Zovem se ljubav

četvrtak, 12.03.2009.

Pjesma anđela

Vidim da si tužna ti, sto problema muči te
nemoj plakati, i ne tuguj malena...
Ja stojim kraj tebe, da ti snage dam.
Slušaj kako govorim, ja sam uz tebe.
Bit ću uvijek kraj tebe, nikad nisi sam.
I kroz života sto, stojim kraj tebe,
ja sam tu...
da te zagrlim, da te utješim.
nisi sam
Stojim kraj tebe da ti snage dam, nadu ulijem,
nisi sam.
Možda me i ne vidiš, ali me osjetiš,
čuješ kako govorim, ništa ne brini.
Ja sam tu... i volim te!

Hvala anđele, volim te!
Ti mi snage daš kroz sve nevolje.
Hvala anđele što nitko nije sam,
u svijetu tom čudesnom i okrutnom...
Hvala anđele što si uz mene
Ti u mene vjeruješ..
Volim te!

12.03.2009. u 22:12 • 3 Komentara • Print • #

subota, 07.03.2009.

Pjesma za roditelje - 26.07.2002.

Vi što ste me željeli
Vi koji ste me uvijek voljeli
Vi koji ste bili uz mene

Primili ste me kada padam
pružili mi nadu
dali mi ljubav.

Ja, nadam se da
volite me još uvijek
kao tada dok sam
bila mala, kao tada
dok bila sam najbolja kćer.

Želim da znate
da volim vas ja
Da volim vas uvijek
i zauvijek.

Želim da znate
da patim kad i vi patite
želim da znate
da voli me još netko osim vas...

Želim da znate
da sve bih dala za vas.
Ali jedno vas molim,
znam, promjenila sam se
Ali jedno vas molim
slušajte me sad!

Kako da vam kažem
da volim vas
kako da vam kažem
da volim još nekog
osim vas...

Da moje oči su
oči ljubavi.
Za vas, i za njega.

Moje oči vide dublje
dublje od vanjštine
gledaju do srca
gledaju do duše.

One ne misle ništa loše
jer ljubav nije zlo
ljubav nije patnja
ona je moj život!

Zato jedno vas molim
ne razdvajajte me od
onog koga volim!
Jer oči moje
oči ljubavi
postat će mrtve oči
i voljeti više neće moći...

Slušajte me sad
jer volim vas ja
i uvijek ću vas voljeti
Znam da me ne razumijete
ali jedno vas molim
pustite me da volim
Jer ljubav je dar, dar od Boga...

Slušajte me sad
jer volim vas ja
ja... vaša kćer.

07.03.2009. u 17:14 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 01.03.2009.

današnji osvrt na 12.03.2002.

Eto tako vam je to bilo u početnom periodu ne slaganja sa roditeljima. Nisu odobravali moju ljubav, nisu odobravali činjenicu što više nisam htjela studirat nego radit i osamostalit se...
Uglavnom to je sve bilo jedno veliko nerazumijevanje jer sam ja tada po njihovom mišljenju bila "slijepa od ljubavi" i nisam vidjela dalje od nosa itd...
Uglavnom on je jadan na kraju bio kriv što sam se pobunila, što sam odustala od faxa... i da ne duljim...
Mislim da i od tog perioda vučem svoju najdražu bolest - visoki tlak... Očito sam bila glupa kao što sam i napisala što sam uopće dopustila da se toliko živciram. Mislim kad se sad okrenem koji su to bili jebeni problemi (ispričavam se na izrazu), ma kakvi problemi. Pojma nisam imala što me čeka. Ali uspjela sam! Mogu se pohvaliti da sam u stvarima koje sam si zacrtala i zamislila uspjela, jest da sam sad blizu bankrota ali who cares... recesija i bla bla...
što sam sve prošla proći će i to...
Uspješna sam žena, i bez faxa sam vrlo dobra u onome što radim, imam dobrog šefa, dobru plaću... ne mogu se žaliti.. dapače znam ljudi s fakultetom koji rade nešto skroz deseto i zarađuju puno manje od mene... Ali nije to sad bitno, naučila sam se izboriti za sebe, možda je i to sve bilo potrebno da očvrsnem jer nisam još ni znala što me čeka u budućnosti.
Očito sam još uvijek slijepa od ljubavi jer sam se i udala za tog čovjeka i sad je sve savršeno kao da nikad onog neodobravanja nije bilo.... čudno je to sve skupe, kako ljudi promjene mišljenje kad okrenu ploču....
Pouka svega je uglavnom - nemojte odustati i misliti da nešto ne možete, sve je moguće, vjerujte onoj koja je to prošla i prolazi još uvijek ;)

