Što su koraci? Kako koraci nastaju: koje je njihovo značenje. Korak kao korak, mislite. No, varate se i to ozbiljno. Korak nije samo korak: korak je puno više od toga. Prvi korak je nastao u polumraku, kada smo poželjeli vidjeti što se nalazi iza kuta sobe. Tamo je bilo svjetlije, a mi smo bili daleko od svjetla. Onako dovoljno daleko da ne vidimo, a opet dovoljno blizu da poželimo doći do ruba sobe. I napravili smo prvi korak. Onda je došao strah: jer nismo znali što će biti tamo, tamo gdje je ono mjesto: tamo gdje je ono što nismo nikada vidjeli. Strah nas je sputavao. No, znatiželja je i ovaj put pobijedila i napravili smo drugi korak. Svjetlo: razočarenje i veselje u isti trenutak. Onda smo stali. Premoreni od dva koraka: nenaviknuti to nas je strašno umorilo. Stali i motrili novi svijet: povučeni u sebe i svoju unutarnju sigurnost, hladni prema vani. Nakon odmora krenuli smo dalje, novi koraci, nove spoznaje i saznanja.
Danas, nakon 48 koraka , vidimo neko drugo svjetlo, neko drugo veselje, neko drugo mjesto koje bi željeli posjetiti, vidjeti, uživati u njemu. Danas, ćemo napraviti 49- i korak. Više nisu onako naporni kako su bili na početku: sada krećemo na koračanje sa veseljem. A jednog dana ćemo i trčati, bosi preko pješčane plaže i više nećemo brojati stope. Naše stope će nekome drugome dati snagu da naprave prvi korak. U život.

Specijalno za Nori-u

Evo da vas malo rashladi, bar kao virtualni desktop :) Klik na sliku omogućava skidanje iste u rezoluciji 1024*768 piksela.

Šetao se Plavi i naiđe na čudnovato mjesto. Izvadih digitalac iz boršice koji je počeo uredno škljocati. Da nije bilo njega nitko mi ne bi vjerovao što mi se dogodilo.


Trenutak prije nego su me ONI oteli, vidio sam ovo svjetlo.


Ovo je ON, njegovo se ime ne izgovara, ON je simbol moći i poštivanja.


On u krupnom planu, ne znam kakve je imao planove sa menom, ali je rekao da će me poštedjeti ako ga budem slikao. Očigledno ima fetiš na slikanje: sva sreća što nije znao da mi je kartica odavno popunjena pa sam škljocao onako, reda radi.


Kada sam se probudio, zadnja slika na ekranu mog digitalca bila je ova. Cvijetak u macromodu. Sada sam više nego ikada svjestan da i ONI imaju smisla za humor :)

Nakon par mjeseci korištenja C-500 došlo je do promjene. Odsad imam 6 MP digitalca sa 10x zoomom. Pošto je uputsvo na velikom broju stranica, trebat će mi vremena da ga savladam. U međuvremenu evo jedne od prvih slika koja zapravo pokazuje snagu 10x optičkom zoom-a. Odsad vam slijede još bolje, ljepše, oštrije slike.

10 x zoom

Čujem ja buku motora, zavijanje i cviljenje. Znao sam da je negdje u blizini, a moj aparat drijema u svojoj torbici. Zvuk se pojačava, sunce mi priječi pogled, ali znam da je tu negdje. I onda odjednom, izoroni, pojavi se, vitak u svojoj silueti, preleti poviše i nastavi bježati. Izvukoh aparat, imao sam samo jednu priliku. Nanišaonio sam i okinuo. Nije mi pobjegao, bar ne ovaj put

Klik na sliku otvara sliku veće rezolucije
Kao što sam i obećao evo novijih slika: ipak je malo krupniji plan.

Bit će još slika: ovo su probna snimanja

Morao sam dodati malo plave boje

Evo kratkog osvrta za one koji ne znaju kako se flasha BIOS.
1. Uzmete disketu i stavite je u to predviđeni procjep.
2. Pokrenete proces flashanja- pažnja: BIOS je u ovom trenutku jako osjetljiv i ne smije se prekidati
3. Proces brisanja započinje: prvo polako, pa zatim sve brže.
4. Kada je brisanje završeno: slijedi učitavanje novog BIOS-a
5. Nakon restarta računala i vađenja diskete iz procjepa slijedi fino namještanje postavki BIOS-a
6. Postavite FSB na 200 MHz i gledajte reakciju BIOS-a: testiranje minimalno 3 sata
7. Podiginite FSB na 300 MHz i opet gledajte reakciju BIOS-a: testiranje obavezno
8. FSB je na 400 MHz: BIOS više nije potrebno gledati jer se on sada već automatski namješta
9. Nakon testiranja, još jednom pokrenite računalo, koje sada ima, nov, svjež BIOS, pun sjaja.
A računalo radi brže i bolje.

Ovo je bio kratki priručnik uspješnog flashanja BIOS-a.
I upamtite vježbom do savršenastva!

Govore da ljudi dok žive život ostavljaju stope u pijesku. Na početku života postoji jedna plaža koja je prazna: savršeno ravan pijesak. Kako život prolazi plaže se puni stopama. Nekada su to samo moje stope, nekada stope mojih prijatelja sa mojim stopama, nekada su to stope djevojke koju volim. Bitno je da svaka plaža započinje sa jednim stopama, a većina završava sa dva para: mojim i tvojim. Čovjek dođe u vrijeme kada shvati da hodati sam po plaži nije lako, a ponajmanje zabavno. Plaža je ogromna, kraj se jedva nazire, stope se polako utiskuju u pijesak. Treba naći nekoga tko će monoton hod učiniti veselim i ljepšim. Ponekad je među stopama veliki razmak, jer potrčimo. Poletimo, veselimo se. Ponekad je pak razmak među stopama jako mali: kao da je život stao. I ne miče se. No kada gledamo izdaleka stope i njihov razmak su iste.
Nedavno je na mojoj plaži zamijećen još jedan par stopa u pijesku. Lagane kao pahulja, nisam ih niti primjećivao i bile su nekako daleko od mene. Sada, svakim danom stope se približavaju i prate moj ritam. A ja sam veseo . Jer više ne hodam sam po plaži. Hodamo zajedno, usklađujemo korake, pravimo iste razmake ili se barem trudimo. I dobro nam ide.
A ja, ako smijem želim samo jedno: da te stope što duže viđam na pijesku, kraj mene i mojih stopa.
Tebi

Dotična je životinja bila jako mirna dok sam pokušavao uhvatiti svaki njezin detalj. Nisam htio koristiti blic jer sam bio svjestan da bi to bio šok za životinju koja živi u polumraku. Eto hvala joj što je ovako mirno i strpljivo pozirala.