U plastičnoj posudi, punoj vodene leće, stigla je k nama kao punoglavac.
Dva smo tjedna, iz dana u dan, imali priliku promatrati kako se njezin rep punoglavaca stanjuju i smanjuje, a pritom njezini prednji i stražnji udovi rastu.
Kada joj je rep već skoro nestao, premjestili smo je u akvarij, s tek dva prsta vode, no s mnogo kamenih otočića, na kojima je provodila sve više vremena.
Od svih kamenčića, najdraži joj je bio ovaj s rupom, u koju se često znala i zavući.
U trgovini za kućne ljubimce, najprije smo joj nabavili hranu za baby kornjače, a potom i suhe crviće, koje nam je savjetovala Rusalka.
Prije nekoliko dana, žabica Žabić je otkrila, kako poklopac akvarija i nije baš najbolje zatvoren.
Provukla se između akvarija i poklopca, te odskakutala, svojim putem, u svijet.
Žabice Žabić: sretno ti bilo!
sa žutim medvjedićem u ruci
prošla je pokraj stabla marelice
prebrojala piliće
pozdravila prve rajčice
tražila je jutro u čašicama tulipana
utrkivala se s oblacima do proplanka
sunčala se s mravima na dekici od ivančica
zaspala je s ljetom na livadi pokošene trave
Jedna je foto priča mjesec dana spavala, jutros se zahvaljujući blogerici gustirna probudila.
Solin se nalazi u središnjoj Dalmaciji, sjeveroistočno od Splita, s kojim je urbanistički srastao. Pogrešno bi bilo pretpostaviti da je Solin splitsko predgrađe jer se radi o samostalnom gradu i to jednom od desetak najvećih na hrvatskom dijelu Jadrana. Grad je okružen planinama Kozjak i Mosor, a kroz njega protječe rijeka Jadro.
Jadro je rijeka koja teče kroz grad Solin. Dužine je 4 km, no iznimno je bogata vodom, pa tako napaja vodom i Split, Kaštela i Trogir.
U rijeci Jadro živi endemska vrsta, mekousna pastrva poznata kao "Solinka", koja se trenutno nalazi u opasnosti zbog tzv. kalifornijske pastrve. Solinjani je zovu i "Solinska rika".
Prije tridesetak godina u Jadru su obitavali i riječni rakovi, što je bio dokaz o čistoći vode. Rakovi su odjednom nestali. Uzrok je moguće onećišćenje te betoniranje i uređivanje obale rijeke.
Dan je kao stvoren za sunčanje.
Baš nam prijaju komadići kruha.
Tko nam to vodenim putem stiže?
Iako sam mali, ronjenje mi je u krvi.
Za nagradu i meni malo kruha, molim.
Ovaj sam put u lovu na kruh od mame brži.
Kopno nam nije mrsko, no ipak, više volimo biti u vodi.
Bijela ljepotica.
Crno-bijela kombinacija.
Ove su tri ljepotice malo suzdržane.
Bez guranja, idemo polako, jedan po jedan.
Još dva mališana i svi ste na broju.
Idemo, svi za mnom!
Svi skupa, za poslušnost bravo, bravo!
Sad ćemo se lijepo istim putem vratiti.
Od plivanja sam se umorio.
Sad ću se pod budnim maminim okom i ja malo sunčati.
nalikujem na balon
od plastelina
na čijem se jelovniku tvojih aktivnosti
izmjenjuju zrela kruška, dinja i naranča
*****
poput zelenih izdanaka
proljetne kiše
raste popis najjednostavnijih pokreta
u kategoriji «ne preporučuje se»
pa nije ni čudo što
maštam o danu
kada ću se dočekati na trbuh
i u suknji na dijagonalne pruge
preskočiti popodne
*****
u polu snu filmskih kadrova
otkrivena je ljubav prema crno bijelim tipkama
(to su prabakini geni umiješali prste)
*****
u trećoj ladici
pokraj zvečke patuljka
sklupčalo se tvoje ime
ja te još uvijek
najradije zovem Štrumf
noćas sam ti na poljima pamuka
pisala stihove
no kiša je rastopila samoglasnike
mjesec progutao interpunkcije
a na stabljikama umora
tvoj se čuperak
sklupčao u dolini plavih zjenica
u latici jutra
jedna cijela zbirka stihova
sniva u teglici bosiljka
poput bilježnice
s neispisanim listovima
pa provodim jutra zamišljajući
kako me ukrašavaš
crvenim slovima
i još neviđenim pogledima
poput lopte za napuhavanje
u kutu ladice
pod neboderom ručnika zakopane
pa iščekujem ljeto tvojih ruku
da me ispune nasmijanim temperama
poput prazne ulice
pa kroz okvir dana
osluškujem tvoj dolazak
tamo negdje oko tri
onda se prepustim
šarenim leptirima tvojeg glasa
pa treperim
poput tek otkrivene zvijezde
i kradem ti ime
iz kompleta drvenih bojica
izabrala sam boju sunca
pa je tražim
na policama jutra
njezine nijanse stanuju
u
metalnim krevetima orhideja
tvojem keramičkom slonu kovanih medvjedića
štipaljkama za robu
kutiji domaćica
voćnom doručku
.
.
plastičnom ribljem jezeru
pomislila sam na žute morske uvale
zabranjeno kupanje
pa sam odmotala klupko ludosti
uskočila u kostim za kupanje
dogegala se u kupaonicu
i obukla vodenu haljinu
s mjehurićima ananasa
oko mene svi govore «naspavaj se»
no tebe ne zanimaju nepoznati glasovi
skakućeš po trampolinu
gustog soka od breskve
i budiš me oko šest
protežemo se
na jastuku prvih sunčevih zraka
šećemo kajdankom ptica
a onda
hraneći ribice i puževe
ponavljamo matematičke igrice
u zamjenu za jutarnje šetnje
izmišljam priče u kojima
kamenčići govore u bojama
povjetarac stanuje u palminom srcu
a morskim uvalama caruje žamor patuljaka
poslije doručka
potežemo trešnju za rukav
i sladimo se crvenim gumbima
dok štucaš
u hladu mojeg zagrljaja
šapućem ti voljela bih da budeš
ljeto
kao i ja
