Blog je čudo! Plavuša sa kamena otvorila dušu

Nakon dugo vremena uspili smo skupiti mali dio nase ultra uber COOL razlicite ekipe. Tamnoputi kralj muskog roda i jednostavnosti, legenda koja ne zna sto su ogranicenja i vladar krsa, te na kraju ja, njihova kraljica Plavusa. Inace, njih dvojica mene drze ka kap vode ne dlanu, ne daj Boze da mi neko uputi krivu rič ili pogled, nebi im tila biti u kozi.

Prije izlaska lagano smo pijuckali i pancetu rizali u konobi (jer gusti su gusti) krškog kralja. Slusajuci njih dvojicu svaki put shvatim kako je zivot jednostavan i da se stvarno ne treba zamarati glupostima o kojima sam pisala, nego jednostavno opusti se. Da, zivimo u gradu u kojemu jos uvijek zna prevladavati malogradanstvo, di je sedmo cudo kada jedna zena, ovog puta plavusa izlazi i druzi se samo s muskarcima, a da joj niti jedan od njih nije momak!

Sta je tu cudno? Otkad znam za sebe okruzena sam muskim rodom. Kad sam prohodala jedino drustvo koje sam imala je bio jedan djecak s kojim sam provodila 24 sata na dan. Igrali smo se nogometa, "guze", rata,kauboja i indijanaca, vozili bicikle i stalno visili s moji starijim bratom i njegovim drustvom. Lutke i barbike su meni bile dosadne,nije to bio moj đir.. Vjerovatno jos iz tog perioda je ostalo da se bolje i lakse sporazumjevam s muskim rodom (ne u ljubavi tu sam fucking sucker).

Muskim prijateljima se ne moras svaki dan javljati, ne trebas im opisivati svoj dan u kojem se NISTA nije dogodilo, kad si s njima ne trebas razmisljati o tome sto ces reci, obuci ili kako ces se ponasati, te nema ljubomore ili zavisti koja se cesto zna osjetiti u zenskom drustvu. Ako, si im prijateljica oni te prihvacaju takvu kakva jesi. Šašavu, blesavu, opaljenu, depresivnu, ludo zaljubljenu i iako znaju da nista od toga nece bit, slusat ce tvoje jadikovke,ali ce t na kraju redovito dati brutalno iskren savjet o tome kako oni, iz muske perspektive razmisljaju o tvom "problemu" s "ljubavi tvog života" (nije,al ipak mislis da je). Taj savjet zlata vrijedi, jer dok ja razbijam glavu i vec zamisljam o tome kako ja ovaj put u pitanju onaj "pravi" jer nije kao drugi i nije sa kamena, tamnoputi kralj bez susprezanja kaze:
"Aj, ne seri nije! Njemu je ugodno s tobom, ali ti prodava price tako da kad se vrati ima koga el jebavati!"
Nažalost, ja ne prihvacam taj odgovor na prvu, ali kad razmislim i kad mi dode iz "guzice u glavu" shvatim da je u pravu i teska srca pokunjeno priznajem. Na što se on ka sinjski slavodobitnik Alke ponosno isprsi i ispod oka slatko nasmije 'A jesan ti reka'.

Imam ja i zensko društvo, raznoliko i šareno, nespojivo. Svaka od nas ima drugacije hobije, zanimacije, poglede, ciljeve u zivotu. Razlicite smo. Moja sreca i veliko bogatstvo je sto dosta cesto upoznajem i srecem nove ljude, tako da sam i van Kamena stvorila neka nova prijateljstva i poznanstva s ljudima koji su  mozda blizi mojim stajalistima i pogledima na zivot nego sto su oni od mojih prijateljica na Kamenu.

Covjek mora traziti svoju srecu i svoje mjesto pod zvijezdama i po meni tu nastaje problem na Kamenjaru u zenskim drustvima. Tocno se zna tko se s kim druzi i gdje i u koju uru piju kavu (kod nas se sve vrti oko kave), u isto vrijeme se udaje, jedna drugoj po fejsu objavljuju pozitivne testove trudnoce (ja cu objaviti negativni, jer pozitivni jedino po Duhu Svetom moze biti), zajedno guraju kolica.... Ok, nemam ja nista protiv toga neka prijateljstava, ali kada Ane iz drustva A Sidne na kavu (a sta drugo) s Marom iz drustva B, Ane joj olaje Lucu iz svog drustva, da bi nakon nekog vrimena Maru iznapadala Kate iz njenog B drustva jer je sila na kavu s Anom cija je sestra nekad bila s njezinim momkom (mozda se jos vidaju). E pa jebes takva prijateljstva i drustva, ako ja ne mogu sist na kavu s kim ja ocu i kad ocu! Covjek siri svoje vidike upoznavajuci nove ljude, pa makar to bila lajavica Luca ili varana Kata ili mozda onaj profesor od 50. godina.

