Houm pejdž

29.09.2008., ponedjeljak

Poštenje

Iako sam sama sebi obećala da na ovom blogu više neću pisati ništa što nije povezano isključivo s pletenjem i ostalim ručnim radovima, ovo moram podijeliti s vama.
Dogodilo mi se nešto vrlo neobično, i važno i nevažno, kako se uzme.
U subotu sam s djecom bila u jednom velikom dućanu, kupovali smo namirnice i neke potrepštine za školu. Nismo se nikud žurili, odlučili smo šoping odraditi u miru i polako, pogledati sve što nas zanima bez trke i strke.
Tako smo razgledali ama baš sve, od tehnike i kućanskih aparata do donjeg veša i zamrznute hrane. Čak sam isprobala i neke komade odjeće koje nisam kupila jer si ih ne mogu priuštiti. Djeci naime trebaju nove cipele jer su stare prerasli, prioriteti su prioriteti. Ja odjeću mogu nositi godinama, sva sreća da sam u godinama kad je ne prerastam iz sezone u sezonu :)
I gurali smo mi tako naša kolica po dućanu veseli što napokon možemo popuniti ispražnjen hladnjak i špajzu, davali si oduška pri policama s pahuljicama i tjesteninom, trpali veselo ono što nam je fino i čega smo se već zaželjeli.
Odjednom mi priđe stariji par: "Gospođo, jeste li vi nešto izgubili?". Ja u čudu: "Ne, zašto?" Kažu oni: "Možda torbu?" Opipam rukom mjesto na kojem je trebala biti torbica, ona mala koju stavim popreko tako da su mi obje ruke slobodne, i protrnem - torbice nema!
Gospodin drži u ruci moju torbicu. U njoj moj mobitel i novčanik sa pola moje plaće u gotovini, kreditnim karticama i zdravstvenom iskaznicom. Osobne nema jer imam onu staru veliku, a novčanik malen, pa mi ne stane.
Gledam i ne mogu vjerovati. Da, zbilja sam ostavila torbicu dok sam isprobavala jedan baloner, pa sam je skinula i zakačila za kolica, no putem je ispala a da nisam primijetila.
Oblio me hladni znoj.
Na brzinu provjeravam je li u njoj novčanik i mobitel, sve je na mjestu, sve netaknuto. Obuzme me neopisiv osjećaj zahvalnosti i sreće.
Po glavi mi se počinje vrtjeti tisuće mogućih scenarija - mogao je netko komotno uzeti torbicu i okoristiti se novcem, karticama i mobitelom, mogao je netko uzeti 'samo' novčanik ili mobitel, ma moglo je biti svega.
Ali ne, ovo dvoje starijih ljudi stoji preda mnom poput dvoje anđela i osjećam kako su i oni sretni što su učinili dobru stvar, smješkaju se kao da je obratno, kao da sam ja njima donijela nešto što su oni izgubili.
Kako je torbica došla natrag u moje ruke, tako su oni isto tako nečujno nestali, a ja sam uspjela samo viknuti za njima: "Hvala vam, Bog vas blagoslovio!". Oni su se samo sramežljivo nasmiješili i pomalo me prijekorno pogledali kao da što ja sad tu pravim veliku stvar od nečega što je njima najnormalnije.

Neobično me usrećio ovaj događaj koji je došao upravo u pravo vrijeme. U vrijeme kad sam počela gubiti vjeru u ljude. U doba kad sam imala osjećaj da su mi svi okrenuli leđa. U doba kad sam se osjećala zbilja usamljeno, samo, zaboravljeno i ostavljeno.
Nije stvar u novcu, iako ne mogu reći da mi ne bi bilo jako teško ostati bez svega toga što je bilo u toj torbi, novca koji bi mojoj obitelji i meni kupio hranu za sljedećih mjesec dana, mobitela u kojem su mi svi važni brojevi i događaji, kartica koje me svaki mjesec spašavaju od gladi... Stvar je u tome što mi je s neba stigla poruka da nisam sama, da svijet ipak nije pred potpunim potonućem, da ne smijem izgubiti optimizam i, ono najvažnije, na svijetu još ima dobrih i poštenih ljudi!
Hvala vam, nepoznati ljudi, što ste mi sve to pokazali u jedno obično subotnje poslijepodne, zbog vas se opet osjećam dobro, kao da mi je netko intravenozno ubrizgao pozamašnu dozu optimizma i radosti te istodobno izbacio osjećaj odbačenosti i tjeskobe.

