'STRANE BANKE' U HRVATSKOJ PRIJE GODINU DANA...
DO GRLA U BLAGOSTANJU
Vedran MARJANOVIĆ
14. studenoga, 2007.
MMF-ovi ekonomisti (Sorsa, Bakker, Duenwald, Maechler, Tiffin) pošli su od toga da su ekonomije promatranih zemalja u razvoju na jugoistoku Europe za proteklih šest, sedam godina rasle zahvaljujući prilivu kapitala iz inozemstva i da su u tome posebnu ulogu odigrale banke s vlasnicima izvan tih zemalja što je posebno slučaj kod Hrvatske. Kako filijale velikih europskih banaka u Hrvatskoj nastavljaju sa financiranjem ovdašnjeg rasta BDP-a unatoč pokazateljima da bi njihovi dužnici uskoro mogli ući u probleme s plaćanjem, MMF-ovci su zaključili kako se radi o ponašanju koje je lišeno elementarne odgovornosti
Sredinom listopada objavljena analiza petero ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda koja sadrži nagovještaje financijske krize u Hrvatskoj, vrlo brzo je prožvakana i nekako svarena u tekućim predizbornim davorijama na relaciji HDZ-SDP. Kao da se ta zloguka analiza MMF-ovaca (koji, doduše, svoje stavove ne predstavljaju kao službene institucije u kojoj rade) ne tiče nikog drugog osim sadašnjeg ministra financija Ivana Šukera i SDP-ova kandidata za premijera Ljubu Jurčića, a stvari stoje upravo obratno.
Između ostaloga, analitičari Monetarnog fonda udarili su dosad nezabilježenu inozemnu "čvorugu" bankama sa sjedištem u Hrvatskoj, poručujući kako one lakomisleno i neodgovorno dijele kredite ovdašnjem gospodarstvu i građanima. Pritom hrvatskoj politici upućuju nimalo veselo podsjećanje da tu neodgovornost inozemni vlasnici domaćih banaka nisu spremni pokrivati kad se desi najgore, navodeći slučaj Riječke banke i trenutnog povlačenja Bayerische Landesbanka iz njezina vlasništva po izbijanju krize u riječkoj novčarskoj kući.
Pressing profita
Hrvatska narodna banka već godinama vodi rat s najvećim bankama koje posluju u Hrvatskoj oko obima njihovih plasmana gospodarstvu i građanima, ali nikada, ni kroz istupe guvernera HNB-a Željka Rohatinskog ni drugačije, nije upotrijebila termine kao što su "lakomislenost" i "neodgovornost" politike komercijalnih banaka. To HNB-u, doduše, nije ni trebalo, budući da ima praktične instrumente djelovanja protiv banaka koje koristi i ovih dana, čemu ćemo se vratiti kasnije.
Sastavljajući, međutim, tekst "Ranjivost zemalja u razvoju u jugoistočnoj Europi – Ima li mjesta zabrinutosti?" MMF-ovi ekonomisti (Sorsa, Bakker, Duenwald, Maechler, Tiffin) pošli su od toga da su ekonomije promatranih zemalja u proteklih šest, sedam godina rasle zahvaljujući prilivu kapitala iz inozemstva i da su u tome posebnu ulogu odigrale banke s vlasnicima izvan tih zemalja što je, zaključili su, posebno slučaj kod Hrvatske. Kako filijale velikih europskih banaka u Hrvatskoj nastavljaju sa financiranjem ovdašnjeg rasta BDP-a unatoč pokazateljima da bi njihovi dužnici uskoro mogli ući u probleme s plaćanjem, MMF-ovci su zaključili kako se radi o ponašanju koje je lišeno elementarne odgovornosti.
"Ponašanje naših najvećih banaka jest neodgovorno ako njihovu poslovnu politiku promatramo sa stajališta nečeg što se zove razvoj domaćeg gospodarstva", pristaje uz ocjenu analitičara MMF-a Roberto Ercegovac s katedre za financije splitskog Ekonomskog fakulteta. Podsjećajući kako su naše banke sebe odavno prestale razumijevati kao dio politike gospodarskog razvoja Hrvatske, Ercegovac napominje kako one tom razvoju ipak pridonose, ali ne, kaže, onoliko koliko bi mogle i trebale.
"Ima u ponašanju naših banaka i lakomislenosti u kreditnim plasmanima, što je posljedica stanja da banke vode menadžmenti koji su od strane inozemnih vlasnika izabrani na kratkoročne mandate od dvije do četiri godine sa zadaćom da naprave tolike i tolike profite. Kako je kreditiranje građanstva sigurnije i profitabilnije banke se više okreću tom dijelu tržišta. I tu, dakle, nema nikakve dugoročnije vizije što je domaćem gospodarstvu u cjelini, ili pojedinim njegovim regionalnim cjelinama zaista potrebno kad je u pitanju njihovo financiranje, jer ako bi se banke više okrenule gospodarstvu, s vremenom bi se stvorili uvjeti za još kreditno sposobnije građanstvo", tumači za Feral Roberto Ercegovac.
