piskaralo Tixi

četvrtak, 25.02.2010.

Ljepotica

U kuhinji, Mia sjedi za velikim staklenim stolom. Ispred nje, staklena je površina prekrivena ljubičastim papirima. Zamišljeno gricka vrh flomastera. Fifi drijema s glavom naslonjenom na njezinim crvenim papučama.

- Aha - promrmljala je Mia: na papiru su zaplesala slova u boji lavande.
- Aha što? - znatiželjno će Marie lupkajući drvenom kuhačom po rubu crnog lonca.
- Imam ideju - odgovorila je Mia.
- O, senora! - Marie umoči kuhaču u umak, pa ga energično promiješa. - A kakova ideja?
- Ššššš! - Mia je pogleda krajičkom oka, pa doda: - Nemojte me sad prekidati.
- Neću, neću, senora bila bez brige! - Marie poliže nekoliko vrućih kapi s vrha kuhače. - Ufff, kako pekla jezik.
- Marie! - ljutito će Mia. - Minutu tišine molim!
- Dofro, dofro! - Marie kažiprstom dotakne usne, pa prošapće: - Marie šutila.

Mia spusti pogled na slova, zagrize donju usnicu, pa nastavi pisati. Marie je pjevušila umaku, otvarajući usta, mašući kuhačom po zraku. Crvena kap umaka sletjela je na bijele pločice.

- Oh, prokletsva! - uzvikne Marie saginjući se prema crvenoj kapi umaka.
- Marie! - Mia spusti flomaster na staklenu površinu.
- Si senora? - upita Marie provirujući iza šanka.
- Ma, nema veze! - uzdahne Mia, ustane i protegne se visoko podižući ruke.
- Imala veze, senora!
- Ma nemala! - smješkala se Mia. - Nastavit ću poslije ručka.
- A što to senora pisala? - upita Marie popravljajući pregaču.
- Pjesmu! - razdragano će Mia.
- Ja jako volila pjesmu! - veselo poskoči Marie. - Senora meni čitala?
- A ne, ne, ne! - Mia se okrene prema stolu, pa brže bolje stane skupljati razbacane papire.
- Por favor! – Marie se zavrtjela na mjestu: suknja je zaplesala oko njezinih širokih bokova.
- Poslije ručka! - Mia podigne hrpicu papira i prisloni je na grudi.
- Samo dva stih - molećivo će Marie.
- No, dobro! - Mia sjedne, položi papire u krilu, duboko uzdahne i počne čitati.
- Proljeće! Pjesma se zove proljeće! – Mia je pogledom milovala slova.
- Primavera! - Marie je klimala glavom. - Kako ja volila primavera.
- Proljeće! - ponovi Mia, pa u jednom dahu nastavi: - Jutro je, u krošnji breze sunčaju se pupoljci, u srcu maslačka pčelica doručkuje proljeće.
- O senora! - Marie će brišući suze s lica. - Vi tako lijepo pisala o ljubavi.
- Marie! - Mia položi papire u krilo. - Pa, nije to ljubavna pjesma.
- A što je proljeća nego ljubav? - šmrcala je Marie.
- Hm? - Mia će zamišljeno. - Možda ste ipak u pravu.
- Ja bila tako tužna u proljeća. Svi imala nekoga za držati za ruke, za se ljubiti na klupica...samo ja bila sama. - Marie dlanovima pokrije oči pune suza.
- No, no! - Mia se nagne prema Marie, pa je potapša po ramenu. - Sigurna sam kako će te ovo proljeće i vi doživjeti ljubav.
- Senora stvarno tako mislila? - upita Marie brišući nos u rukav.
- Senora u to sigurna! - Mia ustane i snažno je zagrli.
- Dofro! - U kutu Mariinih usana pojavio se smiješak. - A bi li mi senora pročitala još koja pjesma?
- Oh! - polaskano će Mia. - Vrlo rado!
- Vi čitala, dok ja dovršila umak! - Marie doleprša do štednjaka, pa miješajući drvenom kuhačom doda: - Bila to najfinija umak puna poezija.

