Predblagdansko neraspoloženje
Nisam baš u božićnom raspoloženju ovih dana. Ne samo zbog ovog proljetnog vremena, to me najmanje muči, iako ne mogu poreći i taj utjecaj. Pretrpana sam poslom. A tko nije, reći ćete. Svi su u trku, u jurnjavi, u žurbi. Ja sam si previše toga natrpala na grbaču i sad puf-pantam uzbrdo i nadam se da ću tamo i stići. Kamo? Ako ne znaš kamo ideš, svaki će te put tamo odvesti, kažu. Tako i mene svi moji putevi vode tamo. Ionako je, kažu, ljepota putovanja samo putovanje, a ne dolazak na odredište. Kad letite na lakom krilu entuzijazma, ništa vam nije teško sve do trenutka kad shvatite: 1. Da neki 'kreativci' bezobrazno kopiraju vaše ideje i prodaju ih pod svoje. Kopiranje u biti nije loša stvar ako osoba koja preuzme vašu ideju navede izvor. No, kad vam netko ukrade ideju, pa ispod nje potpiše sebe, onda imate problem. A kad se moji uspavani zagorski geni probude uz poklič: "Se vas bum tužil", onda će i kopirači imati problem :) Tješi me činjenica da se kradu vrijedne i dobre stvari te da nitko ne uzima ono što ne valja. 2. Energija se može potrošiti. Moj je rezervoar već neko vrijeme praznjikav i crvena lampica za rezervu svijetli malo dulje no što je normalno. Iskreno se nadam da će ova moja krntija izdržati do prve benzinske. 3. Ono što volite radite iz gušta, pa balansirate između potrebe za preživljavanjem (8 sati u uredu + 4 sata honorarno) i potrebe da izrazite svoje kreativno ja (24 sata na dan). 4. Nemate vremena i nitko za to nema razumijevanja. Djecu treba odvesti u vrtić i školu, posao treba obaviti, suđe treba oprati, stan treba pospremiti, rublje treba oprati i ispeglati, ručak treba skuhati, bolesne posjetiti, gladne nahraniti, žedne napojiti. Shvaćate da je preveliki postotak zemaljske kugle počeo o vama ovisiti i bojite se uzeti odmor ili nedajbože razboljeti. Tko će vrtjeti žlajf?!* 5. Imate tisuće ideja i želja, a dan traje samo 24 sata. Morate raditi kompromise i ravnati se prema listi prioriteta. Izlaske ionako više ne smatrate dijelom svojeg života, gledanje televizije čisto je traćenje vremena, a spavanje vam se nameće kao mrska obaveza. Sve to opet vodi točkama 2. i 4. Unatoč svim navedenim i nenavedenim točkama ja se u biti dobro osjećam u svojoj koži, hvala na pitanju. Jest da neću stići napisati i poslati božićne čestitke, da u ovogodišnjoj vrtićkoj božićnoj radionici neću briljirati, da će moja djeca do daljnjega jesti kupovne kolače, da neću stići isplesti sve ono što sam se nadala dovršiti do Božića, ali sretna sam jer sam svjesna da je to moj izbor. I sretna sam kad osjetim da sav trud nije uzaludan, sretna sam kad vidim kako me čitate i komentirate, sretna sam kad se sjetim koliko sam prijatelja stekla otkako blogiram. Sljedeći tjedan počinju božićni domjenci, pa vjerujem da ću uz miris keteringa i crnog vina elegantno uploviti u predblagdansko ozračje i napuniti baterije za godinu koja slijedi. *žlajf - izraz koji sam čula kao dijete dok su neki moji susjedi svoje aute povremeno pokretali tako što bi iz haube izvadili metalnu polugu zvanu žlajf, utaknuli je u neku rupicu ispred mašine i žustro je vrteći pokrenuli mašinu S tim je izrazom povezana i jedna anegdota - u svekolikom tinejdžerskom promišljanju o smislu života i svijeta jedan je naš prijatelj, razmišljajući o planetima i svemu ostalome što se u prirodi kreće i pokreće, izjavio: "Sve je to meni jasno, ali recite vi meni tko vrti žlajf!?" Update - Nije žlajf nego je kurbla Sad mi je najdraži mužić rekao da sam promašila ceo fudbal ilitiga totalno sam krivo napisala - nije, naime, prava riječ žlajf, nego je kurbla. Vidim da je i Irida to primijetila u komentaru, a ja se iskreno ispričavam svima zavedenima ovom mojom strašnom zabunom. Doduše, navedena anegdota time gubi na snazi, ali istina je važnija od svega, pa i od moje almost cool reputacije. Još jednom primite moje najdublje isprike. Žlajf je, kaže moj dragi, kočnica. Eto. Sad smo i to naučili. Sva sreća da nisam ovu svoju zabludu ponijela sa sobom u grob. |
