28
petak
travanj
2017
Jugo, nesanica i koja ljubavna pi*darija
Gluvo doba noci, nesanica, prokleti šum u ušima koji ne prolazi danima, misao da se ujutro trebam dignuti i ići 'sluzbeno' u susjedni grad s dvolicnim osobama, bez obraza i morala me ubija. Jugo ne zelim spominjati, jugo je zlo. Jugo me vraća na dane kad sam bila najvise s.ebana, jugo mi je donilo nesanicu, jugo me cini slabom, tuznom i cmizdravom. Ukratko ne volim jugo.
Ne volim ga jer me je ponovno odveo u napola sakrivene ladice u ovom mom zbrčkanom mozgu, a tako mi je bilo lipo dok su bile zatvorene i napola zaboravljene, ali jugo nebi bio jugo da nije zavirio u one najgore i to bas one sto izazivaju bol. Bol na koju sam pocela zaboravljati, ali ne eto ti juga i dovede prijateljicu nesanicu i otvore one ladicu zvanu 'U koji q sam zivot potrosila?'
I tako, lezim ja i dr.am po fejzbuku i prvo sto mi izleti slika kako se jedna moja davna ljubav sutra zeni, curom mog imena. Pomislih, a faak moram mu cestitati ipak me zva na pir, jer taj bivsi decko i nakon devet godina od nase neslavne 'ljubavi' ima naviku kada se opije redovito me nazvati i zaliti sto je bio kreten i izgubio me zbog nekih drugih ljudi, da cu ja uvijek biti njegova neprezaljena i najdraza uspomena iz mladih dana, te da je iz tog razloga nasao zenu mog imena. (Yeah wright!) :-) Bosanac moj neka je tebi sa srićom, znam da ces me se uvik rado sititi. ;-)
Nakon poslane poruke nastavljam dalje dr.ati po fejZbuku, skidajuci si sve po spisku sta nespavam ili bar da radim nesto korisno, no u tom momentu iskače Đole (op.a. Balašević) s obradom jedne svoje stvari i eto ti vraze odjednom suze. Stih! Taj jedan,ubija i pogada u srce, a glasi:
"A sto se tice Katrin, samo bi kučkin sin nešto rekao lose.
Svoj je vrtela film, sto je OK sasvim,
svako bira svoj lik."
Obzirom da sam poprilicno vizualan tip, mozda maštovit nezz kako bi to nazvala, odjednom postajem Katrin, o kojoj niti jedan 'bivši' (sirok pojam ;-) ) nije rekao nista lose, dobro osim ovog svjezeg bivseg Konja (iako ni to ne virujem) i svi uvijek dolaze nazad, pa cak i onaj jedan sto me je godinama psihički unistavao i koji je od mene ucinio mozda 'emocionalno nestabilnu' osobu zbog kojeg sam propustila neke prilike sto vjerovatno nisam trebala, koji sad ima dvoje dice al to ga ne sprečava da s vremena na vrijeme posalje koju poruku misleci da cu poletiti za njim. Dobro, ovaj ce o meni reci lose jer se samo lazima sluzi, u gradu je poznat kao 'Ziva istina'. Realno, mi nikad nismk bili u sluzbenoj vezi, ja sam bila zaljubljena klinka koja je cekala njegov poziv ili poruku. Sto je najtragicnije, nismo se mi u pet godina ili koliko smo se vec vucarali zajedno ni posteno posexali, mi smo imali kemiju i povezanost.. Zivila sam od tih mrvica koje mi je pruzao, a njega je privlacilo to sto samnom nije mogao manipulirati na nacin na koji je svojim tadasnjim curama manipulirao, te sto sam mu vjecito kontrirala istinu na njegove lazi. Dugo sam se lijecila od njega trebalo je tu godina, nakon njega i uzivanja u soliranju je dosa jedino Konj (Friski bivsi).
