na prvi pogled
utorak je kopija jučerašnjice
a sunce junak priče
čija je radnja smještena iza sedam slojeva oblaka
klizim hodnicima
čije plitko disanje bijelih stranica
prati ritam mojih koraka
pretražujem koordinate sjećanja
za starim filmovima pjesmama prizorima
pa se bez pitanja
njišem u četvrtinkama osmijeha
i nudim ti ih u nasljeđe
a ti se zakotrljaš poput klupka vune
i pretvaraš se kako si pojeo krišku popodnevnog odmora
izdaje te stopalo u dolini mojih rebara
pa te gurkam smijehom
što je u prijevodu
poziv na igru
«pogodi gdje sam»
za ljubitelje soparnika i one koji će to tek postati...
Jutros mi se misao motala po glavi. Zar ne bi bilo lijepo prošetati gradom i ne samo kupiti, već i vidjeti, kako nastaju fritule, kroštule i druge tradicionalne delicije?
Stavila sam ruksak ne leđa, fotoaparat oko vrata, pa devetkom do grada, gdje me je u srcu Rive dočekalo iznenađenje: "Predstavljanje Poljica"
POLJICA
Naziv za kraj, istočno od Splita, od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša, od mora do Zamosorja.
Poljica, bezbroj malih živopisnih polja koja su se smjestila oko planine Mosor. Administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke republike koji su svoju samostalnost baštinili od 13. stoljeća do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. stoljeća. Sastoji se od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica. Čine je sela Žrnovnica, Donje i Gornje Sitno, Dubrava, Tugare, Srinjine, Naklice, Čisla, Gata, Podgrađe, Donji Dolac, Trnbusi, Podstrana, Seoca, Ostrvica, Kostanje, Srijane ...
Na prostoru ovog kraja se razvila povijesna Poljička Republika.
Sudamja (Su = sveti i damja = Dujam) naziv je više stoljetne tradicionalne fešte (blagdana) svetog Dujma, u narodu zvanoj fešta svetoga Duje, koja se održava već stoljećima u gradu Splitu.
Niz Križevu, u društvu kamenih priča i ljubičastog cvijeća...
...do Peškarije. Vidjevši kuhare, sa sms kapicama na glavi, pomislila sam kako se u velikom loncu krčka pašticada.
Umjesto nje, kuhala se "paella"!?!
Na svakom koraku, pjesma drvenih ptica.
Srećom, na Rivi nešto tradicionalno.
Uz fini-mini fritule, slasna delicija: soparnik.
Ispred Diokecijanovih podruma, uz pomoć Udruge “Biblijski vrt” iz Kaštela, postavljena je skulptura jabuke - rad akademskog kipara Kažimira Hraste.
Inače, u Biblijskom vrtu Stomorija, podno Kozjaka, već je prije dva mjeseca izložena jedna Hrastina jabuka.
Tko prvi: njegova stolica!
Uz pjesmu, procesija Rivom.
Sveti Dujam (lat. Domnius; Salona, mučen i pogubljen 10. travnja 304.), svetac Rimokatoličke crkve, solinski biskup i mučenik, zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije.
Rođen je u Siriji, obrazovao se na čuvenom učilištu u Antiohiji. Kao ugledni kršćanin u Saloni , glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, postao je svećenik i prvi solinski biskup od 284. do 304. Namjesnik provincije Dalmacije, Marko Aurelije Junije po naredbi cara Dioklecijana, dao je pogubiti Dujma, 10. travnja 304. g., u gradskom amfiteatru, kao i druge mučenike. Dujma su pokopali vojnici izvan gradskih zidina, na sjevernom groblju, koje se danas poznato pod nazivom Manastirine. Naslijedio ga je njegov nećak Primo u biskupskoj službi i kasnije pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma, čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.
U Splitu se stoljećima svečano slavi svečev spomendan 7. svibnja (dan grada), kada se održavaju liturgijske svečanosti, kulturne, gospodarske, sportske i zabavne manifestacije.
Zaštitnik je grada Splita i nalazi se na grbu grada. Godine 2004. slavilo se 1700 godina od njegove mučeničke smrti, ujedno i 17 stoljeća od gradnje Dioklecijanove palače i razvitka grada Splita.
Na Prokurativama, zabava za najmlađe: autići, vrtuljci, vlakić...
Povratak u Križevu. Pod jednim, meni dragim krovom, s pogledom na luku, zasladili smo se s lokardama sa žara i prvim trešnjama.
Nakon popodnevnog odmora, noćni povratak u grad...
kako mi je u zadnjih nekoliko tjedana
srce za dva broja
naraslo
pa kada tišina uplovi u uvalu očiju
čujem
kako mu pod našom težinom
odjeća puca po šavovima
i kako se koprca
u želji da iskoči
iz tijesnog kreveta prsnog koša
spavanje na lijevom boku
pretvorilo se
u putovanje jednosmjernom ulicom
pa te nagovaram da se okrenemo na desni bok
i prespavamo jutro
no u svojem privatnom svemiru
ti sviraš bubnjeve
govoriš mi kako želiš
razgrnuti trepavice
i potegnuti novi dan za jezik
tebe ne zanima
jesam li iskočila iz pidžame
koliko mi čuperaka strši na glavi
niti koliko ćemo još dana sami moći obući čarape
bilo jutro plavo žuto ili mačje sivo
gurkaš me koljenima
a onda isturiš glavu
kao da ćeš svaki čas iskočiti van
a zapravo me pitaš
kojim ćemo još nijansama
obojiti dan
