srijeda, 27.04.2005.
Odgovoriti na poziv
(ovaj tekst napisao sam prije dvije godine i recimo da još uvijek stoji. ova me prijateljica maja u jednom komentaru tu dolje otkrila da sam bogoslov, pa evo:)Što je to u jednom mladiću (djevojci) da se odluči za Bogu posvećen život. Bogu posvećen život znači odvojenost od svijeta, određenu emotivnu prazninu i, jednostavno, svakodnevno suzdržavanje i žrtvovanje. Kad sam promatrao zaređene ljude u njima sam prepoznavao određeni Kristov biljeg. Kristov biljeg koji ih štiti od požude svijeta i koji, nisam znao, oni prepoznaju u svakom čovjeku. Što to zove čovjeka da prepozna i prihvati Božji poziv? Je li čovjek uopće svjestan čega se sve odriče kad se opredijeli za celibat, vječnu čistoću, služenje svima i ustrajnost u molitvi? No s druge strane, je li svjestan što sve prima tim odazivom? Na osobnom iskustvu znam da nije. Ovo prvo može se iskusiti, ljubav prema djevojci, slobodan boemski život u stilu sam svoj gazda, no kako iskusiti milost i blagoslov koji netko prima svojim svećeničkim životom? Svećenik ne smije voljeti djevojku, ne smije nikoga voljeti više, ne smije se vezati uz svoje župljane, prijatelje i poznanike. Njegova ljubav mora biti neiskvarena i podijeljena svakome jednako. Svećenik mora u svakome gledati ono dobro i iskreno. U društvu siromaha mora biti siromah, u društvu potlačenih mora biti potlačen i nikad ne smije pozornost drugih skretati na sebe nego na Krista. Kako uopće čovjek, koji je društveno i osjećajno biće, može živjeti takav život? Bitno je nastojati, ali ne pouzdavajući se u vlastitu izdržljivost i jačinu, nego na Božju pomoć koja neće iznevjeriti onda kad je potrebna. Velika me je kriza zahvatila kad je osoba koju sam jako cijenio rekla da je molitva jednostavno razgovor čovjeka sa samim sobom. Molitva je, naime, bila glavno uporište i oslonac moje vjere. I još uvijek je. Vjere bez molitve nema. Puno se pitanja može postaviti osobi koja želi kad odraste biti svećenik, zamjenik Kristov i predstavnik Krista. Svaki svećenik je zapravo drugi Krist. Kolike odgovornosti i časti! Kolike težine u toj činjenici. Svećenik ređenjem gubi svoj identitet i proslavljuje Boga vršeći Božju službu i svjedočeći svoju vjeru. Otkud mladiću spremnost na tako veliku odluku? Pitanje je zapravo, otkud Bogu toliko povjerenja u čovjeka koji je u svojoj naravi grešan i slab, da mu povjeri svoje namjesništvo? Može li čovjek biti dostojan tog poziva? Ja sam pozvan. Osjećam se kao ptica koju čeka daleki let. Ptica kojoj bi bilo lakše da ostane ovdje i uživa u obiteljskoj sigurnosti i zagrljaju svoje voljene, ali i ptici čiji je smisao tamo daleko. Tamo daleko do kud se dolazi letom, do kud ne postoji jasan put. Ptica mora poletjeti i sama pronaći to mjesto, a pronaći će ga jedino ako bude letjela s vjerom u uspjeh, ako bude ustrajno tražila svoj smisao, a smisao, smisao je u dovođenju tog smisla drugima koji sa strahom gledaju neće li sutra pasti snijeg i zatrpati ih. Osjećam se kao ptica koja je premalena za tako zahtjevan put, koja nije spremna poletjeti, ali zna da je u tome njezin smisao. Njen je smisao u tome da poleti prema tom mjestu i pokaže drugima da je to jedini pravi put, odvažiti se na let. Čovjek ne može znati što ga čeka u životu (za vrijeme leta), ali može biti siguran da se neće izgubiti ako živi s pouzdanjem i vjerom. Ako svoj put slijedi vjerno i odgovorno, snaga odozgo neće izostati. I unatoč brojnim neodgovorenim pitanjima, znam da želim biti Božja ovca koja će druge oduševljavati za Boga, iako... Iako ne znam kako, vjerujem. (nadam se da nije prepatetično) |
ponedjeljak, 25.04.2005.
Benedikt XVI.
