prstima brišem uplakane oblake
kišobran se mršti u torbici
prečicom do trgovine
pripovijedam ti o tramvajima, kremšnitama i Ramoni
vrtiš glavom i gumenim čizmicama zbrajaš lokvice
gulim povrće za juhu
mašeš slikovnicom domaćih životinja i kradeš mi mrkvu
za 245 sekundi
skakućeš mi na rukama
dok pretražujemo horizonte jubitubija
.
.
jutro je moje najdraže godišnje doba
a stablo marelice, kišne perlice i tvoj osmijeh
lajtmotivi popodnevne poezije
zato ću se
dok prijepodne drijema u tvojem pogledu
izgubit u fotografijama iz Pakla
rođenjem si naslijedio moje lijevo uho
i ljubav prema detaljima
u kišnom utorku
poklanjam ti još jedno zrnce svoje ludosti