|
|
četvrtak, 27.11.2008.
11. 2008: ENORMNI PROFITI BANAKA U HRVATSKOJ
..a nama su 1998. i potom 2002. rekli iz viših službenih instancija kako je bankarstvo 'propala stvar' u Hrvatskoj, i da nikad nećemo moći financirati projekt buduće 'plusBANKE'.....
Eto kakvi nam vizionari rade u Hrvatskoj...i to na čelnim položajima.....
27 11 2008:
Naše banke povećale profit i do 50%/font>
-------------------------------------
ZAGREB - Hrvatske su banke i dalje visokoprofitabilne i stabilne. Do kraja rujna ostvarile su čak 4,86 milijardi kuna bruto dobiti, što je oko milijardu kuna ili oko 26 posto više nego krajem rujna prošle godine. Imovina banaka je samo u tri mjeseca povećana za 6,3 milijarde. Najveće hrvatske banke pri tome bilježe rast dobiti i do 50 posto u godinu dana. Istodobno njihove majke vlasnice imaju gotovo jednaki pa i veći pad dobiti uz otpis imovine i gubitke. Rezultati do kraja rujna pokazuju da su hrvatske banke stabilnije od njihovih vlasnica.
Silazni trend
Jedini segment u kojem se djelomično osjeća silazni trend je pad ukupne imovine banaka. Naime, do kraja rujna ove godine aktiva banaka dosegnula je 354,25 milijardi kuna, što je Rezultati pokazuju da su hrvatske banke stabilnije od njihovih vlasnicar, koje bilježe rast od samo 2,66 posto u odnosu na kraj prošle godine.
No imovina banaka čak je 26 posto veća od nacionalnog dohotka zemlje koji je lani iznosio 275 milijardi kuna. Razlog bi, po ocjeni stručnjaka, mogle biti i veće rezervacije i usklađenje adekvatnosti kapitala, ali i pokušaji izvlačenja imovine banaka u inozemstvo.
Što se tiče stanja kapitala, krajem rujna hrvatske su banke imale ukupno 49,4 milijarde kn kapitala, od čega se 28,3 milijarde odnosi na dionički kapital. Uni Credito, vlasnica Zagrebačke banke, zbog otpisa imovine i gubitaka do kraja rujna zabilježila je manju dobit za 54 posto.
Velike oscilacije
Gotovo isti rezultat bilježi i Intesa Sanpaolo, vlasnica Privredne banke s padom od 44 posto. Raiffeisen, vlasnica naše RBA, zabilježila je do kraja rujna rast dobiti od 34 posto, ali je prije nekoliko dana zatražila pomoć od države u iznosu od dvije milijarde eura, iako je ostvarila rekordnu dobit. Erste grupa, vlasnica istoimene naše banke, ima rast od 1,3 posto, no i ona je zatražila pomoć, ali od 2,7 milijardi eura.
Potom:
HRVATI ĆE DO KRAJA GODINE 'ISPEGLATI' 120 MILIJARDI KUNA!!!!
Peglate li karticu ili samo trošite ono što imate na tekućem računu? Peglanje, ovaj popularni žargonski engleski izraz doslovno znači bjesomučno trošenje kojim se kreditna kartica može i brzo istrošiti i pohabati. Banke, koje su od kartičnih kuća preuzele lidersko mjesto u izdavanju kartica, sve više potiču kreditomaniju Hrvata.
Sudeći po ovogodišnjim istraživanjima, većina bi Europljana za Božić i Novu godinu najradije na poklon dobila novac. Razlog su, dakako, financijska kriza i recesija. No, prošlogodišnji podaci, kada je također, posebice u SAD-u, vladala recesija, pokazuju da božićno ludilo ne prestaje i da traje puna 32 dana. Pri tome su kartice, bilo da je riječ o sve popularnijoj on-line kupovini ili direktnom “guštanju” u trgovinama, nezaobilazan rekvizit. Ipak, prodaja je lani u SAD-u povećana za samo četiri posto, što je najniža stopa u posljednjih pet godina.
Što je na cijeni u svijetu
Hrvati su apsolutni lideri po broju kartica.