Jučer, u nedjelju, novi Papa je imao svoju prvu Misu pred mnoštvom naroda. Na stranici a-fotografije stavio sam nekoliko slika sa mise na kojima se vide hrvati koji su sudjelovali. No nije to ono o čemu želim govoriti. Imam na umu, naime, dvije stvari: ratzinger i sv. misa. Možda griješim, ali na ratzingerovu licu se je za vrijeme mise moglo vidjeti više različitih izraza lica. Ulazio je pred oltar nekako nesiguran, umjetno postavljenim licem kako misli da najbolje odgovara prilici. no kad je izašao van i ugledao sve one ljude kojima se nije moglo vidjeti kraja nekako je poprimio radosno lice, istinski sretan što je toiko ljudi došlo i valjda spremno prihvativši svoju novu zadaću koja mu je odjednom postala draga jer, evo, koliko su ga došli gledati. Onda je došla propovjed nakon koje su se svi digli na noge i počeli skandirati Benedetto, benedetto!, mašući svojim zastavama i pljeskajući bez prestanjka. svi su bili veseli, oduševljeni propovjeđu, gotovo zaljubljeni u ratzingera koji je, istina, lijepo govorio: jedino je ratzinger odjednom postao ozbiljan i naglo je prekinuo masu započevši molitvu. jer on nije, i on to zna, nekakva slavna figura koju treba slaviti, zadnje što on traži je ono što bi jennifer lopez prva tražila: popularnost i slavu, da bude kao idol mladima, da bude poznat i svima drag. tada je vjerojatno zaključio da ipak neće biti lagano voditi crkvu s takvim vjernicima koji u njemu vide idola, ali će ga zato, čim od njih zatraži nešto veće, napustiti kao što to rade i s drugim poznatim licima. biti papa ne znači biti slavan, nego znači brinuti se za dobrobit čovječanstva...sv. misa jučer bila je jako lijepa, u jednom renutku, točno kada se pjevala slava, sunce se sakrilo među oblake i zapuhao je lagani povjetarac dižući zavjese postavljene na prozore bazilike dok su golubovi obljetali vjernike, a kor dječaka (htio sam reći anđela) pjevao gregorijanski koral, kao da je sam Duh Sveti, onako vidljivo, gotovo opipljivo posjetio trg. od tada pa do kraja mise povjetarac se zadržao, a sunce više nije tako peklo kao na početku. biti na misi jučer bilo je kao biti u raju. a kad pogledamo tako bi zapravo i trebalo biti jer ne kažu valjda bezveze da je misa predokus vječne slave. |
srijeda, 20.04.2005.
Slike sa Svetog Petra
|
(evo me, tu sam u Rimu, a nisam jučer bio na trgu sv. Petra na Papinom pozdravu, no moj prijatelj je pa evo i nekoliko slika) novinari se pripremaju...  ...premda je zavjesa još zatvorena  potom dolaze navjestitelji radosnih vijesti  (na ekranu se dobro vide)  postavljaju tepih (ili što to već je)  i novi Papa dolazi  Pozdravljajući okupljene, ...  ... a i oni pozdravljaju njega  to je Joseph Ratzinger, Benedikt XVI  i još jedan pogled na ljude.  i na baziliku  |
utorak, 19.04.2005.
Habemus Papam!
Njemački kardinal Joseph Ratzinger (78) novi je poglavar Katoličke crkve. Svečano je to najavio s prozora Apostolske palače u utorak 19. travnja oko 18.40 čileanski kardinal Jorge Arturo Medina Estevez.“Draga braćo i sestre, javljam vam radosnu vijest”, rekao je kardinal Estevez u svom službenom obraćanju koje je prvi put u povijesti izbora pape izgovoreno na više jezika. Potom je kardinal Estevez izgovorio latinski obrazac kojim se predstavlja novi Papa: “Nunzio vobis, gaudium magnum, habemus Papam”. Novi je Papa, najavio je zatim kardinal Estevez, kardinal Joseph Ratzinger koji je uzeo ime Benedikt XVI. Neposredno zatim na prozoru se pojavio i novi Petrov nasljednik, a njegov izlazak burnim višeminutnim pljeskom pozdravili su deseci tisuća vjernika okupljenih na Trgu sv. Petra. U svom prvom obraćanju na talijanskom jeziku, prekidan više put pljeskom vjernika, papa Ratzinger je rekao: “Draga braćo i sestre nakon velikog pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, poniznog i jednostavnog radnika na Gospodnjoj njivi, za novog papu. Tješi me u toj zadaći da se Gospodin zna služiti i raditi i s nesavršenim sredstvima i nadasve se povjeravam vašim molitvama”, rekao je, između ostalog, novi Papa u svom prvom obraćanju nakon izbora. Nakon toga papa Benedikt XVI. podijelio je prvi blagoslov “Urbi et orbi”, gradu i svijetu, u svojem pontifikatu. objavljeno na:kriz-zivota Izabran je novi papa. iznenađujuće brzo. Svi su govorili da je ratzinger glavni favorit, a ja nisam čak niti na trenutak pomislio da bi to on stvarno mogao biti. Ja sam, kao i drugi, očekivao nešto neočekivano, pa sam se jako iznenadio kad je izabran onaj kojeg su mediji i kladionice očekivale. a dobro, sretno mu, tj. sretno nama s njim. btw. stanujem pola sata hoda do trga svetog Petra, ali mi se nije dalo ići na trg dočekivati Papu. E sad mi je bome malo žao, tu priliku čovjek ne dobije svaki dan. Ja sam, štoviše, za novog papu saznao tek navečer, a sad idem vidjet što na rai uno kažu o svemu tome... pozdrav |
subota, 16.04.2005.
Što pak sad ja hoću?
pa neću puno. Želim zapravo biti tu ako tko ima kakvih sumnji, dvojbi ili nerazrješenih stvari sa svojim religijskim uvjerenjima. ne mogu reći da sam ja neki pametan i pobožan primjer vjerničkog života, ali već više godina studiram teologiju, a gotovo cijeli život smucam se oko Crkve ministrirajući ili radeći što već biva potrebno.tako da, ako se je netko posvađao sa svojim župnikom, sa katolicima općenito, ako mu je čudno zašto svi pišu o smrti Pape, a ne pišu o tome kako je umro moj susjed Ivić iako su obojica samo obični ljudi, ako ne vjeruje u grijeh i svašta, ja sam ovdje spreman razgovarati i dati svoje mišljenje. danas kao nitko ne vjeruje, nitko ne ide na misu, ne moli, ali samo kao jer covjek je po prirodi religiozan i potrebna mu je određena duhovnost, misao na vječnost. zato pitajte, kritizirajte i što god želite. ako pak nećete naći ću ja već temu kojom ću vam soliti pamet. |
