SUSAK - iz mog kuta

…8,02…vlak prema zapadu
…oko 13 sati rijeka… nema daleko od kolodvora do luke katamarana ( dubravka )
…17,00 katamaran…polazak
…20,02 SUSAK ( moje odredište )… 44,52 N; 14,31 E
…popodne… 15 sati…krenuh u istraživanje SUSKA…
…jedinstven otok na Jadranu kako po svom nastanku tako i po svom izgledu…debele slojeve finog žućkastog pijeska na vapnenačku podlogu nanijeli su pradavni vjetrovi ( pleistocen ?), a ljudi su od pamtivijeka oko svojih poljoprivrednih dobara sadili TRSTIKE, čije korenje u potrazi za vodom prodire duboko u tlo i čuva ga od erozije…
…otok se na pomorskim kartama pojavljuje vrlo rano, prvo pod romanskim nazivom SANSACUS ili SANSEGUS, što vjerojatno dolazi od „sampsychon“ ( grčki – mažurana ) = nemam pojma što znači mažurana – potražit ću kad dođem doma = iz čega će nastati hrvatski naziv SUSAK…

…prvi spomen otoka u pisanim izvorima datira iz sredine 9 stoljeća kada su se u njegovom akvatoriju sukobili Saraceni i Mlečani ( tko je zgubil ??? )
…prvo naselje, čiji počeci sežu u rimsko vrijeme, nastalo je na plodnoj visoravni i naziva se GORNJE SELO, dok je DONJE SELO, smješteno u luci, novijeg datuma, izgrađeno u vrijeme najvećeg procvata vinogradarstva krajem 19 stoljeća…
…ima još jedna zanimljivost…
…nigdje se ne spominje u svim pisanim reklamicama kupina, a mene je fasciniralo upravo to što ih je Susak prepun
zato… Susak je otok TRSTIKE, VINOGRADA i KUPINA te divnih i ljubaznih ljudi…
…i još nešto, a onda krećem u otkrivanje otoka…Susak je sačuvao svoj arhaičan ( zaštićen kao pokretno kulturno dobro ) govor, specifične običaje i slikovitu nošnju
…oba naselja spajaju stube, a netko je duhovito na samoj granici između dva sela napisao DONJE SELO – GORNJI GRAD ( nije teško pogoditi u kojem selu živi pisac )
…i da više“ ne drobim“…zanimljivosti koliko hoćete – Benediktanska opatija sv. Mihovila ( 1071-1280)-župna crkva sv. Nikole (12 stoljeće) obnova 1770 godine-zaštitnik otoka sv. Nikola ( pogodite kojeg još grada )..
…dosta – odoh na kavicu kod Osmana pa na spavanje…
Drugi dan……..
…idem suprotno od uvale Spjaža; uz konobu Nb. 13 te staru ( opustošenu ) tvornicu za preradu ribe tako da mogu na miru gledati moj rodni otok-LOŠINJ i ne samo njega već i Cres, Male i Velike Srakane te Unije…dobar pogled i izbor rekao bi… ovdje je obala stjenovita a more duboko… dio žena koristi je kao nudističku plažu… sve u svemu lijep pogled… uživam…plivam…glumim nudista punih 10 minuta i odustajem jer me rit počela peći…..
Večernji razgled…… spavanje
…popodne – ipak, mnogo zanimljivije
…odlučio sam malo pronjuškati po otoku u onom dijelu koji malo udaljeniji i nedostupniji, da budem avanturistički nastrojen – malo je „divlji“
…iz Gornjeg sela krećem prema groblju…mali razgled – prevladava prezime Picinić i Tarabokija – malo ali lijepo uređeno groblje sa kapelom Gospe žalosne
…krećem utabanim puteljkom prema VELOJ STRAŽI- kažu da su tu i prapovijesne gradine _ GARBA…unatoč traženju nisam ih našao-sve zaraslo u trstiku i neprohodnu travu koja ima trnje ( uspomena na desnom koljenu )… a Vela Straža je ustvari karaula nekadašnje JNA u raspadnutom stanju… sa vidikovca ( penjanje uz nesigurne „lojtre“ )
…prekrasan pogled na Cresko-lošinjski arhipelag
…i onda po prvi puta sam u SVJETIONIKU ( 1876.)…još ljepši pogled iz Vele Straže jer osim navedenog na dlanu ruke su i Gornje i Donje selo…
…ljubazan svjetioničar sve pokazuje i priča i priča i priča… vidi se da je često i previše sam… ipak ljubazan

