Sorryman

srijeda, 31.01.2007.

Čupko

Čupko je imao bezbrižno djetinjstvo. Živio je skačući od jedne do druge crne dlake, gnijezdio se u čvorovima, družio s drugim tarzanićima i uglavnom ljuljao i uživao.

Tek ponekad, stvari bi postajale napete. Uglavnom je gotovo uvijek bila noć, ali ponekad – ipak bi na kratko zasjao dan. A dana su se bojali tarzanići više nego ičega. Oni dani kada bi tate i mame iskakali iz Velike rupe nisu bili posebno opasni. Poslije iskakanja došlo bi mekano, dlakavo bijelo i tada se trebalo čvrsto, čvrsto držati da te ne odnese, ali kada bi to prošlo – uvijek je bilo novih, mladih i mekanih tarzanića za igru i veselje.

Ali oni dani kada bi padale kiše – to su bili dani kojih su se posebno bojali. Posebno kiselih kiša. Ponekad bi tada dlakavom šumom prošao veliki tvrdi – i koga bi taj uhvatio svojom kiselom i ljepljivom površinom, sa dlakom ili bez, taj se nije vraćao. Poslije kiša i poplava najviše su ipak stradali oni novi tarzanići, premekani i preslabi.

Dana su se bojali svi tarzanići. A iz nekog razloga, bojali su se i Velike rupe. Nikada nikoga od njih nije pojela, to je istina. Ali blizu nje nisu rasle dlake i kada nisu imali dlaka za uhvatiti se, tarzanići tamo nisu odlazili.

Ali Čupko je bio drugačiji. On je volio putovati. Bio je znatiželjan. Jednom je čak odlutao do samog kraja šume dlaka, tamo gdje dlake postaju malene, tanke. Ali kad je vidio da je tamo mnogo češće dan, on se brzo vratio natrag. Konačno, jednog dana se odvažio prošetati i do Velike rupe.

Tamo je susreo Hemu Rodovića Uspaljenog. Hemo je bio samozvani prorok dlakave šume i velike udoline. Bio je poznat po tome da je mogao pročitati budućnost iz velikih smeđih fleka na bijelom nebu koje se vide u onim kratkim trenucima kada se probudi dan, i to najbolje pred iskakanje tata i mama iz rupe.

Hmo je bio ogroman div velike nabrekle glave koja je sasvim sigurno skrivala moćan um, mislio je Čupko. I to njegovo toplo crveno pulsiranje pokazivalo je njegovu moć i važnost. Hemo je tvrdio da je u stalnoj vezi sa Stvoriteljem svemira i da od tuda dolaze njegove spoznaje.

Jednog je dana Hemo pročitao malom Čupku njegovu budućnost:
- Čekaju te velike pustolovine mali. Čitam u zapisima Skakača da ti si poseban, da ti si onaj koji će promijeniti svijet.

- Ja samo želim znati tko sam i odakle dolazim. Želim pronaći moje roditelje, Hemo.

I tako je mali Čupko odlučio otići pronaći svojeg tatu.

- Ne možeš da ideš. Tvoga tate više nema, malac!
- Znam da je još živ, osjećam to.
- Nema šanse, mali, tata ti je prošlost, odnijela a voda, tsunami, nećeš ga više naći.
- Ali ti si rekao da sam rođen u mraku! Da tate koji izlaze u mraku ne odlaze u vodu!
- To je tako rijetko…
- Moj tata je još živ!
- Sjećam se tvog tate, nije baš bio neki čvrst momak, ne vjerujem da je preživio. Zvali su ga Ljepko. Držao se za rupu i za dlake kao da ne želi otići. Ostavio je gomilu djece, a ti si najstariji od njih. Ljepo si narastao….


Ako želite čitati dalje pustolovine malog tarzanića Čupka, pišite.

31.01.2007. u 21:51 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.01.2007.

Zli miš vlada.

Sa djecom ojeg prijatelja moram sjediti i gledati crtiće.
Znam odavno da su ovo zadnji izdisaji ove civilizacije, ali nigdsje se to tako dobro ne vidi kao u novim crtićima. Ideja mi je došla igledajući scene iz Adams family filma u kojem muče i ispiru mozak Srijedi i Četvrtku (kako god, klincima Adams) tjerajući ih da gledaju Disneyeve filmove do besvijesti - te iz frustriranosti gledanja po 6desetak puta trenutne Disney/Pixar filmove. U zadnjem remekdjelcu (Open season) na par sekundi vidimo paranoju jednog lovca o svijetu kojim vladaju životinje dok ljudi vuču kočije.

Dakle trenutna podjela vlasti u ranidbenom lancu samo je splet okolnosti. Inteligenciju su - na kraju krajeva - mogli razviti preci štakora ili žabe ili međeda. A bogami i kečiga iako ipak malo teže bez prstića. (Iako Swiftov Gulliver tokom putovanja naiđe na otok na kojem žive inteligentni konji i mogu kopitima uvući konac u iglu. Ljudi većinom ne znaju da je Gulliver bio na još dosta zanimljivijih mjesta od liliputlanda. Meni je najjači bio leteći grad na kojem su ljude lječili istjerivanjem i utjerivanjem nazad prdaca. A njegov posjet divovima ima dosta seksualnih događanja...)