I eto ti đavla nakon suza na Balaševiću izleti mi slika jedne 'tuke' s kojom sam se nekada davno druzila, tocnije njezinom sestrom, ali je ona uvik vukljala i 'tuku' sa sobom jer ova nije imala prijatelja, a na svojoj koži sam osjetila i zasto. Tuka izbacuje slike s novom devojkom moga bivseg Konja, e onog sta me zaminio nakon par dana od naseg prekida. No, kako smo mi svi s kamena gdje svako o svakom sve zna sjetih se ja tako razmisljajuci po ovoj juzini da je Nova bila i s mojim bivsim, ovim od gore, naravno tajno taman koji mjesec prije nego sto se ozenio. Nezz jel to do malog mista ili cura ocito misli da ja stvarno znam dobro izabrati, pa zeli i ona probati moje 'otpatke'. Naravno to je malo crni humor, nek joj je sa sricom, nikad mi nije bila simpatican, ne volim glumu jer je ista kao i 'tuka' koja objavljuje sliku o kojoj sam tila nest napisat jer me jednostavno mala iritira i ona to jako dobro zna, a kako i nece znati kada zenska ispred moji prijatelja od malih nogu, te ispred mog najblizeg clana obitelji ide, da prostite srati kontra mene, omiljene plavuse među svojima... Sto je najtragicnije cura je za javnost sva pobozna, crkva, misa, zornica. Odjednom fanatik! Samo sta je ovo kamen i sve se zna, jako dobro. Pogotovo ako ste ja, koja je u muskom drustvu vječito, a poznato je da su muske vece trač babe od ikoga.
No nebitne su one meni samo sebi malo laksam dusu. Meni se odmah stvorio u glavi film, scena (vizualna), kako ce ona konju srati kontra mene, uhvatit ce ona priliku za to na fin umiljat nacin, kad tad, ali nadam se tj. Vjerujem da Konj jos uvijek ima svoje cvrsto ja, kao sto je imao dok je bio sa mnom, jer ipak on mene pozna bolje neg tuka.
Jbg, ne volim zene koje se prave svetice, majke, kraljice - a to nisu, budi covik i iskren/a NE GLUMI. Budi sto jesi, kao ja koja jesam svakakva, glasna, naporna, dosadana, radoznala, ma budi sto zelis biti ali budi ISKREN/A, prema sebi i drugima.
I tako, jugo mene uvlaci sve dublje u one crne ladice s pocetka i dovodi opet do Konja, sjetih se prosle subote kada je zajednicki frend zvao na pivu njega i mene, a da niti jedno to nismo znali. Recimo, ja kada sam saznala da dolazi Konj vec sam se digla sa stola i krenila put doma, no Frend to nije dopustio vec je vikao ali ti moras biti jaca od toga, ti jesi jaca od toga, tih par minuta sam mislila da cu u zemlju propasti, sreca pa on nije doveo novu, jer iskreno nezz kako bi se ponasala.. Nadam se da do toga doci nece, ali Konja samoga - kojem nije bas bilo ugodno sto me vidio, vjerovatno iz bojazni 'sta ce mala reci ako ga vidi da sidi sa mnom', njega mogu izgurati, dapace!
Uvidjela sam par stvari koje sam eto bas danas po juzini morala u svojoj glavi analizirati.. On se u cetiri miseca prominio, na bolje ili nagore ne znam, to vise nije lik s kojim sam ja bila, vise mi pari kao netko tko pomalo gubi kicmu.. Znate one zenske/muski koje partner/ica pokusava nametati svoja pravila i to uspjesno, ma nije se on promjenio ni zbog toga sto vice da ga po birtijama nema jer nema novaca, on se 'smiruje' ili bar pokusava. Neukrotivi Konj je pronasao nekoga ko ce ga ukrotiti :-) I meni je drago zbog toga, jer ja nisam netko tko zeli 'krotiti' nekoga, prvenstveno jer ne zelim da se 'kroti' mene. Ne zelim ispade ljubomore, da mi se brani s kim cu na pice, koliko cu ostati, da se pravdam. O ne, ja samo zelim da s partnerom rastem zajedno i u povjerenju.
On mi to nije pruzio, nije zelio rasti skupa samnom, nije zelio biti spontan, nije prepoznao mene kakvu ja jesam. Doduse, nije ni mogao jednim dijelom i zbog moje bolesti, ali mislim da sad kada me vidi shvaca sto je meni trebalo da budem sretna. A ja sam shvatila da nisam zensko po njegovom nekom zamisljanju - mozda da sam branila druzenja sa nekim osobama, da sam bila rospija ili 'ljubomorna kučka' mozda nebi ovako zavrsilo, tko zna sve pise u zvijezdamaaaa...
Mi zene kada volimo iskreno i iz dubine duse, a sto je i jedna blogerica (Frida) na mom zadnjem postu napisala, a u to sam se i sama uvjerila: 'Mi žene znamo da kad se voli nema tu priče o samopoštovanju ili poniženju.... svoje vrijednosti nisi izgubila, naprotiv, tvoja je vrijednost sposobnost da priznaš grešku čak i kad znaš da nisi toliko kriva, samo zato jer imaš snažnu ljubav u sebi....'
