i ne ljute. To su neke vrste signalnih poruka.
Nakon zabavne voznje, stigosmo do najuzeg centra grada, a sve dalje impresije su pjesacenje po Amman downtown-u.
Ovakve zgrade koje izgledaju poprilicno oronulo i jadno, ali s velikim brojem trgovina i restorancica, slika su izvornog Ammana. Ovdje uglavnom zivi siromasna i niza srednja klasa. Oni boljeg materijalnog stanja zive u okolnim novijim dijelovima grada koji su prakticki spojeni s donjom jezgrom, pregradjima i posebnim cetvrtima koje sezu do najveceg luksuza.
Valja spomenuti da je Amman grad koji je osim ovog tradicionalnog dijela, uglavnom izgradjen na okolnim brdima, a povrsina mu je doseze velicinu Zagreba - otprilike, ako se ne varam.
Meni je nainteresantniji upravo ovaj dio grada. Nekad je samo ovaj dio predstavljao Amman u cjelosti, dok se nije prosirio na okolna podrucja.
Iako kao takav djeluje, uz trgovine svime i svacime, downtown obiluje prljavim restorancicima u koje je bolje ne ici, osim mjesta za koja znate da su "cista" sto je uglavnom ocito kad na njih naidjete.
U ovakav restorancic bolje da ne ulazite, osim ako niste otporni na bakterije. Vec i pogled s vanjske strane odaje dojam. Namjerno sam izbjegao snimiti unutrasnjost, bolje da ne znate kako izgleda. Ono sto je fascinantno je stovanje kralja, pa se njegova slika moze vidjeti stvarno svugdje.
U downtownu mozete naici i na poslovne zgrade poput ove na donjoj slici.
Kao sto se moze vidjeti svugdje su nacickani ducancici, tako da se donji dio zgrade ni ne vidi. Spomenuo sam da su svi u ovom gradu vrlo susretljivi. Sretna je oklnost sto se kao stranac ako znate engleski, ne mozete izgubiti ili ostati zakinuti za bilo kakvu informaciju, jer u Jordanu prakticki svi znaju engleski, i mladi i stari.
Osim toga dobro je znati da vas tamo nece pokrasti, jer je to jedna od najsigurnijih zemalja u kojoj ima vrlo malo krađa.
I sto je najbolje Jordanci se jako vole fotografirati. Ako im kazete da ih zelite snimati za neki casopis ili reportazu jos ce vam pozirati. Mene je recimo jedan vlasnik zlatarnice pozvao u svoju radnju i s veseljem je pozirao.
Downtown je vrlo zanimljiv, ne mozete se nagledati dogadjaja, ljudi, trzisne ponude svega i svacega i naposlijetku ogladnite, pa vam dobro dodje porcija shawarme. Malo se ceka u redu, ali isplati se.
Da bi se nakon izdasnog obroka zasladili s ponekom slasticom. E sad vi birajte.
Kako je downtown vrlo prometan sto ljudima sto automobilima na ulici cete cesto vidjeti momke koji nose caj na tacnama. U arapskim zemljama je obicaj da se caj narucuje pa ga momci marljivo isporucuju.
A nosi se i kruh, odnosno arapska pita. Kruh se kupuje u vecim kolicinama, pa ga se pakira u vrece, kao sto ga ovaj djecarac nosi.
I opet covjek zatrazi malo okrepe, pa smo odlucili otici na kavu u jedan od najstarijih kafica u Amman-u. Nije mi bilo dozvoljeno snimanje iznutra buduci je na kavi bila neka drzavna faca, ali izvana tek da se stekne dojam. Kafic je na prvom katu, a vidi se terasica. Iako sam upozoren od policajca da ne snimam, on je bio toliko simpatican da je to rekao na vrlo prijazan nacin uz smijesak, jer tamo se svi smjeskaju.
Nakon fine kave, slijedi daljnja setnja. Naisli smo na trznicu i moram reci da nisam mogao preduboko ulaziti u taj dio jer je uzasno smrdjelo. Naime downtown je za usporedbu s Zagrebom jako prljav, a ovdje je bio slucaj da je plocnik bio prepun smeca i prljave vode. Vrlo topla klima pogoduje i vise intenzitetu smrada. No to je zivot, bez previse lickanja, izvorno.
Daljnja setnja i nailazak na pet shop. Bas me zanimalo kako izgleda jedan pet shop u kojem nema samo zivotinjica, vec i glazbenih instrumenata.
Ipak, razocaralo me kako se postupa s zivotinjama. Pet shop nema samo papige, ribe, zmije, vec i majmune i kao na slici ova jadna stvorenja koja svoj kratki zivot zive u groznim uvjetima.
Daljnja setnja, slike trgovina izbliza.
Trebate li mozda posteljinu?
Ili cup, glazbalo... sto sve ne
Naposljetku smo dosli i do centralnog dijela downtowna, gdje je smjestena najveca i najstarija dzamija u downtown Amman-u, tzv. Hussein Mosque. To je svojevrsni mali trg i tu kontinuirano vlada guzva.
Nasa setnja bijase vrlo zanimljiva i puna dobrog ugodjaja. Odlucili smo krenuti put kuci, jer ce uskoro rucak. Nastavak setnje downtown-om smo dogovorili za drugi dan, pa ovom prilikom i zavrsavam ovaj post, do sutrasnjeg nastavka.
NAPOMENA: Sutra cu objaviti servisne informacije i ostale korisne naputke za sve one koji misle posjetiti tu zemlju, da se lakse u njoj snadju.
Post je objavljen 16.10.2007. u 09:53 sati.