Panika s dugovima
Od 2003. naovamo profitabilnost najvećih banaka koje rade na hrvatskom tržištu (Zagrebačka, Privredna, Erste, Raiffeisenbanka) mjeri se stopama iznad 15 posto (prinosi na kapital) koje njihove vlasnice u inozemstvu mogu samo sanjati. Kapital za obrtanje u Hrvatskoj te banke posuđuju u inozemstvu, kod svojih matica. Prema MMF-ovim analitičarima, o rizicima takvih plasmana, ne vode dovoljno računa ni najveće banke na našem tržištu ni njihovi vlasnici u inozemstvu.
Procjenu da u slučaju izbijanja financijske krize matične banke ne bi pritekle u pomoć svojim poduzećima-kćerima u Hrvatskoj, MMF-ovi analitičari osim na primjeru BLB-a i krize u Riječkoj banci baziraju na okolnosti da je Hrvatska ipak malo tržište, koje nije vrijedno većeg izlaganja najvećih europskih banaka. Konačno, kada je 1996. izbila kriza na financijskim tržištima istočne Azije (koja se u spomenutoj studiji Sorse i ostalih iz MMF-a bez ustručavanja stalno nabija pred oči čitateljima tog teksta u jugoistočnoj Europi kao ono što bi se moglo ponoviti u njihovim zemljama) također su tamošnje ekonomije ostavljene da se snalaze kako znaju i umiju.
To u Hrvatskoj narodnoj banci dobro znaju i zato tokom ovog tjedna doslovce idu đonom na visoke poslovne ambicije domaćih novčarskih kuća. Osnovni je cilj HNB-a da bankarski udio u ukupnom inozemnom dugu barem zadrži na sadašnjih 35 posto (kao i sam vanjski dug na 32 milijarde i 300 milijuna eura, što je posljednji nalaz HNB-a), da prisili banke da se ne zadužuju kod svojih vlasnica kao dosada, kroz ograničavanje plasiranja u Hrvatskoj još većeg dijela novca koji banke posude vani. Rohatinski to opravdava i potrebom obuzdavanja inflacije, čije je povećanje na pet postotnu stopu najavio za početak iduće godine.
"Ono što Hrvatska narodna banka već sada radi i s čime će nastaviti, kako najavljuje guverner HNB-a, jest ograničavanje financiranja gospodarstva", komentira Roberto Ercegovac, nabrajajući posljedice takve politike Narodne banke:
"Sve one velike korisnike kredita koje ne budu mogli zadovoljiti, banke će slati kod svojih matica u inozemstvo. Na kamatama, znači, ubuduće neće zarađivati banke-kćeri nego matice, izvan Hrvatske. To vrijedi za velike banke, a male banke u Hrvatskoj će jednostavno izgubiti dobre klijente u gospodarstvu. I jedno i drugo ne može biti u interesu hrvatskog gospodarstva, pa se postavlja pitanje zašto HNB radi to što radi."
Niti u financijskom sektoru više nema puno onih koji se u (niskom) startu protive restrikcijama HNB-a, ali traže da te restrikcije barem budu selektivne. To znači da HNB treba ograničiti plasmane stanovništvu, ali ne i gospodarstvu. Dok iz HNB-a tvrde da zasad nemaju načina kako da selekcioniraju ograničenja, odnosno da će banke već naći načina da izbjegnu takvu vrstu nadzora, postoje razmišljanja da je to moguće izvesti, ali da Narodna banka to ne želi jer sadašnja politika ograničavanja kreditnih plasmana pogoduje velikim bankama. Velike banke razvile su najviše vrsta financijskog biznisa kojima zapravo izbjegavaju pokušaje da im se smanji ukupna zarada na obrtanju novca.
Štedite devize!
Financijski biznis u Hrvatskoj toliko se razvio i uvukao u svaku poru ne samo gospodarstva, nego i društva, da bilo kakva mjera protiv njegovih interesa više pogađa one koji o njemu ovise, nego same banke, kartičarske kuće, investicijske fondove i druge tvrtke koje se bave investiranjem novca. Ali, negdje se, kako je poručio guverner Rohatinski najavljujući nove restrikcije u financijskom sektoru, mora presjeći.
Slično guverneru misle i spomenuti MMF-ovci, kada vuku paralele između stanja u jugoistočnoj Europi danas i istočnoj Aziji sredinom devedesetih, gdje se investicijska klima naglo promijenila, pa je ponestalo kapitala iz inozemstva, što je dovelo do dužničke krize i urušavanja financijskog tržišta. Istočni Azijati su, prema autorima studije Monetarnog fonda, pronašli unutarnjih snaga da se iz krize izvuku, gomilajući u drugoj polovici devedesetih devizne rezerve za potrebe možebitnih budućih financijskih šokova, preporučujući vladajućim elitama evropskog jugoistoka da sa pojačanom štednjom deviza počnu odmah.
Možda Hrvatska ima sluha za takvu preporuku, možda i kapacitete za njezinu provedbu, ali o tome se trenutno ne razmišlja previše, što i ne čudi kad i neki koji sa HDZ-om nemaju nikakve vidljive veze, poput bivšeg guvernera HNB-a Ante Čičin-Šaina i bivšeg predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora Žarka Puhovskog, tvrde da se u ovoj zemlji nikad bolje nije živjelo.
|