I tako konju bivsi svoje greske priznam, znam ih i kajem se zbog njih. Kao i u svim drugim odnosima..
Vracam se na stih od Đoleta, na kojeg me navuka moj Bosanac koji se sutra zeni:
'Svoj je vrtela film, sto je OK sasvim,
svako bira svoj lik.'
I vrtim ga i dalje i vrtit cu ga dok god mogu... Ali, na kraju krajeva, sad tocno znam koga zelim kraj sebe i na nista manje ne pristajem..
Vraćam se na sretnu verziju sebe, u hodu rjesavajuci sve probleme sama sa sobom. Bez ikoga... Lažem, do Šime iz Cavtata i njegovih gluteusa ;-)))
Pocela sam u suzama pisati, totalno drugacije sam zamisljala tekst i sad evo me, nasmjesena i snena.. Pisanje me lijeci, kao i planina, a vi nemojte zamiriti na zbrckanom tekstu, 04:17h je upravo... ;-)
Vozdrav do neke nove sesije psiholoskog lijecenja :-))
komentiraj (5) * ispiši * #
21
utorak
veljača
2017
Kad zbog straha izgubis ljubav
Danas pisem da izbacim iz sebe ono sto se skuplja zadnja dva mjeseca u meni, a potaknuta sam tekstom na koji sam dobila, a glasi ovako:
"Nije mi žao. Probala, osjetila, vidjela. Bolje nego da se uvijek pitam i kajem što nisam. I ne, ne smatram te greškom. Suviše lijepog i zanosnog bilo je u nama da bih i pomislila da sam izabrala krivi put. Da li je gotovo? Možda.. Bit’će kad tišina u meni vrisne najjače, a tvoj glas zazvoni najtiše kroz obzore novog jutra. I nedostajat’ će ti moj lik i pogled, jer nitko te neće gledat i kroz prizmu šarenila kao ja, nigdje više nećeš prepoznati sebe. A meni, nedostajat’ će ono vrijeme kad sam se osjećala posebnom, bezvremenom, nošenom valovima želje kakvu nisam do tada osjetila. Nedostajat’ ćemo budućem vremenu. Rijetko se dese ovakvi kao mi - tako različiti i u isto vrijeme tako savršeni u onome što bi trebalo da se zove - ljubav." (sorry autorici nezz ime :-/)
E sad, ono sto je meni upalo u oko najvise je dio 'TAKO RAZLIČITI I U ISTO VRIJEME TAKO SAVRSENI'. Da, konj i ja smo bili u puno stvari različiti, a opet toliko slični po tvrdoglavosti, svojeglavosti, a savrseni u onom dijelu koja se zove ljubav.
Ljubav konja i mene svela se na 'bok-bok'. Zbog čega? Jer je ponestalo zivaca i s jedne i druge strane, jer nitko nije imao volje, a nit zelje popustati. Realno, najvise sam ja sa svoje strane gledista tu popustala, jer se nisam znala postaviti kako je trebalo. Naučila sam to kasno - kad je vec bilo gotovo.
Dva puta sam ga zelja ostaviti. Jednom se toga prepao i u pet ujutro, pola sata prije nego sto sam kretala na put tjesim ga da ne umislja. Cakli mu oko, suzu skriva, sto od alkohola - sto od tuge da cu ga ostaviti. Sićam se riči 'Znao sam, da ces mi i ti to napraviti, oduvijek sam ja taj koji moram patiti i biti ostavljen.' Naravno, nisam mu imala srca to napraviti. Voljela sam ga, a u jednu ruku i bojala sam se.
Bojala sam se da nikad s njim necu moci sve svoje zelje ispuniti. Bojala sam se da cu svoje snove zaboraviti i zivjeti samo njegov život, a ono sto ja zelim ne ce biti izvedivo.
Nakon nekog vremena shvatila sam njegovu narav, koja mi tad zbog svih mojih zivotnih briga nije odgovarala. Pocela sam ga stavljati na stranu, propitkivati se da li je to-to. Pocela sam KOMPLICIRATI sama u svojoj glavi i stvarati filmove. Imala sam pricu u svojoj glavi u kojoj njega vise nije bilo. Postao mi je u jednu ruku 'tlaka', isto kao vjerujem i ja njemu.
Jednostavno, u jednom periodu smo prestali razgovarati. Vjerovatno je i jedan period udaljenosti bio razlog svega toga. S moje strane je taj razgovor prestao zbog straha, straha od vezivanja i nesređenih stvari u mojoj glavi. Nisam se osjećala spremnom napustiti svoj dom i otići s njim, što zbog financija - što zbog straha da ja nisam sposobna za takvo nešto. Biti žena - domaćica! Pa ja sam jos uvijek htjela osvojiti svijet, da svi znaju tko sam i sto sam! Sto mogu!
I on je imao svoje 'demone' s kojima se bilo jako tesko nositi. Njegova zatvorenost me je jos i vise udaljila od njega, roglavost i nespremnost na kompromise. Sitne lazi, stvari koje sam zadnje saznavala. No, najvise sto me je smetalo je bilo to s njegove strane nesvjesno usporedivanje s bivsom djevojkom. Nije on to radio namjerno, no kada vam netko svako malo zna reci 'e ja sam to prije radio, necu tako - vec cu ovako', nakon nekog vremena to vam jednostavno dopizdi. Pa, ja nisam ona i kako on moze znati da li bi to sa mnom valjalo ili nebi. Ali, to je ta tvrdoglavost.
Po njegovom ponasanju mislila sam da je njemu vise stalo do nas neg meni samoj. Do prekida - kada me je povrijedio. Jako.
Taj prekid nas je obadvoje spustio na zemlju i posjeo nas da razgovaramo, kao sto dugo vremena nismo. Plakali smo obadvoje uz pjesmu prvog poljubca, koja je ironije li bila o prekidu i kako jedan stih kaze 'a mislila si da te nece boljeti'. Mislila sam, a zajebala sam se. Boljelo je više od ičega.
Tada nakon tog razgovora i jos par njih, shvatila sam kako sam se zajebala. Zajebala kao nikada u zivotu.
Pustila sam zbog svoje sebičnosti, da iz mog života ode osoba koju sam voljela, osoba za koju sam spremna bila učiniti sve, a bojala sam se. Osoba kojoj sam htjela roditi blizance, osoba zbog koje sam u biti i htjela biti 'domaćica', a i uz to ispunjavati svoje zivotne ciljeve. Zbog svoje sebičnosti i teznje nekim svojim nerealnim ciljevima u glavi izgubila sam najboljeg prijatelja. Jedinu osobu kojoj sam dopustila da mi uđe u srce i neke najtamnije dijelove mojih misli.
Jednom me je pitao zasto nisam htjela ici zivjeti s njim. Šutjela sam. Sramota me bilo kazati - bojala sam te se, bojala sam se sebe. Isto tako, zaboljelo me je jako kada me je pitao 'sta ti ja nisam bio dobra premija?'. O mili, ti si bio najbolja premija. Sam si znao da sam mogla i mogu imati premiju s milijonima, ali ne zelim.. Jer ocito, bar sam tako mislila da sam sama sebi dovoljna.
Svo ono vrijeme nakon prekida sam znala da ce doci kraj, osjecala sam ga. Pa cak i onda kada mi je u gluvo doba, bolestan, cvrsto me drzeci kazao da sam mu najbolja prijateljica - ikad. Ali iskreno, ipak sam se malo i nadala da nije kraj.
O njegovim osjecajima ne mogu pisati, on je ubrzo nasao novu srecu i drago mi je zbog njega jer zelim da je sretan, jer ju je zasluzio vise nego itko ikada. Ali da je to saznanje da me tako 'brzo zamjenio' zabolilo - je. Jako, ali tako mi i treba. Zasluzila sam to.
A on, on je zasluzio sve ono sto je ikada sanjao s nekim tko se sebe, a ni njega nece bojati. Tezak je, treba strpljenja s njim, ali svaka minuta tog strpljenja se isplati. Vrati se duplo i troduplo.
Meni je drago sto sam u jednu ruku bila osoba s kojom je nadam se prebolio prijasnju vezu, iako to nikad nece priznati. Zalim zbog ne izrecenih i izrecenih rijeci. Svoju školu sam prosala. Voljela, bila voljena i na kraju izgubila.
Ja? Svoju srecu trazim sama sa sobom. Rjesavam se svojih 'demona', uzivam u svakom danu i idem korak po korak. Dan po dan. S osmijehom na licu i nadom da sve dođe na svoje mjesto. Kad tad!
komentiraj (8) * ispiši * #
