Često se pitam što bi bilo kad bi bilo i razmišljam tako o sudbini ili kako god se već to zvalo. Bliži se godina dana od kada nema našeg anđela, kratko je bila s nama...
Da li ću si ikada moći oprostiti što ju nisam zagrlila, poljubila, oprostila se...
Oprosti anđele... sve na svijetu bi dala da si s nama.. ustvari vjerujem da jesi na neki način ali htjela bih te ponekad vidjeti...
Onako u snovima, da te zagrlim....
Neznam da li su to hormoni ili šta ali tako žalim sada što sam u trudnoći bila nesretna... premda sam te jako željela stalno mi je nešto falilo...
Život nas uči strpljenju, mene uči strpljenju.. ponekad se pitam da li je stvarno trebao tako žestok udarac da se mene nauči strpljenju.. zar sam toliko tvrdoglava.
Zahvalna sam svakim sretnim danom, svakim tužnim danom.. dane koje provodim sa svojom ljubavi... na divnom poslu i dobrom šefu... na divnim roditeljima, također i mog muža.
Na nećakinjama mojim prekrasnim, kako sada imam puno više strpljenja za njih :)
Na prijateljima dragim, što su uvijek uz mene, uvijek se nađe netko kada je najteže, zovi samo zovi. Zahvalna sam što mi je moja najdraža prijateljica živa, što će se oporaviti, trudit ću se biti uz nju kad treba.
Strah me je... kako dalje, kako ponovno proći kroz sve... da li imam snage... što me koči... osim straha od nove tuge...
Majka hrabrost... hmm, ne osjećam se sada nimalo hrabro, ljuta sama na sebe što sam toliko prestrašena a koliko puta sam rekla da se ničega ne bojim, da nikada neću posustati. Neću posustati ali se bojim...
Svi strahovi iz djetinjstva kad se vratim unatrag sada su pomalo smješni, zapravo zadovoljna sam sobom, život me stvarno mazio. Maštala sam prije o velikoj ljubavi.. sada je imam... maštala sam o puno prijatelja... sada ih imam... maštala sam o sinu... dobila sam kćer... istog trena kada sam saznala nije mi bilo ni malo bitno... oprosti anđele što nisam znala... rekli su mi da će biti sin.. žao mi je što sam s tobom razgovarala u muškom rodu... barem dok se nisi rodila.. makar i moja mama i dan danas mene zove sine i nije mi krivo, zapravo čudno mi je kada kaže kćeri...
to bi valjda bilo to za večeras... bit eć još noći... uskoro nam je rođendan... tebi prvi a meni moje drugo rođenje... a zatim ono najgore čega se bojim kako ću preživit...
anđele snage mi daj... i čuvaj nas... mama i tata te vole...
< | rujan, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa sadašnjim te sadašnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.
<
Tišina noći
samo sat tika taka
hladni krevet.
Ruža crvena
poljubac od dragog
moja srećica.
"Želim ti hrabrost jutarnjeg sunca koje
i nad zagađenim svijetom ipak izlazi svaki dan.
Odvažnost je dragocijen dar.
bez nje ne možemo ni živjeti
ni smijati se.
Kad kažemo: Samo hrabro!
Kažemo ujedno:
Ti nisi sam!"
"Nađi vremena da budeš sretan
vrijeme nije brza cesta
između kolijevke i groba!
Ne zaboravi:
Svaki ti se dan pruža
kao vječnost
da budeš sretan!"
"Danas je taj dan
da budeš sretan!
Nijedan drugi dan
nije ti darovan
da živiš radosno
i budeš zadovoljan!"
"Voli jer samo veliki vole
a mali čekaju da budu voljeni.
Voli jer su velika
srca koja vole
voli, ali tajno, jer
kada čovjek sazna
da je voljen,
postaje surov!"
Zaista kažem vam,
ako tko rekne ovoj gori:
"Digni se i baci u more"
i ne posumlja u srcu svome
nego uzvjeruje da će se
dogoditi ono što veli,
to će mu i biti!
Zato vam kažem:
Što god moleći pitate,
vjerujte da ste to
već moleći primili
i bit će vam.
(MARKO 11-23,24)
"Tražite i dat će
vam se, tražite
i naći ćete, kucajte
i otvorit će vam se"
(MATIJA, 7-7)
"On nas spasi
ne zbog djela
što ih mi u pravednosti učinismo,
nego po svojem milosrđu -
kupelji nanovorođenja
i obnavljanja po Duhu Svetome,
koga bogato izli na nas po Isusu Kristu,
Spasitelju našemu,
da opravdani njegovom milošću budemo,
po nadi, baštinici vječnoga života."
Poslanica Titu 3:5-7