01.03.2009. u 00:48 • 0 Komentara • Print • #

12.03.2002. - ništa nije dobro, i nitko ne razumije

Već ti se dugo nisam javljala, nisam ni imala vremena, a ionako se javljam samo s problemima i to je danas razlog. S jedne strane sam vrlo vrlo sretna jer sam našla pravu ljubav (barem mislim i nadam se), imam dobre prijatelje i društvo, ali uvijek netko želi narušiti tu sreću, možda ne namjerno (vjerojatno) ali ju ipak narušava i to me guši i opterećujeme činjenica da me u ovoj kući nitko ne razumije.
Želim biti samostalna, donositi sama odluke, jer ipak sam u svijetu odraslih a kako da odrastem nego da se želim osamostaliti. Ali neeee, to nije dopušteno, šta god ja radim nije dobro, kad sam sretna - nije dobro, kad sam živčana - nije dobro, kad radim - opet nije dobro jer onda izgledam mrzovoljno a to opet nije dobro... kad kažem što želim - opet NIJE DOBRO. To me totalno izluđuje jer se osjećam toliko pritisnuto da to nije normalno, opet ne želim nikoga razočarati, zato šutim i želim ih iznenaditi... a tko bi se skoncentrirao pod tolikim pritiskom i živčanim napadima jer naravno što god da ja radim NIJE DOBRO i izgleda da nikad neće biti. Ja jednostavno želim da me puste na miru jer želim jednostavno nešto napraviti bez konstantnog prigovaranja i negodovanja.... što god ja radim i napravim NIJE DOBRO!!!!
Danas mi je dan bio tako predivan i bila sam nevjerovatno sretna... ali neee, zašto bi lijepo i mirno provela večer, ne bi sad tu živčanila nad ovim jadnim stranicama, kao da će mi to neš pomoć. Dobro možda olakšava stvari kad misli prenosim na papir, no ne može se popraviti ovo trenutno stanje što se tiče živčanosti.
Naravno ne mogu imati mira ni 5 minuta! Jer sam naravno glupa i ne mogu misliti svojom glavom i glupa sam i glupa sam i glupa sam!!! I glupa tralalallalaa....
Da naravno nisam pametna, nemam svoj mozak, ne mogu misliti svojom glavom. I daa sad sam još više živčana! I hoću nestati, propasti u zemlju... dobro ne baš propasti u zemlju ali ponovno želim pobjeći... pobjeći od svih briga i problema ne misleći na ništa.
Biti samo ja, dobra stara ja, bez ikakvih predrasuda, tuđeg mišljenja, nečijeg prigovaranja...
Svatko ima pravo na život, pa pustite me da živim jednom u životu za Boga miloga!!!
Želim živjeti, svatko ima svoj život pa imam i ja i želim imati SVOJE pravo živjeti ga.
Uistinu ne želim nikoga povrijediti ali to na žalost činim, i to samo zato što me nitko ne shvaća ili ne želi shvatiti.
Uopće ne želim stvarat zaključak jer ga nema ili ja nemam snage da smišljam išta pametno, naravno da ne kad sam glupa. I to je to. Malo suza nikom nije škodilo, hahaha....

01.03.2009. u 00:28 • 0 Komentara • Print • #

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31