Dakle ako vjerujemo kvantnoj teoriji fizike, a dokazana je, imamo rzaličite dimenzije u kojima su civilizaciju podigli psi, štakori, majmuni (to smo mi) itd. Dakle, teoretski, uz neke manje razlike - imamo Sorrymana psa, Sorrymana labuda, Sorrymana guštera... E sad, netko je (recimo zli štakori?) otkrili portal za skakanje među različitim ovim dimenzijama/civilizacijama. Ubrzo su sklopili suradnju sa vodećim kriminalcima pojedinih dimenzija (zli zečevi, zle žabe, zli golubovi...). I sad, trebaju im recimo robovi. Te izaberu planetu na kojoj se razvila civilizacija po njima najgluplje životinje, majmuna. U tu svrhu pod prvo krenu sa indoktriniranjem ovih jadnika sa filmovima pod markom Disney u kojima inteligentne životinje, počevši od štakorolikog, imaju sve karakteristike bolje od ljudi. A kad dovrše zaluditi nam mesožderske umove, krenuće invazija.
Dakle imamo već drugu generaciju ljudi koji misle da su mišići slatki, zečići preslakti, medići premekana brundala, lavići pravedni prijatelji divljih svinja, a tek jeleni, ptičice... Da kažem ovim klincima s koojima buljim u televiziju da smo danas pojeli mljevenog Praščića Pigleta (Winnie Pooh) i nogu bebe od krave, vjerojatno bi me ubili na spavanju.

Ali možda i nije tako. Istina je da antropomorfiranje rade oduvijek. Samo je sada ponestalo tema. U crt.filmovima još jedino nisu oživjeli i "poljudili" jedino gnojne prišteve i crijepove. . Dakle imamo životinje sve redom, od Bugsa do tropskih ribica, Miki Mausa do dinosaura, sav kuhinjski inventar i namještaj (Beauty&DBeast), sva prijevozna sredstva (Cars), igračke (uključujući i pločice za crtanje).Bolesti, stanice, crijeva i želudci - to su obradili francuzi u onim groznim crtićima "o mojem tijelu" itd. Što se crijeva tiče ne mogu ne podsjetiti na scenu nad scenama iz Jacksonove trash faze u kojem crijeva zombija koja su oživjela puze kućom i u jednom trenutku se pogledaju u ogledalo... Kako koji Jackson- Peter naravno.
Bogove je već sredio Euripid. Stabla Tolkien (i još neki), vidio sam negdje i kuće i kamenje a cvijeće i imate na televiziji nedjeljom ujutro. Znam da postoji i voće i povrće, ali ne znam gdje je to. Morska spužva je skoro pa prešla granicu zdravog razuma. Southpark je prestigao i duboko zakoračio u genijalnost s napušenim ručnikom i raspjevanim govnom.

21.01.2007. u 15:51 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 02.01.2007.

Umjesto čestitke. Strava.


Proslavio sam dolazak nove godine gledajući CSI. Može li išta biti bijednije? Ne vjerujete? Mogu vam prepričati koje su epizode bile. Mogu – jer sam ih gledao po drugi put...
Zanimljiva mi je epizoda u kojoj baba izgori tako što se zapali cigaretom a popila je previše tableta za spavanje da bi se probudila... I Izgori potpuno, do temelja, izgore i kosti – ostane samo jedno stopalo i gomilica pepela, fotelja se niti ne zagrije. A oni iz CSI to jednostavno objasne time da tijelo – mast kao gorivo - gori prema unutra u zato prvo izgore kosti... Pa to provjere paleći prase. Baš dobar izbor za Novu Godinu.

Ima jedna knjiga koju sam davno čitao – naslov joj je: „Krevet je već gorio kada sam legao na njega” ili tako nekako. Uglavnom, tip ju je nazvao prema istinitom intervjuu sa preživjelim iz požara. Ja mislim da bih i ja legao.

Što ćemo raditi ove godine?
Moj psihijatar mi je uz čestitku poslao neke linkove. Vjerujem da bi to zanimalo I moje čitatelje. Praktični vodiči za samoubojstvo – imate sve, od zašto do kako te do preporuke prateče glazbe. http://www.satanservice.org/coe/suicide/guide/

Ako bi ipak pogledali neki malo duhovitiji prikaz, preporučujem sljedeću stranicu:
http://www.pointlesswasteoftime.com/suicide.html
ili još bolje – čitavu knjigu:
http://www.cummingsdesign.com/Laymans_Guide_Suicide_Cover.htm.
Autori tvrde da su knjigu napisali nakon što su neki njihovi kolege izvršili samoubojstvo. Valjda vrlo nespretno. Uglavnom, po njima - gledajući na vedriju stranu cijele priče – ljudi bi mogli vidjeti da ništa u životu nije toliko tragično da se tome ne može čovjek smijati. Pojma nemaju, ha?

Ja osobno mislim da je francuski poljubac s utičnicom idealna kombinacija s plinom. Bacanje pod automobile je malo previše osobno – nekome stvarno možete pokvariti dan. Ali otići na koncert Slayera sa majicom Backstreet boysa – e to je već nešto drugo.

Zaželio bih Vam sretnu ovu novu godinu, ali kad ja to kažem zvuči sarkastično pa neću.

02.01.2007. u 09:36 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Sorryman. Najtužniji čovjek na svijetu. Jedan me poznanik (koji se u međuvremenu ubio) vrlo lijepo opisao na svojem blogu. Citiram:
“Kako ga slikovito opisati - najbolje na čaši dopola popunjenoj – mrzovoljni ljudi mrze čašu i tebe, za pesimiste je poluprazna, za ultra pesimiste je poluprazna i još i isparava užasnom brzinom i bez nade, a Sorryman zna da je još uz sve to i staklo napuknuto i ako pokuša piti otkrhnuti će se, porezati usnu, progutat će ga, zapesti će mu u grlu i ugušit će se. To je Sorryman.”

Recite mi koliko me mrzite


pob.sorryman@gmail.com