|
|
by: Mawa Slatka
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
…evo dragi ljudovi moji sjetila se ja svog bloga i da bi mogla napisat koji pametan post…i tako po naslovu možete zaključiti da je ovo opet neki ljubavni post…da je…zapravo ni nemam o čemu drugom pisati kad sam u zadnje vrijeme najsretnija cura na svijetu…imam sve što želim…imam sve što mi treba…samo uz svu tu sreću i svo to veselje postoji ono jedno ali koje uništava sve…naime još samo par dana i škola počinje…nego zaboravimo to…uživat ću u ovim kratkim ljetnim praznicima još koliko mogu…i tako prolazi dan za danom, svaki sve brže, svaki dan je sve ljepši, svaki dan je sve bolji…i kao što sam već napisala jako sam sretna…presretna…jednostavno ne postoje riječi kojima bi se to opisalo….i da sam mogla zaželjeti i isplanirati ovo ljeto, ne bi bilo bolje, ne bi dobila niti pola od ovoga svega što se dešava…inače ljetne, vruće dane provodila sam u slavoniji…ali ovo, ovo ljeto sam u Rijeci…sa svojom malom bebicom…sa dečkom, od kojeg previše tražim a premalo mu dajem…dečko koji je u moj život unio neku živost, veselje, a na prvom mjestu dao mi je razlog da živim…dao mi je snagu za taj život…uzeo je moje srce k sebi i ne vraća ga više…i eto sad mi preostaje samo biti njegova…što i želim…ako je ovih 6 mjeseci bilo tako lijepo i izdržali smo, i borili se protiv svega zašto ne bi tako bilo još i 60 godina…nego na ovaj naslov me potakla jedna pjesma…pjesma koju sam prvi put čula iz njegovih usta…i koja mi više ne izlazi iz glave…jednostavno je prelijepa…i evo u naslovu piše „ne zaboravi me ti“…naime ja sad ga napuštam na 4 dana…ostavljam ga tu u Rijeci…nadam se da onakvo kakvog sam ga ostavila da ću ga takvog i naći…da neće zaboraviti malu Adrijanicu…da će je se sjetiti kao i svaki put do sada kada smo bili razdvojeni…kada smo bili daleko jedno od drugog…i eto to bi bilo to ne znam što više napisati i što više reći…mogu samo napisati nešto što on već zna, a to je da je on u mom srcu jedini…i da ga volim najviše na svijetu…i ne dam ga nikome… to je to ljudeki moji…stavit ću vam neke slikice pa kome se da neka ih pogleda…i evo neka moja pusica leti mojoj ljubavi…
