ponedjeljak, 25.04.2005.
Benedikt XVI.
Jučer, u nedjelju, novi Papa je imao svoju prvu Misu pred mnoštvom naroda. Na stranici a-fotografije stavio sam nekoliko slika sa mise na kojima se vide hrvati koji su sudjelovali. No nije to ono o čemu želim govoriti. Imam na umu, naime, dvije stvari: ratzinger i sv. misa. Možda griješim, ali na ratzingerovu licu se je za vrijeme mise moglo vidjeti više različitih izraza lica. Ulazio je pred oltar nekako nesiguran, umjetno postavljenim licem kako misli da najbolje odgovara prilici. no kad je izašao van i ugledao sve one ljude kojima se nije moglo vidjeti kraja nekako je poprimio radosno lice, istinski sretan što je toiko ljudi došlo i valjda spremno prihvativši svoju novu zadaću koja mu je odjednom postala draga jer, evo, koliko su ga došli gledati. Onda je došla propovjed nakon koje su se svi digli na noge i počeli skandirati Benedetto, benedetto!, mašući svojim zastavama i pljeskajući bez prestanjka. svi su bili veseli, oduševljeni propovjeđu, gotovo zaljubljeni u ratzingera koji je, istina, lijepo govorio: jedino je ratzinger odjednom postao ozbiljan i naglo je prekinuo masu započevši molitvu. jer on nije, i on to zna, nekakva slavna figura koju treba slaviti, zadnje što on traži je ono što bi jennifer lopez prva tražila: popularnost i slavu, da bude kao idol mladima, da bude poznat i svima drag. tada je vjerojatno zaključio da ipak neće biti lagano voditi crkvu s takvim vjernicima koji u njemu vide idola, ali će ga zato, čim od njih zatraži nešto veće, napustiti kao što to rade i s drugim poznatim licima. biti papa ne znači biti slavan, nego znači brinuti se za dobrobit čovječanstva...sv. misa jučer bila je jako lijepa, u jednom renutku, točno kada se pjevala slava, sunce se sakrilo među oblake i zapuhao je lagani povjetarac dižući zavjese postavljene na prozore bazilike dok su golubovi obljetali vjernike, a kor dječaka (htio sam reći anđela) pjevao gregorijanski koral, kao da je sam Duh Sveti, onako vidljivo, gotovo opipljivo posjetio trg. od tada pa do kraja mise povjetarac se zadržao, a sunce više nije tako peklo kao na početku. biti na misi jučer bilo je kao biti u raju. a kad pogledamo tako bi zapravo i trebalo biti jer ne kažu valjda bezveze da je misa predokus vječne slave. |