Nekada su me smetale optuzbe kada bi mi netko od moji Kamenjarki znao reci "Ma ti se druzis s puno ljudi, ti svakom sve preneseš" (to nikad nije bila istina) bolile, no sad iskreno zaboli me klinčić. Ne moramo svaki dan biti zajedno, ne trebamo se cuti svaki dan da one znaju da ih ja volim, cijenim i da bi sve napravila da su sretne. Al sidit s nekim na kavi svaki dan, cisto iz navike nema bas smisla, a na Kamenjaru to tako ide jer se ima previse slobodnog vrimena. Vecina kave se presuti ili se jedna razveze o tome kako nije sigurna hoce li ici sa svekrvom kupiti one pijate sta su vidile ili ce rade sacekat onu akciju kada bude u Konzuma.

Zivoti su nam se poceli razlikovat, svaka ima svoje ciljeve. Iskreno, nije bas da sam odusevljena ciljevima pojedinih svojih prijateljica, sto sam im i rekla (bliznjem nikad iza leda ne govori nista) jer mislim da zasluzuju puno vise i da svaka od njih treba pokusati dohvatiti svoju zvijezdu, ali to je njihovo i ja to postujem i ako su one sretna ja jos sretnija .
Sve su one u vezama, neke udate ili ce se udati (jeeeee ) samo sam ja ostala "plava ovca" i primjecujem da me se zna mozda malo drugacije gledati (ne sve, neke koje bas i nisu vidile puno toga van kamena) jer eto , Plavuša je sama, nece da se druzi s nama (mogu jednu svicu drzat,deset ne), pa znas idu godine,sat otkucava.. E pa sta da otkucava! Jedino mi je krivo sta nema vise izlazaka ka sta je bilo (ali tu loso braća uskaču ) prije, ostajanja do zore (nostalgija je gadna stvar)! Ma Udajte se brate mili sve, Plavuša jos ceka preplivati more i sanja zemlje daleke! 

Zaključujem da su muško-ženska prijateljstva (sedmo čudo na Kamenu) jednostavnija i iskrenija,  dok su zenska puno kompliciranija. Lakse mi je u muskom drustvu (mozda zato sta san bila ćaćin sin), oni sta ti imaju kazati, kazu ti to u facu mrtvo-ladno. Žene filozofiraju, pricaju jednu pricu, a kad okrenes leda s drugom komentiraju sasvim suprotno (dobro ne sve ). Iako moram priznat da u zadnje vrime nisam mogla podnit kritiku (psihicka blokada, ruzne zivotne okolnosti) i zbog toga se ISPRIČAVAM (to ne znaci da nisi nekad pretjerala  )! Moje greske!

Nisam mislila da ce mi danasnji post ovako izgledat, imala sam tako dobru ideju da opisem kako sam sinoc izdominirala, ali emocije su proradile ( hvala ti na podrsci) i onda sam uspila napisati neke stvari koje inace nikad nebi mogla izgovoriti ( o bem ti zbunjujem samu sebe) jer ne moze Plavuša sa kamena izgovorit iz ponosa/inata/gluposti sve sta osjeca..

DO ČITANJA!

P.S. Moje tri plavuše, učiteljice (starije), inspiracije ne brinite pisat cu i o vama, pogotovo kad najstarijoj izdominiram selo veselo!