Dva sata kasnije.
Poslije ručka, David i Mia su sjeli u dnevni boravak, svatko u svoju kožnu fotelju. David je čitao sportske novine, a Mia je držeći laptop u krilu, lupkala prstima po crnoj tastaturi.

- Što pišeš? - upita je David listajući stranice.
- Pjesmu!
- Molim? - David spusti novine u krilo. - Ti pišeš pjesmu?
- Da! Pišem pjesmu! - oštro će Mia.
- A o čemu to molim te pišeš?
- O proljeću...o ljubavi! - osmjehne se Mia.
- Pišeš ljubavnu poeziju? - podsmješljivo će David. - Draga, s tobom je svaki dan iznenađenje!
- I ne samo to! - prpošno će Mia. - Već sam ih nekoliko objavila na blogu!
- Ti imaš blog? - upita začuđeno.
- A tko danas nema blog? - uzvrati mu pitanjem.
- Ja! - odlučno će David. - I, što kažu tvoji blog čitatelji?
- Sviđaju im se pjesme. Ostavljaju mi laskave komentare! - ponosno će Mia.
- Kao na primjer, blogić ti je super! - cerekao se David.
- Hej! – oštro će Mia, pa nastavi istim tonom: - A, rekao si kako nemaš blog!
- To što nemam blog, ne znači kako ne znam što je spam! - David ustane, presavije novine, baci ih na fotelju, pa sjedne na rub Miine fotelje.
- Ti si svakom loncu poklopac! - Mia ga laktom gurka iz fotelje
- Ajde ne budi Miica svađalica, već mi pročitaj koju pjesmu! - David se nage prema Mii kako bi je poljubio u obraz.
- Neću! - Mia ustane i odloži laptop na niski, drveni stol.
- Izmasirat ću ti leđa! Šetat ću Fifi svaku večer sljedeća dva tjedna! - David uskoči u Miinu fotelju.
- Neću i točka! - Mia zakorači prema kuhinji.
- Hej, kuda ćeš?
- Idem si napraviti limunadu! - dobaci otvarajući kuhinjska vrata.
- Napravi i meni!
- Neću! - Mia nestane iza kuhinjskih vrata.

David ustane, dohvati sportske novine, pa sjedne natrag u crvenu fotelju. Okrene prvu stranicu, pa baci pogled preko ruba novina: treperava svjetlost monitora mamila ga je poput čokoladne torte.
- Pročitat ću samo jednu pjesmu – mrmljao je David, otvarajući Google tražilicu: njegovi su prsti poput mrava jurcali crnim tipkama.
Iz kuhinje je dopiralo zujanje aparata za cijeđenje agruma.
Na monitoru su treperila slova: "Kod Miie", "Miin kutak", " Miin blogić".
- Prokletstvo! – progunđa David pitajući se: - Kako bi se mogao zvati Miin blog?
David zatvori oči. Duboko udahne.
- Imam te! – Davidove su oči pobjedonosno zasjajile, dok je u prozorčić tražilice upisivao riječ "Ljepotica".
Pred njim se otvori bijela stranica, puna crnih slova. Iz desnog ugla ekrana promatrala ga je mala Miina fotografija.
- Ovo je bilo lakše, nego što sam mislio! – David nakrivi glavu osluškujući: Miini su sitni koraci odzvanjali hodnikom.
David je pogledom gutao stihove Miine pjesme.
- Ljubavno-proljetna poezija malo sutra! – David je razrogačio oči, pa nastavio čitati u jednom dahu: - U crnim pramenovima noći, predajem ti se puna slatkog nektara, uzimaš me dodirima, osvajaš usnama, dok se naša tijela stapaju poput kapi voska.
David naglo ustane, pa otkopčavajući košulju pjevušeći krene prema spavaćoj sobi.

Ispod Miine zadnje pjesme, sitnim je crvenim slovima pisalo: " Marie i Fifi se neće još dva sata vratiti iz šetnje. Čekam te u spavaćoj sobi, Tvoja Ljepotica".

- 10:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #