|
|
by: Mawa Slatka
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
…evo u naslovu piše „volim te u inat ljudima“…već nekoliko dana slušam kako ljudi zavide na mojoj sreći..kako se stalno okolo priča kako će napraviti sve samo da nas razdvoje...i onda se zapitam čemu to…zar toliko uživaju kad je netko tužan i nesretan i na trenutak pomislim kako mogu to napravit i kako će im uspjeti, ali kad malo bolje razmislim shvatim da ova 3 i pol mjeseca, točnije skoro 4 ne može uništit bilo tko…da bi se ta naša sreća uništila potrebno je puno truda i muke..i iako mnogi govore da im je drago, ali ne vjerujem, jer uvijek je u njima neka ljubomora, nešto što ih muči, nešto što se u njima veseli kad su drugi tužni…
…ali ljubav, povjerenje, iskrenost, smijeh ne može nitko tako lako uništiti…ni neće…jer jednom prilikom rekao mi je zagrli me čvrsto i nikoja me neće uzeti, neću otići od tebe…što je i istina…kad ga zagrlim ne može se ni sam oduprijeti, a kamoli da će mi ga neka uzeti..i kao što svi znaju, ja ću se uvijek boriti za njega, nikad neću odustajati..jer toliko muke i truda uložio je u mene, sad je red na meni, da mu pokažem koliko mi je stalo do njega i koliko ga volim, da mu kažem hvala zbog svega što je napravio za mene i da bude sretan…jer kad vidim njega kako se iz srca smije ne treba mi ništa više, sretna sam i ja, ali kad ga vidim tužnog, ne treba mi ništa više da se oprostim od svog života i da zauvijek kažem zbogom…svaki dan je poseban na svoj način i svaki dan ga sve više i više volim, ali ne bi mogla podnijeti da je on tužan…da je tužna osoba koja mi znači više od života…točnije koja je postala dio mog života i u njega unijela neko veselje i radost…smijeh, pa čak i suze…i nikad nisam požalila niti zbog jednog trenutka…ali često se pitam zašto se on nikada tako ne smije, zar ja u nečemu griješim, jer kad ga gledam mislim da je tužan radi mene, da nešto nije u redu, ali on uvijek govori suprotno i uvijek je sve ok…i sad mi preostaje i dalje mislit kao i do sada i nadati se boljemu…
…i dok on bude čitao ovo nadam se da će shvatiti, ako to već nije, koliko mi znači i koliko ga volim…i da sam mu zahvalna na svemu, da sam za njega uvijek tu..da svaki njegov problem je i moj, svaka njegova suza je i moja, svaki njegov smiješak je i moj…inače kad vidim da mi nešto ne ide odustanem, ali od njega neću, nikada…kao što se još nikada nisam borila za nekog, i kao što mi do sada do nikog nije bilo tako stalo, tako ću se sad boriti, da ga ne izgubim nikada…da sa mnom imam sve to mu je potrebno…i eto još samo za kraj…da mu kažem ono što on već zna..a to je volim te=)…
