Zovem se ljubav

nedjelja, 21.01.2018.

Sve ima svoje razloge

Svi smo mi pomalo sjebani. Neki vise, neki manje, neki se prave da je sve u redu. Kako god da bilo sve ima svoje razloge. Pa i one najgore stvari kad se pitate zasto bas meni i ne vidite toga trena razlog, e bas to. Zivot nas iznenađuje, zasto bi bilo dosadno, to uostalom nimalo nije zabavno. Takoder kada kazete - ja to ne mogu razumijeti nikako. Pazite sto govorite jer zivot vam moze dati pljusku u lice i reci kako nista nije nemoguce. Kao majka kad ti govori, pazi Sinko doci ces ti na moje rijeci. E bas to. Ali sve ima svoje razloge, da, na vama je da li cete ga naci, razumijeti i vidjeti smisao. Nastaviti dalje zivjeti s tom misli. Nista nikada nije jednostavno, ili je toliko jednostavno samo mi to u toj svojoj sjebanoj svakodnevici ne vidimo. Jer zasto bi ista bilo jednostavno. Mozda smo dosli s istog planeta ali starije generacije su ostale izgubljene, dok novije pronalaze nesto sto bi mogao biti smisao. Tko zna sto donose iduce generacije. Mozda nam nisu svi mozgovi sjebani, mozda ima nade da sve bude jednostavno. U svakom slučaju, ljudi, događanja... Sve na kraju nade svoju slagalicu kad se puzzle poslože. A mozda nas zamjene roboti jer ovako nesavršeni ne valjamo ni sami sebi.

Oznake: smisao

ponedjeljak, 15.01.2018.

Gdje li sam?

Ne znam kada i u kojem trenu sam prestala pisati. U kojem trenu sam izgubila dio sebe koji me nekada ispunjavao, papir na koji sam mogla prenjeti misli, tuge, strahove, srecu,ljubav... Gdje i kada na tom putu sam izgubila sebe, prestala biti dijete i radovati se sitnicama. Gdje je ona koja grli drvece, gdje je ona koja je zeljela ocistiti potok od smeca, liječiti zivotinje. Nikada nije voljela ljude ali u svom putu to je naucila. Razumijeti ponekad boli... Mozda sam tu negdje nestala. Zaboravila sam stati pomirisati cvijece, pogledati u nebo i izgubiti se u zvukovima vjetra. Zivot, prolazan, divan, ponekad okrutan. Malo ima smisla, malo ga nema. Onaj jedan tren imamo bit i isklizne. Sumnja. Sto sam, zasto, cemu. Mozda je to do najdepresivnijeg dana u godini, mozda samo prepuna glava neceg sto nema smisla, overload. Kako bilo da bilo odlucila sam to zapisati, mozda sam ipak tu negdje, skupljam hrabrosti da budem ja. Da se vrati moj mir, mir od ja. Ja pisem i suze brisem. Tu sam. Hvala ti. Vratit cu se.

<	siječanj, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Prosinac 2023 (1)
Travanj 2022 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (13)