eto mene da napišem nastavak, gdje smo ono stali, ah taj divni prvi poljubac :)) budi nostalgiju :).
I tako smo mi krenuli, znali smo po cijele dane šetati Zagrebom, Gornji grad i Zrinjevac... razgovarati po cijele noći (da razgovarati)... kada mi je bilo teško i kada sam ga trebala u 3 ujutro je došao do mene ili pješice kroz šumu (gdje je bilo bliže) ili sa neki biciklom u raspadnom stanju, ali je došo... i otišao u cik zore dok se još moji nisu probudili...
ah moji... e tu je bio problem... moja ljubav nije odgovarala nekim nazovimo to "staromodnim razmišljanjima", nije bio naš "stalež" ...
uporno sam ja trudila da ga ja volim i da ga poznajem... no oni me uvjeravali da sam ludo zaljubljena i da neznam ništa i da ću si mladost upropastiti...
majka mi je plakala kada je saznala da sam spavala s njim... no pomirila se nekako sa činjenicom da njezina kćerka odrasta... pritisci su ponekad bili nenormalni, pa smo se sastajali u tajnosti, pod okriljem noći i laži... Ali ja imam tu nesretnu karmu valjda da ne smijem lagat jer mi se ubrzo poštenski vrati.... zato sada više ne lažem :) tj. ni ne mogu, nije mi u krvi..
I tako je ta borba trajala godinama... sve do trena kad smo se odlučili skrasiti...
krenuli smo prvo kod njega, on je digo jedan kredit i tako započeli s temeljima... pa nas onda sjexala birokracija i morali smo odustati, rečeno nam je da će se to možda rješavati godinama... i tu je nastupio plan B.. kojeg sam se ja strašno bojala predložiti (to mi nekako ostalo od djetinjstva) ali na kraju jesam i prihvatio je neočekivano brzo, najbolja moguća reakcija :)
i tako smo prodali cigle i krenuli u obnovu kuće od mog pradjede... i tako sam ja u mladim danima (oboje smo) puni kredita... no bar ćemo biti neopterećeni pod stare dane :D
Godinu dana je trajalo obnavljanje iznutra... radili smo sve sami, on i ja, uz malu pomoć prijatelja...
I tako su se stvari promjenile, moj izabranik ipak nije bio "niš koristi" nego vrijedan i pametan...
Sada kada se sjetim nekadašnjih odnosa nemogu vjerovati, to su dvije totalno razlličite knjige.
Zaručili smo se jednog lijepog dana uz rijeku Mrežnicu, bilo je to predivno iskustvo, nikako to nisam očekivala makar sam potajno željela.
To jutro padne meni trepavica... a ja sam uvijek bila luda za onim daj zaželi želju.... i tako uzeo on meni trepavicu, puhala ja, puhao on.... zaželila ja želju.... Željom koju sam zaželjela htjela sam jednom za svagda to praznovjerje sasječi... no nije uspjelo.. .zaželjela sam da me tu večer zaprosi...
Ostatak dana nam je prošao totalno opušteni u šetnji uz Mrežnicu i vozikanjem sa rent-a-carom... kao da netko nije htio da idemo dan prije nego što smo trebali putovati udario ga autobus... njemu niš a autek naš dragi katastrofa... taj autek nam je bio omiljeni i nikad ga nećemo prežalit... možda kad kupimo ganc novoga, haha
uglavnom taman smo bili digli neki manji kredit pa smo si priuštili renaća za put na Mrežnicu...
i tako je došla večer, spremala sam se za večericu na terasi... noć je bila prekrasna, puna zvjezdica i pun mjesec :) večer kao iz snova...
klopali smo punjene lignje i za desert palačinke :) kraj nas je sjedilo puno ljudi koji su bili dosta glasni i glasno se smijali... ja sam već htjela otići gore kad su i ti ljudi otišli...
no onda se nešto desilo, pita moja ljubav mene da li mi se ispunila želja koju sam jutros zaželila?
ja onako zaprepašteno - kaj te briga.... on opet dosadan - pa daj reci... pa daj reci... i ja velim nije se ispunila...
kad istog trena on klekne na koljeno i pita me hoće li ti se sada ispuniti, želiš li se udati za mene??
ja u šoku lijem suze ko luda, on u nevjerici zašto sada plačem... haha, i naravno da sam rekla DA tisuću puta da i dobila zaručnički prstenčić na kojem je bilo ugravirano : "ZAUVIJEK ZAJEDNO".
I eto tako smo se mi zaručili jedne prekrasne večeri u rujnu.....
< | lipanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa sadašnjim te sadašnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.
<
Tišina noći
samo sat tika taka
hladni krevet.
Ruža crvena
poljubac od dragog
moja srećica.
"Želim ti hrabrost jutarnjeg sunca koje
i nad zagađenim svijetom ipak izlazi svaki dan.
Odvažnost je dragocijen dar.
bez nje ne možemo ni živjeti
ni smijati se.
Kad kažemo: Samo hrabro!
Kažemo ujedno:
Ti nisi sam!"
"Nađi vremena da budeš sretan
vrijeme nije brza cesta
između kolijevke i groba!
Ne zaboravi:
Svaki ti se dan pruža
kao vječnost
da budeš sretan!"
"Danas je taj dan
da budeš sretan!
Nijedan drugi dan
nije ti darovan
da živiš radosno
i budeš zadovoljan!"
"Voli jer samo veliki vole
a mali čekaju da budu voljeni.
Voli jer su velika
srca koja vole
voli, ali tajno, jer
kada čovjek sazna
da je voljen,
postaje surov!"
Zaista kažem vam,
ako tko rekne ovoj gori:
"Digni se i baci u more"
i ne posumlja u srcu svome
nego uzvjeruje da će se
dogoditi ono što veli,
to će mu i biti!
Zato vam kažem:
Što god moleći pitate,
vjerujte da ste to
već moleći primili
i bit će vam.
(MARKO 11-23,24)
"Tražite i dat će
vam se, tražite
i naći ćete, kucajte
i otvorit će vam se"
(MATIJA, 7-7)
"On nas spasi
ne zbog djela
što ih mi u pravednosti učinismo,
nego po svojem milosrđu -
kupelji nanovorođenja
i obnavljanja po Duhu Svetome,
koga bogato izli na nas po Isusu Kristu,
Spasitelju našemu,
da opravdani njegovom milošću budemo,
po nadi, baštinici vječnoga života."
Poslanica Titu 3:5-7