Korisnost darova je porasla pa su tako lani u modi bili poklon-bonovi, čija je prodaja porasla za šest posto. U Americi je i dalje na cijeni zabavna elektronika - od TV-a, iPoda, iPhona, preko digitalnih kamera, fotookvira, prijenosnih računala i GPS navigacijskih sustava, do svih vrsta igara i igračaka. U Europi je, pak, novi trend on-line kupovina, koja je proširena na više od 50 posto u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Banke potiču kreditomaniju stalno novim proizvodima, raznim akcijskim izdanjima, posebnim karticama namijenjenim određenim generacijama ili strukama, a uz karticu sve češće možete dobiti putno osiguranje, pomoć na cesti, životno osiguranje i mnoge druge pogodnosti. U Hrvatskoj je 2000. godine bilo 2,44 milijuna kreditnih i debitnih kartica. Prema podacima HNB-a, krajem prošle godine njihov je broj povećan gotovo četiri puta, na 8,3 milijuna kartica. Broj bankomata je istodobno povećan sa 793 2000. godine na 3172.
Potrošnja najviše raste u drugom dijelu godine i u vrijeme blagdana
Broj kartica i bankomata
Uspoređujući podatke iz Hrvatske s europskim zemljama, lako se može uočiti da je Hrvatska lider po broju kartica u odnosu na zemlje srednje i istočne Europe. Iza nje slijede Slovenija, U posljednjih osam godina broj kartica je povećan gotovo četiri puta.
Estonija, Latvija, Slovačka, Češka, Mađarska, Bugarska. Hrvatska se sa 3172 bankomata nalazi iza Rusije, Rumunjske, Mađarske, Bugarske i Češke, a ispred Slovačke i Slovenije. Ako se usporedi broj bankomata u Hrvatskoj sa zemljama zapadne Europe, onda je zanimljivo da imamo više bankomata nego, primjerice Norveška. Vodeće su Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija. Procjene stručnjaka pokazuju da će Hrvati ove godine na kartice “ispeglati” više od 120 milijardi kuna. Naime, prema službenim podacima, do kraja lipnja ove godine karticama je obavljeno čak 122,4 milijuna transakcija od 54,61 milijardu kn, a potrošnja u drugom dijelu godine, posebice za blagdane, raste puno brže. Oko 39 milijardi potrošeno je pritom na debitne kartice, dok je oko 30 posto ili 15 milijardi zaduženo raznim oblicima odgoda i kredita preko kartica.
Otvoreno 5 milijuna računa
Prema posljednjim podacima HNB-a, Hrvati koriste 8,3 milijuna kartica, što je gotovo dvije Koristimo 8,3 milijuna kartica ili oko dvije kartice po stanovniku.
Krajem rujna građani su u bankama imali otvoreno pet milijuna računa. Iako su podaci o broju korištenja minusa bankovna tajna, procjenjuje se da dopušteno prekoračenje koristi između dva i tri milijuna građana. Službeni podaci središnje banke pokazuju da građani za sada po kreditima preko kreditnih kartica imaju najnižu stopu nevraćanja kredita, koja iznosi samo 1,5 posto ili 81,36 milijuna kuna od ukupno 5,53 milijarde kuna kredita preko kartica.
|
- 10:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 26.11.2008.
STUDENI 2008: NEZAPAMĆENA KRIZA (TEK PRIJETI), A 'STRANE BANKE' U HRVATSKOJ NEMORALNO PROFITIRAJU!!
... Slavko Kulić s Ekonomskog instituta, pomalo pesimističan prema susretu sa stvarnošću koji očekuje Hrvatsku: naplate hipoteka, dizanje kredita kako bi se sačuvala likvidnost države i društva, ali po lihvarskim kamatama, prema nekim procjenama, gubitak nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta, potreba za radikalnom promjenom monetarne politike.
S Kulićem i Ljubom Jurčićem, SDP-ovim ekonomskim strategom kojeg je premijer pozvao u pomoć, razgovarali smo o najgorim mogućim scenarijima, o tome što je po riječima Oliviera Blancharda, glavnog ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda "ono najgore" što nas tek čeka, gdje smo pogriješili i kako da se izvučemo iz "dreka" u kojemu će se Hrvatska zaplivati s ostatkom svijeta.
