L'ARTISTICA
Druga je subota mjeseca lipnja, prozori dnevnog boravka širom su otvoreni: soba je okupana rumenim leptirima. U pratnji pudlice Fifi, noseći staklenu zdjelu punu svježeg voća, Mia ušeta u dnevni boravak, pa odloži zdjelu na niski, drveni stol u sredini prostorije. Na tren zamišljeno pogleda u mirisnu hrpicu voća, lagano se nagne, te pomakne jednu trešnju bliže banani.
- Savršeno! - usklikne Mia uzimajući sa stola blok za crtanje i olovku, pa sjedne u crvenu, kožnu fotelju.
Fifi zijevne pokazujući Mii crveni jezik, pa se sklupča ispod stola. Mia prebaci nogu preko noge, popravi nabore haljine s motivom poljskog cvijeća, pa položi blok za crtanje u krilo.
- Bit će to predivna slika - mrmljala je Mia grickajući vrh olovke.
Fifi je bezbrižno drijemala, trzajući prednjim šapicama, dok je njezina vlasnica marljivo crtala, neprestano pogledavajući u zdjelu s voćem.
- Tako bih pojela jednu trešnju! – prošapće Mia oblizujući usnice, no isti tren odmahne glavom, kako bi otjerala misao na zrelu bobicu. - A, ne! Jedna po jedna, pa ću si na kraju pokvariti sliku.
Dva sata kasnije.
Zatvarajući ulazna vrata, David odloži crnu, kožnu aktovku na ormarić za cipele.
- Stigao sam! - poviče David zaključavajući vrata. - Gdje su moje cure?
Fifi mu dotrči u susret veselo mašući repom.
- Hej curo! A gdje je moja druga ljepotica? - upita David tapšajući Fifi po glavi.
Ne mareći za njegovo pitanje, Fifi se baci na leđa, izlažući mu svoj trbuščić.
- Dobro je curo! - David se sagne, pogladi je po trbuščiću, pa preformulira svoje pitanje. - Fifi, gdje je Mia?
Fifi se hitro okrene, poskoči sa sve četiri u zrak i odjuri u smjeru dnevnog boravka. Prolazeći pokraj kuhinje, David se zaustavi, te odškrine pritvorena kuhinjska vrata.
- Dobar dan Marie! - pozdravi David provirujući s glavom u kuhinju: kuhinja je bila ispunjena slatkim oblačićima što su se provlačili pored vrata pećnice.
- Dobra dan senor, vi danas stigla ranije! - odgovori Marie pokazujući na veliki zidni sat, pa dohvati kuhinjsku krpu, te usklikne: - Gotova!
- Divno miriše! A što je to? - upita David, pa zakorači u kuhinju.
- Biskvit za vaša najdraža kolač! - ljutito će Marie čvrsto držeći tepsiju. - Kako senor ne prepoznala?
- Kad volim sve vaše kolače - dodvoravao se David.
- Ali ni jedna kao šupavci! - Marie odloži tepsiju na stol, pa iz ladice izvuče nož. - Senor David, prava ste laskavac!
David s leđa zagrli Marie i glasno je cmokne u rumeni obraz.
- Senor! - Marie poskoči, pa mašući nožem ispred sebe doda: - Ne me ljubila dok imala noža u ruke.
- Volim kad ste opasni! - David se vragolasto nasmije, pa ispruži ruku, te umoči kažiprst u posudu punu otopljene čokolade. - A gdje je senora?
- U dnevni boravak! - Marie ga lijevim dlanom pljesne po prstima.
David se okrene prema dnevnom boravku, no jedna mu misao bljesne u glavi, pa zastane i ponovno se okrene prema Marie.
- Marie… ali ja ne volim čupavce, sjećate se? – šaptao je David.
- Si senor. Marie ta zgoda jako dobro pamtila – namigne mu Marie, pa veselo doda: - No, zato ja ofožavala šupavci!
Pred vratima dnevnog boravka David izuje cipele, pa šuljajući se poput lopova zakorači unutra. Mia je spavala u fotelji, tiho hrčući. David priđe stolu, iz zdjele s voćem uzme dvije trešnje, pa se nagne nad Miu i poljubi je u obraz.