…18,30 povratak u donje selo…oh, kakvo je to putešestvije bilo…tuneli u pijesku…i nakon toga puta izlazim kod osmana ( dobijem besplatnu kavicu kada je čuo moj put i naglasio „ja nikada ne bi !“
… i to je to
…za sutra najavljuju promjenu vremena ( kiša i bura )…ajd' da vidimo da li domaći ljudi pogađaju i znaju bolje od meteorologa … biti će zanimljivo naći nešto raditi jer na otoku koji je medijski izoliran , jer tako želim živjeti ovih desetak dana, najvjerojatnije će se teško nešto naći
…lijepo sunčano jutro…opet su fulali prognozu; zato idem dodati još malo crvenila na moje napačeno i opečeno tijelo… super vjetrić puše; hladi a zna se što je nakon toga = c r v e e e e e n o o o o o !!!!!
…nisu fulali… oko 12,30 vrijeme se kvari i stari Sušćani kažu da će kiša i bura te će zahladiti = vele da će tako biti do srijede ( katastrofa )…opet ću morati pronalaziti načine da „ubijem vrijeme“
…uh, kako puše; kiša je neumoljiva a John i Debra su u Rijeci-dolaze katamaranom u 20,20 ( moram pred njih; imati će ljetnu obuću; stvari i brdo kiše nad glavom- moram im pomoći i jesam…zaista su to dobri ljudi…); katamaran kasni, a kako i ne bi s obzirom na (ne)vrijeme tako da sam pomislio da neće moći pristati uz gat ( bravo kapetane !)…sve ok !
…idem razbiti večeru kod osmana
…noćica
…predugo spavanje (10,30)…ubilo me, kao da me netko prebio; ne smijem više ovako
…osman se pita gdje sam ovo jutro; kasnim- a što da objašnjavam
…john i debra me pozivaju na nedjeljni ručak-nevoljko prihvaćam-iskustvo 22 godine podstanarstva…no, prevario sam se
…14 sati ručak…za 5 +; što sve tu nije bilo ( pasta, umak za pastu, zelena salata, ribani sir, pečene paprike, kobasice, itd. ) – fenomenalno; gospođa debra je odlična kuharica, a ja sam se najeo kao što nisam u posljednjih 16 mjeseci otkako sam na dijeti…moram se vratiti u koletečinu ili ću se opet zdebljati
…i još nešto = B U U U U R A A A A !
…p.s.= HABOKEN ( poznato je da su sušćani iseljenici a gotovo 90 posto njih živi u ovom gradu država New Jersey; evo nekoliko podataka o broju stanovnika na otoku: 1910.(1412 s); 1945.(1760 s); 1961.(1199 s); 1971.(323 s); 1991.(188 s)…
…posjetio sam klimatsko kupalište u uvali BOK i rt MARGARINA ( tu su se u morskom akvatoriju događali antički brodolomi )…no, kao i obično ja idem okolnim putovima tako da sam pješačio brat bratu po pješćanim bregima i dolima od 13 do 17 sati (noge me hoće strgati)… no, sve bu ok !
…i da bio sam na rtu ARAT gdje se nalazi kapela Gospe od navještenja (1930.god)
…idem sada malo čitati
…i tako polako ali sigurno još jedan dan odlazi u povijest
…sanjao sam san i bio je stvaran… i uvijek mi je kroz glavu prošla samo jedna misao:
„Neka te Bog drži na
dlanu ruke do našeg
slijedećeg susreta“