Oznake: plavuša, plavusa sa kamena, Dalmacija, Dalmatinska Zagora, Zagora, prijatelj, prijateljica, prijateljsto

Dejt na Kamenu

Nakon sta sam odlucila napisati prvi tekst iz dosade/ljutnje/depresije/inata i pozitivnih komentara mojih plavuša i pokojeg tamnoputog kralja muškog roda ( ne tebe Apolone ), te njihovog moljenja da nastavim dalje shvatih da uopće nemam inspiraciju. Dali da pišem o "šparogama" za koje moje plavuše navijaju? O tamnoputom kralju muškog roda s najboljim savjetima o muško-ženskim odnosim? Ili o lažima koje prodaje Apolon preširokih ramena? Obećavam da hoću, jednom! (Apolone ne o tebi )

U proslom tekstu sam naglasila da nemam DEČKA. Osobno, meni to nije problem. Al mi je žao okoline koja se zamara s tim što ja nemam dečka i koji redovito postavljaju pitanja "a šta ti misliš od života", pa postat ćes stara cura, tvoje vrime prolazi (egotriperu hvala, vratit ću ti ) i tako dalje...

Mislim, to nije problem samo kod nas na Kamenu, takve probleme imaju i sve ostale pametne i slobodne cure. Kod nas se s tim pitanjima počinje kad navrsis dvadeseti rođendan, prvo iz zafrkancije, a nakon par godina već te gledaju šta s tobom nije u redu.

E pa sa mnom je sve u redu. Bog mi je podario vitko tijelo, duge noge bez celulita, plave oči i zero pameti. Dobro ajde da krenem vježbati noge bi bile i bolje,možda bi se i plocice stvorile..al ne bunim se Postavlja se pitanje kako ja u moru krških zgodnih mladića nisam našla dečka. E pa lipo!

DEJT! Sta je to? Kad mi iskoci clanak na NewsFeedu o tome kako mu privuci paznju na prvom spoju ne znam bili se smijala ili plakala. Kod nas bas i nema dejtova. Kako? Lipo. Redovito citamo o tome kako je na prvi spoj najbolje otici na piće ili u kino (znate da ga nemam). Ajd ok upoznat cu ja momka on ce me pozvati na piće, vidjeti ce nas deset dezurnih baba stvorit će se prica "e otkad su I. i K. skupa ?", a tebi je taj dejt bio grozan i znas da drugog dejta biti nece. Zatim, nakon nekog vremena drugi te pozove na kavu i odes s njim i opet te tih deset baba vidi i pocne pricati "Pa zar K. nije bila sa I., ma kurva." Cak to i ne moraju biti dejtovi, isto ce se pricati i ako odes samo s prijateljem na kavu, jer nedaj Boze musko-zensko prijateljstvo imati! Ja ih imam i to par najboljih na svitu, brutalno iskreni kuditelji i hvalitelji.

Na kamenu bi se dejt mogao nazvati poziv na vožnju njegovim uber COOL autom u strogo kasnim satima, ne daj Bože da vas neko vidi zajedno. Jer bi mogao izgubiti status velikog zavodnika (stvarno paze na reputaciju ) ili ako se vidite vikendom u gradu, pred cik zore napustite disco, naravno ne zajedno. Iako mislim da to napuštanje disca baš i nebi bio neki dejt obzirom da to rade oni koji su #FukFrendići ili onaj sretnik koji popio bocu Brandya i nakon devet odjeba zbario zensku najoriginalnijim uletom ikad "oš mi popusit ili neš" ( živa istina )

Ne mogu biti bezobrazna i napisati svi su oni isti. Nisu. Ima i onih koji bi ti sve zvizde s neba skinuli, ali s takvima nemas nikakve doticajne tocke, ili si nekad davno imala neku proslost s njim, ako ne ti onda prijateljica tvoja. I da vec sam napomenila da si sa svakom trecom osobom krvno vezan.

Oni koji nemaju bas doticajne veze sa Kamenom ce pomisliti i reci da je i kod njih ista stvar. Virujem, ali da bi to usporedili sa Kamenom pomnozite s tri.

Ovaj tekst mozda nije dobar kao prvi, ali obzirom da sam zbog Apolona (netipicni čov'k sa kamena) izgubila inspiraciju, trebat ce mi malo vise vremena. Ako vas zanima kako stvari funkciobiraju ode u nas slobodno pitajte.
Do čitanja!

Zašto "Plavuša SA kamena"

Kako biti plavuša u nazovimo ih srednjim dvadesetim u gradu u kojem nemaš kino, pošteni restoran (osim jednog koji ili zjapi prazan ili je krcat onih koji slave zaruke, krizme, pričesti i slično), noćni klub bez narodne muzike, mora i DEČKA!