***

Ne mogu završiti ovaj tekst, a ne napisati i o jednom događaju od prije nekoliko mjeseci i jednom nedavnom. Naime prije nekoliko mjeseci išla sam s djecom u knjižnicu i na cesti pokraj dućana našli smo novčanik. Stariji ženski novčanik u kojem nije bilo nikakvih dokumenata, u njemu je bila samo jedna malo veća svota novca i vizitka nekog proizvođača pripravaka od meda. Kako nije bilo dokumenata, nisam znala što da napravim u tom trenutku, kako da nađem nesretnog vlasnika. Odlučila sam otići u trgovinu pokraj koje sam našla novčanik, ispričala sam prodavačici gdje sam našla novčanik i zamolila je da ga pospremi jer sam pretpostavljala da će taj netko tko je izgubio novčanik sigurno doći pitati prodavačicu je li nađen.
Djeci sam objasnila da je to ispravan postupak kad nađeš nešto što nije tvoje. Bila sam jako ponosna što mi se pružila prilika da djeci primjerom pokažem što treba učiniti u toj situaciji.

Nekoliko tjedana nakon toga na naslovnici Blog.hr-a sam našla izdvojen tekst o sličnoj situaciji. Jako me rastužio taj tekst i komentari u kojima je većina zastupala teoriju da se ne treba truditi naći vlasnika. Osjećala sam se jadno, tužno i glupo. Bilo mi je teško povjerovati u to da je većini ljudi sasvim normalno uzeti nešto što im ne pripada i zapitala sam se griješim li ja time što mislim drukčije i što još k tome svoju djecu tome učim.

Odgovor mi je došao ovu subotu. Preko dvoje posrednika. I to pred istom tom djecom kao svjedocima.

Hvala još jedanput mojim poštenim nalaznicima, a hvala i svima vama koji poput mene mislite da je sasvim normalno pokušati vratiti ono što ste našli, a pripada (i jamačno je vrlo potrebno) nekome drugome.
Nikad se ne zna tko će sljedeći među nama izgubiti nešto vrijedno i važno. Budem li ja nalaznik, sigurno ću vas pokušati naći i vratiti vam to što ste izgubili. Nagrada će mi biti radost na vašem licu. U takvom svijetu želim živjeti :)