- Dobro jutro ljepotice - promrmlja David grickajući trešnje, te sjedne u crnu, kožnu fotelju.
- Jutro - osmjehne se Mia, protrlja oči i vikne: - Hej, gdje su moje trešnje?
- Koje trešnje? - upita David, pa brže bolje u dlan pljucne koštice.
- Pojeo si moju sliku! - Mia ljutito skoči iz fotelje, a blok za crtanje i olovka skliznu joj iz krila: olovka se otkotrljala pod fotelju.
- Koju sliku? - David se lagano pridigne u fotelji, pa ugura koštice u džep hlača.
- Te su trešnje bile moj model - Mia se sagne i podigne blok za crtanje.
- Mogu li vidjeti? - upita David umiljatim glasom.
- Slika još nije gotova! - obrecne se Mia na njega.
- Nema veza, daj da vidim...molim te, molim te, molim te! - navaljivao se David.
- No, dobro! - Mia mu pruži blok za crtanje.
David uzme blok za crtanje, polako ga otvori: listovi su zašuškali pod njegovim prstima. U tišini, Davidov je pogled slijedio tragove olovke.
- I? - upita Mia prekidajući tišinu.
- Pa, ovaj...znaš - zamuckivao je David. - Nije loše.
- Nije loše! Davide, tu sam sliku slikala gotovo dva sata! - Mia udari nogom o pod.
- Misliš crtala - ispravi je David, dok je jagodicom kažiprsta slijedio krivudavu liniju banane.
- Ne mudruj, ti cjepidlako jedna! - Mia mu istrgne blok iz ruke. - Ti uopće nemaš sluha za slikanje.
- Mia! - David ustane iz fotelje, pa šireći ruke zakorači prema njoj.
- Ne zanima me! - zadere se Mia, pa odjuri u kuhinju.
- Mia, ljubavi! - dovikuje David za njom.
U tom trenu zazvoni telefon. Fifi dojuri iz hodnika, skoči na kauč, te zalaje.
- Molim - javi se David.
- Dobar dan. Iva tu. Mogu li dobiti tetu Miu? - upita glas djevojčice.
- Samo trenutak - ljubazno odgovori David, okrene se prema kuhinji, te dovikne: - Teta Mia, telefon!
Mia zakorači u dnevni boravak, te ispruži ruku. David spusti slušalicu u njezin otvoreni dlan.
- Molim - javi se Mia, pa nakon kratke stanke nastavi: - Naravno! Reci mami kako se ne treba brinuti, ja ću te nakon tečaja dopratiti kući. Vidimo se u šest. Bok!
Mia odloži slušalicu, pa se ne gledajući Davida baci u fotelju.
- Tko je Iva? - upita je David radoznalo.
- Kolegica s tečaja - procijedi Mia kroz zube.
- Pa, koliko joj je godina, devet? - podrugljivo će David.
- Punih deset! - odbrusi mu Mia.
- Pohađaš tečaj za klince? – upita David smijuljeći se.
- Pa što! - Mia ljutito prekriži ruke. - Pisalo je kako se mogu javiti svi zainteresirani.
- Ma, gdje to pisalo? – upita David.
- Na vratima škole! - Mia ispruži ruku pokazujući u smjeru škole, koja se nalazila nedaleko njihove zgrade.
- Znači to je tečaj za sve generacije? - upita David češkajući se po glavi.
- Aha! - Mia je potvrdno klimala glavom.
- Pa, koliko vas ima...mislim na stariju generaciju? - David prstima popravi nekoliko razbarušenih pramenovima.
- Samo ja! - Mia ustane i nespretno se nakloni. - No, nema veze, jer klinci obožavaju moje slike.
- A, koliko već traje taj tečaj? - upita David pružajući ruku prema zdjeli s voćem.
- Tri tjedna! - Mia povisi glas: Davidova se ruka zaustavi u zraku.
- Toliko?- David spusti ruku na stol, pa lupkajući prstima po glatkoj površini nastavi: - Kao da si jučer krenula na tečaj.