Preko sestre, koja je starija od mene, s čitanjem „OK!-a“ i „Teen-a“ počela sam negdje u petom razredu osnovne škole. Dok sam čitala sve te "uber" cool članke o tinejđericama i njihovim ljubavnim avanturama, mjesečnim shoppinzima na koje se mjesečno trošilo po cca. tisuću kuna (što mi ni danas nije jasno), bila sam uvjerena da će i moj život biti tako „uzbudljiv“ čim krenem u srednju školu. Kada sam krenila u srednju i vidjela da ni LJ od tih ljubavnih priča nema, a shopping da i ne spominjem, odlučim prestati kupovati teen novine, jer ja sam već velika i to su gluposti za one u osnovnoj školi.

Krajem srednje sam otkrila „Cosmopolitan“ u kojem je bilo tekstova, koji iskreno i nisu za tu dob, ali ja sam već bila „odrasla“ i naravno da me zanima kako zadovoljiti muškarca u krevetu, iako ni s od seksa nisam okusila. Uz sve te članke, nekako su me najviše zanimali (i dan danas) „Dnevnik jedne blogerice“ i svi članci koji su se odnosili na stvarne priče. Uz Cosmo sam otkrivala i blogove na netu i uglavnom su ih pisale cure/žene/majke/kraljice koje žive u velikim gradovima i sve te žene putuju, odlaze na ljetovanja i td., imaju tako zanimljivo-komplicirane muško-ženske odnose.

Do prije par godina maštala sam o takvom životu, gdje ću raditi u jednoj ekstra zanimljivoj markentiškoj agenciji (jednom i hoću!) i nakon napornog radnog dana s prijateljicma odlaziti na Cosmopolitan (odrasla sam uz „Seks i grad“ ) i kukati o tome kako me je naživcirala kučka od šefice, ali mi je dan popravio novi je*eno zgodni kolega. U međuvremenu se javio bivši koji se vratio s Tajlanda, gdje je otišao otkriti tko je zapravo pa je shvatio da sam ja žena njegovih snova, ali problem je što sam već tri puta bila na kavi i jednom u kinu s Markom i baš smo si kliknuli.

E pa moj život u gradu koji je prometno odsječen, u kojem je svaka četvrta osoba krvno vezana s tobom i gdje svaka baba zna s kim si pio kavu i šta ste na toj kavi pričali (!?) NIJE TAKAV!! Moj život je dosadan, srećom što još neko vrijeme imam posao. Dan mi se sastoji od toga da ustanem, odem na posao u 10.30h pijem kavu, u 15.00h odlazim kući i ostatak vremena odmaram, nešto napravim po kući, eventualno odem na kavu, s grčem u želudcu jer točno znam gdje tko sjedi i što tko pije! Nije ovo grad u kojem možeš otići u teretanu, u biti možeš, ako ti se sviđa rupa sa prastarim spravama i muškarci koji bi se rasplakali kada bi im rekli „e malo si oslabio“ .. Ima tu i aerobik, probala sam al to je kao da si muškarcu dao da obuje štikle! :/ Jer ono što bih ja toga nema…

Nisam počela pisati ovaj blog iz razloga da kukam/plačem/žalim/tugujem za svojim životom! Dapače! Ja ću svoj život promjeniti, POLAKO. Jer mi u Zagori drugačije ne znamo! A i da izviniš, hebeš čovika koji sve priko noći ostvari. Blog sam počela pisati, tj. pokušavam, iz razloga da iz prve ruke vidite kako je biti plavuša sa kamena u SREDNJIM dvadesetim (jer kasne dvadesete ružno zvuči ) bez kršnog momka iz dobrih kuća, dok se tvoja generacija već poudala/poženila, zaručila ili su nedaj Bože već pred razvodom i gdje možeš birati između onih koji su stajali za šankom prije deset godina (još se nisu makli) i likova mlađih od tebe kojima je glavni cilj kupiti aluminijske felge i vikendom naručiti bocu Brandy-a.

P.S. Nemojte zamjeriti na ikavici i kojoj pravopisnoj pogrešci.
DO ČITANJA, AKO NETKO I ZALUTA.

Oznake: plavusa sa kamena, plavuša, Dalmatinska Zagora, Zagora, vukojebina, tamo gdje je vuk domaća životinja