Čujem ja buku motora, zavijanje i cviljenje. Znao sam da je negdje u blizini, a moj aparat drijema u svojoj torbici. Zvuk se pojačava, sunce mi priječi pogled, ali znam da je tu negdje. I onda odjednom, izoroni, pojavi se, vitak u svojoj silueti, preleti poviše i nastavi bježati. Izvukoh aparat, imao sam samo jednu priliku. Nanišaonio sam i okinuo. Nije mi pobjegao, bar ne ovaj put 

Mislija mi je uteć :)
23 svibanj 2006komentiraj (2) * ispiši * #