- Imao si gužvu na poslu, pa nije ni čudo što nisi primijetio kako vrijeme brzo leti - objašnjavala je Mia.
- Mia! - David je ponovno lupkao prstima po stolu, izazivajući je.
- Da? - upita Mia nakrivivši glavu.
- Mogu li vam se ja pridružiti? - umiljato upita David.
- Pa, ti uopće ne znaš crtati! - smijala se Mia.
- Zato se i ide na tečaj, zar ne? - David skoči iz fotelje, a njegovo se tijelo poput vještog pantomimičara pretvori u slikara.
- Želiš reći kako ja ne znam crtati? - Mia zamahne nogom i tresne Davida ravno u potkoljenicu.
- Auuč! - poviče David trljajući bolno mjesto, pa podigne pogled prema Mii, no ona je već izjurila iz dnevne sobe: iz hodnika se začuje tresak vrata kupaonice.
- Krasno! Sljedeća je dva sata kupaonica nemoguća misija - mrmljao je David sebi u bradu, mljackajući sočne trešnje.
Istu večer, iza osam sati.
- Fifi curo, stigla sam! - dovikuje Mia zatvarajući ulazna vrata. – Hej Fifi, gdje si curo?
Mia izuje žute cipele, pa čvrsto držeći blok u ruci zakorači u dnevni boravak. Soba je bila okupana treperavom svjetlošću šarene kutije: David je ležao na kauču, gledajući nogometnu utakmicu. Fifi je spavala u crvenoj fotelji.
- Hej curo! – Mia čučne pokraj fotelje.
Fifi otvori oči, pogleda Miu, pa spusti glavu na prednje šapice, te nastavi spavati.
– Spavalico jedna – prošapće Mia, ustane i odloži blok za crtanje na niski stol.
- Prejela se voća - dobaci joj David.
- S tobom ne razgovaram - obrecne se Mia, promatrajući staklenu zdjelu u kojoj su sada ležali odgrisci kruške i jabuke, kore od banana, te hrpica koštica od trešanja.
- Ma daj Mia! - David se pridigne, sjedne na rub kauča, te dohvati Miin blok za crtanje. - Koliko ćeš se još ljutiti?
- Dok se ne odljutim! - oštro će Mia.
- Miice, ljepotice, curice... - tepao joj je David listajući stranice bloka za crtanje.
- Molim? - smijuljila se Mia.
- Kako je bilo na tečaju? - David ustane, ispusti blok na kauč, te zakorači prema Mii: snažno je zagrli, te ju uz sočni poljubac gricne za gornju usnicu.
- Auuuč! - poskoči Mia.
- To ti je za udarac u potkoljenicu. - David je pljesne po stražnjici, pa je odmah još snažnije zagrli, te ponovi pitanje : - Kako je bilo na tečaju?
- Odlično! - Mia se trzala poput ribice pokušavajući se osloboditi njegovog snažnog zagrljaja.
- Nema mrdanja, slikarice moja mala! – Davidove su se usne zabavljale Miinim malim uhom. - Jesi li dobila domaću zadaću?
- Aha! - Mia se prepustila poljupcima.
- Koja je tema? - upita David, dok su njegove ruke klizile niz Miina leđa.
- Akt! - Mia mu uputi zavodnički pogled ispod obrva.
- Oho! - veselo će David skidajući Miinu majicu. - Neobična tema za dječicu.
- To se zove sloboda umjetnika! - Mia ga štipne za stražnjicu.
- A, Mia...treba li akt nacrtati ili naslikati? - upita David otkopčavajući Miin grudnjak.
-Pojesti! – Mia snažno potegne prednjice Davidove košulje: sitni su gumbi poput staklenih perli zveckali po parketu.
- Moja najdraža slikarska tehnika! - David podigne Miu u naručje, te je odnese u spavaću sobu.
Fifi se jednim skokom iz fotelje prebacila na kauč: stranice bloka za crtanje šuškale su pod njezinim zubima. Na malom ekranu počinjalo je drugo poluvrijeme.
|