Stvarnost i kako smo u nju zapali
"Naša vlastita kriza je stagnacija i ona bi prešla u krizu i da nema ove svjetske krize. Kako bi se očuvala država, ono što nismo napravili u tranziciji - restrukturirali proizvodnju, uvozili smo, a sve manje proizvodili - morat ćemo sad napraviti uz puno teže uvjete: nedostatak kapitala, velike kamate i smanjenje svjetske potražnje. A to moramo napraviti jer nam dugovi dolaze na naplatu", kaže Jurčić.
Kulić domeće da će nas uz to strane banke, pošto svojih nemamo, zloupotrijebiti i izreketariti jer smo pogrešno postavili život: živjeli smo na dug, sami smo sebe onesposobili za stvaranje, pa nemamo novce za plaćanje tih dugova i postavili smo se tako da nema preispitivanja nezakonite pretvorbe i privatizacije.
"To su htjeli prikriti i sad im je dobro došlo da je netko drugi kriv, a ne oni te sada žele ostaviti dojam da se bave posljedicama", komentira Kulić Sanaderovu da smo "u banani".
Istovremeno, kaže profesor, stranim bankama u Hrvatskoj je ovog časa - "k'o bog!", jer one hrvatskoj državi i društvu sada već posuđuju isti novac koji su hrvatske banke morale izdvojiti za obvezne rezerve, i to po "noćnim kamatama" i to samo kako bi prevladali nelikvidnost.
Što nam se to događa i koliko su nerealni strahovi od najgorega - oružanih sukoba i socijalnih nemira?
"U Americi će srednja klasa postati bivša srednja klasa, u Kini će milijuni izgubiti posao, u Europi će mnogi izgubiti standard. Ponašanje ljudi koji su imali, a sad nemaju, bit će teško kontrolirati", kaže Jurčić. Smatra da će pod socijalnim pritiscima biti teško provoditi reforme koje su potrebne da izvuku svijet iz krize, a isplivat će ponovno i grijesi devedesetih.
"Socijalne razlike i kriva raspodjela nacionalnog bogatstva će svakako jače isplivati i to će Vlada morati napraviti kroz kompenzacijske fondove stanovništvu. Frustracije većine ljudi koji su u zadnjih deset godina koliko-toliko bolje živjeli će se puno teže suzdržavati u svojoj reakciji na nepoštenje u privatizaciji", upozorava Jurčić.
"Nije irealno očekivati oružani sukob, jer ono što je nasilno uzeto čeka nasilnu preraspodjelu. Radi se o onome za što je bilo rečeno da nema preispitivanja - nezakonitoj pretvorbi i privatizaciji", smatra Kulić. Dolazi nam rekonstrukcija silnom prilika i pod puno težim uvjetima, dodaje Jurčić.
"Dok je kapital bio jeftin i potražnja velika nitko nije bio voljan raditi, nego uzmi kredit, podijeli i živi", kaže on. "Poduzetnici se preinvestiraju i onda bankrotiraju, Smatram da će za deset godina nestati bar pedeset posto ovih poduzeća i da će se otvoriti nova. Uvoznici, monopolisti, ekstraprofitaši će propasti. Morat ćemo radikalno mijenjati monetarnu politiku jer se ovako može još maksimalno šest mjeseci", kaže Jurčić, no odbija se upuštati u dublju analizu radikalne promjene monetarne politike.
Koji je izlaz?
Moramo početi vraćati dugove i riješiti uzrok, riješiti ono što je državna revizija utvrdila kao nezakonito i nasilno oduzeto, kaže Kulić. Jurčić smatra da imamo velike mogućnosti, i da je kriza idealno vrijeme za provedbu reformi, te da zato ona može biti dobra.
"Osnovni način da mi to riješimo je da uzmemo barem 10 ili 20 posto domaćeg tržišta koje smo prepustili uvoznicima. Da pomognemo domaćoj proizvodnji da postane efikasnija i da na domaćem tržištu uzme bar 20 posto, a to bi mogli 2010. ako 2009. koncipiramo takvu politiku", optimističan je Jurčić koji smatra da hrvatska proizvodnja nije niti toliko zaostala niti skupa kao što se tvrdi.
"Otvorena rasprava o uzrocima i razvoju može dovesti do pametne politike i mi možemo izaći neokrznuti, ako se okrenemo i pogledamo kako zaštiti drvnu, tekstilnu, metalnu industriju, možemo ih učiniti efikasnim. Mi od 30 milijardi uvoza možemo nominalno proizvoditi 15, ali zasad moramo napraviti plan kako da uzmemo 20 posto, a to je tri milijarde - skoro 10 posto BDP-a. A onda se proširiti na Bosnu i Srbiju, i tako dalje. Ni ne treba nam Australija i SAD! Mi smo mala država i možemo se složit za čas, ali ako to ne napravimo možemo ostati u krizi konstantno", zaključuje Jurčić. Kako bi nas stanje uma moglo izvući iz krize i ojačati, vidi se na primjeru kako nas je stanje uma uništilo:
"Umjesto očekivane kapitalizacije zatečenog kapitala u Hrvatskoj moramo osvijestiti proces refeudalizacije. Samoupravni socijalizam nam je bio nemoguć, a kapitalizam nam nije izvjestan na ovaj način. Izvjestan nam je feudalizam - par ljudi je pokupilo sve, a ostali su kmetovi. I to u bijelom mantilu ne u plavom! Koncentrirana moć, kognitivni kapitalizam, koristi naš um za preraspodjelu ovoga što je preostalo za ubogu nadnicu. Klasični kapitalizam je koristio mišiće, a kognitivni mozak. Nismo pripremali mišiće u klasičnom kapitalizmu, a sad nismo pripremali um - prije smo imali reumatske bolesti, a sad imamo neurološke", kaže Kulić. Krajnje je vrijeme da se prestane s tim.
A.Benačić
Foto: Vlada.hr, e-student.hr
|
- 09:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
'STRANE BANKE' U HRVATSKOJ PRIJE GODINU DANA...
DO GRLA U BLAGOSTANJU
Vedran MARJANOVIĆ
14. studenoga, 2007.
MMF-ovi ekonomisti (Sorsa, Bakker, Duenwald, Maechler, Tiffin) pošli su od toga da su ekonomije promatranih zemalja u razvoju na jugoistoku Europe za proteklih šest, sedam godina rasle zahvaljujući prilivu kapitala iz inozemstva i da su u tome posebnu ulogu odigrale banke s vlasnicima izvan tih zemalja što je posebno slučaj kod Hrvatske. Kako filijale velikih europskih banaka u Hrvatskoj nastavljaju sa financiranjem ovdašnjeg rasta BDP-a unatoč pokazateljima da bi njihovi dužnici uskoro mogli ući u probleme s plaćanjem, MMF-ovci su zaključili kako se radi o ponašanju koje je lišeno elementarne odgovornosti
Sredinom listopada objavljena analiza petero ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda koja sadrži nagovještaje financijske krize u Hrvatskoj, vrlo brzo je prožvakana i nekako svarena u tekućim predizbornim davorijama na relaciji HDZ-SDP. Kao da se ta zloguka analiza MMF-ovaca (koji, doduše, svoje stavove ne predstavljaju kao službene institucije u kojoj rade) ne tiče nikog drugog osim sadašnjeg ministra financija Ivana Šukera i SDP-ova kandidata za premijera Ljubu Jurčića, a stvari stoje upravo obratno.
Između ostaloga, analitičari Monetarnog fonda udarili su dosad nezabilježenu inozemnu "čvorugu" bankama sa sjedištem u Hrvatskoj, poručujući kako one lakomisleno i neodgovorno dijele kredite ovdašnjem gospodarstvu i građanima. Pritom hrvatskoj politici upućuju nimalo veselo podsjećanje da tu neodgovornost inozemni vlasnici domaćih banaka nisu spremni pokrivati kad se desi najgore, navodeći slučaj Riječke banke i trenutnog povlačenja Bayerische Landesbanka iz njezina vlasništva po izbijanju krize u riječkoj novčarskoj kući.
Pressing profita
Hrvatska narodna banka već godinama vodi rat s najvećim bankama koje posluju u Hrvatskoj oko obima njihovih plasmana gospodarstvu i građanima, ali nikada, ni kroz istupe guvernera HNB-a Željka Rohatinskog ni drugačije, nije upotrijebila termine kao što su "lakomislenost" i "neodgovornost" politike komercijalnih banaka. To HNB-u, doduše, nije ni trebalo, budući da ima praktične instrumente djelovanja protiv banaka koje koristi i ovih dana, čemu ćemo se vratiti kasnije.
Sastavljajući, međutim, tekst "Ranjivost zemalja u razvoju u jugoistočnoj Europi – Ima li mjesta zabrinutosti?" MMF-ovi ekonomisti (Sorsa, Bakker, Duenwald, Maechler, Tiffin) pošli su od toga da su ekonomije promatranih zemalja u proteklih šest, sedam godina rasle zahvaljujući prilivu kapitala iz inozemstva i da su u tome posebnu ulogu odigrale banke s vlasnicima izvan tih zemalja što je, zaključili su, posebno slučaj kod Hrvatske. Kako filijale velikih europskih banaka u Hrvatskoj nastavljaju sa financiranjem ovdašnjeg rasta BDP-a unatoč pokazateljima da bi njihovi dužnici uskoro mogli ući u probleme s plaćanjem, MMF-ovci su zaključili kako se radi o ponašanju koje je lišeno elementarne odgovornosti.
"Ponašanje naših najvećih banaka jest neodgovorno ako njihovu poslovnu politiku promatramo sa stajališta nečeg što se zove razvoj domaćeg gospodarstva", pristaje uz ocjenu analitičara MMF-a Roberto Ercegovac s katedre za financije splitskog Ekonomskog fakulteta. Podsjećajući kako su naše banke sebe odavno prestale razumijevati kao dio politike gospodarskog razvoja Hrvatske, Ercegovac napominje kako one tom razvoju ipak pridonose, ali ne, kaže, onoliko koliko bi mogle i trebale.
"Ima u ponašanju naših banaka i lakomislenosti u kreditnim plasmanima, što je posljedica stanja da banke vode menadžmenti koji su od strane inozemnih vlasnika izabrani na kratkoročne mandate od dvije do četiri godine sa zadaćom da naprave tolike i tolike profite. Kako je kreditiranje građanstva sigurnije i profitabilnije banke se više okreću tom dijelu tržišta. I tu, dakle, nema nikakve dugoročnije vizije što je domaćem gospodarstvu u cjelini, ili pojedinim njegovim regionalnim cjelinama zaista potrebno kad je u pitanju njihovo financiranje, jer ako bi se banke više okrenule gospodarstvu, s vremenom bi se stvorili uvjeti za još kreditno sposobnije građanstvo", tumači za Feral Roberto Ercegovac.
Panika s dugovima
Od 2003. naovamo profitabilnost najvećih banaka koje rade na hrvatskom tržištu (Zagrebačka, Privredna, Erste, Raiffeisenbanka) mjeri se stopama iznad 15 posto (prinosi na kapital) koje njihove vlasnice u inozemstvu mogu samo sanjati. Kapital za obrtanje u Hrvatskoj te banke posuđuju u inozemstvu, kod svojih matica. Prema MMF-ovim analitičarima, o rizicima takvih plasmana, ne vode dovoljno računa ni najveće banke na našem tržištu ni njihovi vlasnici u inozemstvu.
Procjenu da u slučaju izbijanja financijske krize matične banke ne bi pritekle u pomoć svojim poduzećima-kćerima u Hrvatskoj, MMF-ovi analitičari osim na primjeru BLB-a i krize u Riječkoj banci baziraju na okolnosti da je Hrvatska ipak malo tržište, koje nije vrijedno većeg izlaganja najvećih europskih banaka. Konačno, kada je 1996. izbila kriza na financijskim tržištima istočne Azije (koja se u spomenutoj studiji Sorse i ostalih iz MMF-a bez ustručavanja stalno nabija pred oči čitateljima tog teksta u jugoistočnoj Europi kao ono što bi se moglo ponoviti u njihovim zemljama) također su tamošnje ekonomije ostavljene da se snalaze kako znaju i umiju.
To u Hrvatskoj narodnoj banci dobro znaju i zato tokom ovog tjedna doslovce idu đonom na visoke poslovne ambicije domaćih novčarskih kuća. Osnovni je cilj HNB-a da bankarski udio u ukupnom inozemnom dugu barem zadrži na sadašnjih 35 posto (kao i sam vanjski dug na 32 milijarde i 300 milijuna eura, što je posljednji nalaz HNB-a), da prisili banke da se ne zadužuju kod svojih vlasnica kao dosada, kroz ograničavanje plasiranja u Hrvatskoj još većeg dijela novca koji banke posude vani. Rohatinski to opravdava i potrebom obuzdavanja inflacije, čije je povećanje na pet postotnu stopu najavio za početak iduće godine.
"Ono što Hrvatska narodna banka već sada radi i s čime će nastaviti, kako najavljuje guverner HNB-a, jest ograničavanje financiranja gospodarstva", komentira Roberto Ercegovac, nabrajajući posljedice takve politike Narodne banke:
"Sve one velike korisnike kredita koje ne budu mogli zadovoljiti, banke će slati kod svojih matica u inozemstvo. Na kamatama, znači, ubuduće neće zarađivati banke-kćeri nego matice, izvan Hrvatske. To vrijedi za velike banke, a male banke u Hrvatskoj će jednostavno izgubiti dobre klijente u gospodarstvu. I jedno i drugo ne može biti u interesu hrvatskog gospodarstva, pa se postavlja pitanje zašto HNB radi to što radi."
Niti u financijskom sektoru više nema puno onih koji se u (niskom) startu protive restrikcijama HNB-a, ali traže da te restrikcije barem budu selektivne. To znači da HNB treba ograničiti plasmane stanovništvu, ali ne i gospodarstvu. Dok iz HNB-a tvrde da zasad nemaju načina kako da selekcioniraju ograničenja, odnosno da će banke već naći načina da izbjegnu takvu vrstu nadzora, postoje razmišljanja da je to moguće izvesti, ali da Narodna banka to ne želi jer sadašnja politika ograničavanja kreditnih plasmana pogoduje velikim bankama. Velike banke razvile su najviše vrsta financijskog biznisa kojima zapravo izbjegavaju pokušaje da im se smanji ukupna zarada na obrtanju novca.
Štedite devize!
Financijski biznis u Hrvatskoj toliko se razvio i uvukao u svaku poru ne samo gospodarstva, nego i društva, da bilo kakva mjera protiv njegovih interesa više pogađa one koji o njemu ovise, nego same banke, kartičarske kuće, investicijske fondove i druge tvrtke koje se bave investiranjem novca. Ali, negdje se, kako je poručio guverner Rohatinski najavljujući nove restrikcije u financijskom sektoru, mora presjeći.
Slično guverneru misle i spomenuti MMF-ovci, kada vuku paralele između stanja u jugoistočnoj Europi danas i istočnoj Aziji sredinom devedesetih, gdje se investicijska klima naglo promijenila, pa je ponestalo kapitala iz inozemstva, što je dovelo do dužničke krize i urušavanja financijskog tržišta. Istočni Azijati su, prema autorima studije Monetarnog fonda, pronašli unutarnjih snaga da se iz krize izvuku, gomilajući u drugoj polovici devedesetih devizne rezerve za potrebe možebitnih budućih financijskih šokova, preporučujući vladajućim elitama evropskog jugoistoka da sa pojačanom štednjom deviza počnu odmah.
Možda Hrvatska ima sluha za takvu preporuku, možda i kapacitete za njezinu provedbu, ali o tome se trenutno ne razmišlja previše, što i ne čudi kad i neki koji sa HDZ-om nemaju nikakve vidljive veze, poput bivšeg guvernera HNB-a Ante Čičin-Šaina i bivšeg predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora Žarka Puhovskog, tvrde da se u ovoj zemlji nikad bolje nije živjelo.
|
- 09:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