- 10:20 - Komentari (24) - Link na ovaj članak
  • Nisi jedina koja želioš živjeti u takvom svijetu, ali takav svijet polagano i sigurno nestaje. Ne vrijedi gubiti vjeru u ljude i čovječnost, ali je teško idalje vjerovati. Na dvoje koji će ti pomoći doći će dvostruko veći broj onih koji to neće, jer tvoja je zadaća da paziš na svoje stvari, a ako nedaj Bože ne paziš dovoljno tvoja je krivica - karikiram u svjetlu nedavnih događaja u mom domu. (romantales 29.09.2008. 12:38)
  • Draga Romantales, strahovito mi je žao što vam se dogodilo nešto tako strašno, mogu samo zamisliti kakav je to grozan osjećaj :(
    Od sveg ti srca želim da se što prije oporavite od te psihičke traume i da ti se što prije dogodi nešto lijepo kao što se u subotu dogodilo meni kako bi ti pomoglo povratiti vjeru u ljude. Sigurna sam da tvoj radosni paket samo što nije stigao! Velika pusa od Jane :) (Jana 29.09.2008. 13:05)
  • I ja bi ti vratila torbicu da sam je našla..:)))).i ne kužim ekipu koja ako i nešto nađe je u stanju pobrat pare, a dokumente baciti, kao da ne znaju koja je procedura prijava i vađenje novih... (snoopyshist 29.09.2008. 13:34)
  • bas lijepo. ja redovito vracam sve pronadjeno ako uspijem dobiti informacije o vlasniku. jednom smo nasli mobitel na parkingu u Trstu bas kad smo odlazili kuci, pa smo ga uzeli i prema imeniku moba trazili neki broj da ljudima javimo da smo nasli mob (tipa: mama, tata itd.). poslala sam par smsova s kratkim pojasnjenjem i ljudi su mi se javili. ispalo je da je cura koja je izgubila mob gluhonijema i da joj je prijeko potreban za razna dogovaranja (smsovima). mob sam poslala preko frenda koji radi u Trstu u skoli za strane jezike, bratu od te cure za koje je ispalo da takodjer radi u istoj skoli i predaje jezik znakova.
    sve skupa zanimljiva prica.
    a i poslali su mi bacci perugina pa sam bila hepi :) (Suputnica 29.09.2008. 13:51)
  • svaka čast...poštenje nije naivnost kako se danas sve više želi prikazati...nego istinska vrlina... (happywedding 29.09.2008. 14:21)
  • Uvijek je bilo i uvijek će biti poštenih i nepoštenih ljudi. I meni je normalno potruditi se pronaći vlasnike neke izbugljene stvari.. (champs-elysees 29.09.2008. 14:30)
  • Da, nedavno je, mislim, Teuta imala post na temu ali mene je zgrozio njezin stav da ona ni u ludilu ne bi vratila pronađeni novčanik. Ja sam samo jednom prilikom našla mob, zvala iz adresara broj pod "doma" i tata došao po sinov mob. A u obrnutoj situaciji sam bila dvaput, izgubila novčanik i oba puta mi ga vratili. Ne bih ogla zadržati nešto što nije moje, nema šanse. (PartizAna 29.09.2008. 14:31)
  • dapače, i ja sam stajališta da treba vratiti izgubljeno, ako se to kroz dokumenta može saznati. to što si ti ostavila novčanik prodavačici - mislim da nije bilo pametno. možda na način da si ostavila prazan novčanik i svoje podatke, pa da se vlasnik tebi javi. no, nešto drugo - ona vunica od mojeg zimskog pospremanja stana još uvijek stoji zarobljena u vikendici. računam da ti i dalje treba.. kad se domognem vikendice i vremena za pospremanje tih zaostalih stvari iza moje mame - nekako ćemo se spojiti i dogovoriti za druženje... (seoska idila 29.09.2008. 16:44)
  • Volim takve situacije :-)). I volim kad nas bog, bogovi, svemir, nekaj "izvuče" iz crnila u kojem mislimo da živimo :-)). (ZlicaOdOpaka 29.09.2008. 20:53)
  • Dobro se dobrim vraća. :)
    Mislim da se ljudi uopće ne bi morali pitati da li vratiti izgubljene stvari, ali eto, došlo je vrijeme kad je to pitanje postalo nešto oko čega neki razbijaju glavom pa na kraju odluče uživati u nađenom. Vjerujem da svijet neće postat ružno mjesto dok ima ljudi kao što si ti. Djeca imaju odličan uzor. (***** 29.09.2008. 23:08)
  • Sva sreća da još ima poštenjaka,malo,ali ima... (dea 30.09.2008. 09:28)
  • Baš mi je bilo lijepo ovo pročitati! :) (natuknica 30.09.2008. 22:50)
  • Prije jedno 8 godina u Melbournu mi se desi da izgubim novcanik sa nesta malo novaca ali u njemu sve kartice, vozacka, i jos nekih sitnica.
    Sva sreca pa u novcaniku mi je stajala i Vizit-kartica.
    U trenu sam nazvao banku odjavio karticu, napravio novu vozacku dozvolu i vracajuci se sa VICroadsa zvoni mi mobitel i covjek javlja da je pronasao moj novcanik.
    Pronadjemo se za nekoliko minuta i on mi vrati sve i kaze da je procitao moju vizitku na kojoj je bio i broj mobitela.
    Kada sam mu ponudio da mu dam nesta novaca ili da odemo na pice nije htio ni da cuje, skoro se uvrijedio.
    Ipak ima dobrih ljudi :)) (Kenguur 01.10.2008. 09:53)
  • Citam ovo, bio sam u slicnoj situaciji! Ljepo od Vas. pozz (Games 01.10.2008. 13:01)
  • Baš dobro da si nam ispričala ovu priču. Jer u današnje vrime malo je ovako dobrih ljudi!
    Kao šta si i sama rekla.... dobro se dobrim vrača! :-)))) (čiovka 02.10.2008. 10:21)
  • Ipak ima još uvijek pravih i dobrih ljudi, drago mi je da si dobila svoju torbicu jer se svašta moglo desiti .... (iglice 09.10.2008. 22:16)
  • :) Operacija Trijumf (OT 22.10.2008. 03:56)
  • Pozdrav i ugodan vikend. (bigblog.tportal.hr/iglice 26.10.2008. 00:18)
  • Konačno sam se vratila u blogosferu, ovo je samo brzinski obilazak, tek da pozdrav ostavim... (Irida 15.11.2008. 17:23)
  • nadam se da su Božićni blagdani protekli lijepo u miru, sjaju i blagostanju, tako dočekaj i Novu 2009 i neka cijela bude takva, krizi zainat! (Irida 27.12.2008. 18:36)
  • Sretna 2009. godina uz puno zdravlja i sretnih trenutaka, tebi i tvojoj obitelji. (iglice 03.01.2009. 14:03)
  • Draga Jana Želim ti sretnu novu godinu. Vrijeme je da nam se vratiš i konačno počneš pisati na blogu. Trebamo te isto kao i ti nas. Pozdrav i do čitanja. (sestincanka 05.01.2009. 00:36)
  • sretna ti nova, i nadam se da ćeš opet pisat (Stara vrtlarica 12.01.2009. 19:38)
  • dobro je dok ima dobrih ljudi.. pozdravljam te (dipl. kucanica 25.01.2009. 02:59)

  • DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĂ„Ä…Ă„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica