Jezerca su čaroban vodeni svijet, prepun vodenog bilja, živopisnih riba, te raspjevanih žaba.
No, tu priči nije kraj.
Dođi, idemo dalje...
Najprije ti želim predstaviti Topsy, koja je posebna po tome, što joj često iz njuškice viri vrh jezika, pa izgleda kao da ti plazi jezik.
Inače, Topsy je prava mačja dama, a najčešće je možeš vidjeti uz ogradicu.
Na taj način, najbolje može vidjeti tko dolazi, tko odlazi, te što se događa na jezercima.
Ovaj mačji gospodin, odaziva se na ime Bilbo, a nadimak mu je Cicko Micko.
Bilbo je velika maza, i iskoristiti će svaku priliku, te skočiti Rusalki u krilo.
Njegovu mačju školu pohađaju, pogađate već tko: mačji školarci, Pero i Đuro.
Školarac Pero, je mačić, koji sve vidi i sve čuje.
On je u svemu i svugdje prvi.
Istraživanje stabla kajsije, Perina je specijalnost.
Pogled na jezerca iz ptičje perspektive.
A Pero voli i igru, koju možemo nazvati "ščepati ću te sa stabla".
Školarac Đuro, je mačić koji u svemu voli slijediti svoga brata Peru.
Hm, možda ipak, ne baš u svemu, jer Đuro je onaj mačić, koji je u jezerce prvi upao skokom.
Đuro se voli skrivati, svugdje i svagdje.
Kad je skrivanje u pitanju, vjeruj ti meni, Đuro će vješto pronaći najbolje mjesto, pa ga nećeš baš tako lako otkriti, a još manje izvući.
S ruba jezerca Đuro promatra stablo kajsije.
Sigurno je sigurno.
Na stabu kajsije, Đuro je malo nesigurniji, pa mi je stoga malo i draži, jer nisam ni ja baš neki veli penjač.
Đuro i Pero se najviše vole igrati u ovim grmovima bodljikave trave,
Tu se može skakati, jurcati, loviti, skrivati, ali i od igre predahnuti.
Iako i jedan i drugi, svijet oko sebe istražuju na svoj način, zajedničko otkrivanje im je najdraže.
A ja im želim još bezbroj avantura na jezercima.
Rusalka zna kako ću s vremenom i sama pokušati napraviti malo jezerce, no zna kako ipak neću moći imati žabe, pa mi je uz brojne darove, u vrećicu spremila i ovoga slatkog žapca.
A u plastičnu kanticu, ravno iz njezinog jezerca, spakirala mi je buketić vodenih kupusića.
Vodeni kupusići za sada plivaju u staklenoj kugli, a za koji će se dan preseliti u burence.
Draga Rusalko, do ponovnog susreta, veliki pozdrav jezercima i svim njegovim stanovnicima.
Toliko sam već puta na blogu vile Rusalke imala priliku vidjeti njezin svijet jezeraca, no biti tamo, zagledati se u njih, te umočiti prst, je jedna posve druga priča. Baš kao da se bajka pretvorila u stvarnost.
Ja ne znam to tako kao Rusalka, no daj mi ruku, krenimo: pokazati ću ti jezerca.
Na jezercima se društvo pozdravlja osmjehom.
Za namrštene i preozbiljne, tu je patuljak, u vrtinjak pozi.
Nisam uspjela otkriti kojeg je to gosta vila začarala u kamenu kuglu. ; ))
Ljepše je tu nego u tropskim krajevima, šapnule su mi ove dvije žabice žutice.
Uz ogradu dvorišta, zaštićena od znatiželjnih pogleda, smjestila se svima nama draga jezerska klupica.
Samo polako, dopusti ribicama da se priviknu na tebe.
A onda možeš satima uživati u njihovom društvu.
Te vragolijama kojima te žicaju riblje zalogaje.
Nije mi pošlo za rukom, uhvatiti fotografijom trenutak kada me nekoliko riba gricnulo za prst.
No, zato su ove crvene složno pozirale.
Uz ribe, u jezercima stanuju i žabe. Nekoliko sam puta imala priliku poslušati žablje dovikivanje. U večernje sate, čak sam srela žabu krastačicu.
No, otkriti žabu u jezeru nije baš lako, ali budi bez brige, vila će ti u pomoć priskočiti.
Uz malo strpljena, poslije će svatko vodenu žabu, kao od šale pronaći.
U ovom jezercu, obraslom bršljanom, vila je sklonila bolesnu ribicu.
Ribica se oporavila, te će se uskoro pridružiti svojem jatu.
Sada vam svima želim laku noć, a sutra slijede mačje avanture.
Samoljepljiva traka.
Škare.
Konopac.
Za označavanje, crni flomaster.
Vreće za smeće.
To imam.
Nedostaju mi kartonske kutije.
Od jabuka, krušaka, bresaka, bilo čega.
S obližnje tržnice.
Bez mrlja nagnječenog voća ili koštica.
Suhe i čiste.
Čvrste.
Drage su mi one od agruma, no sad ih nemaju u ponudi.
Može i koja od cipela.
Za sitnije predmete.
Na kiosku ću usput kupiti novine.
Treba zaštiti nekoliko staklenih drangulija.
A onda.
Zasukati rukave.
Svezati kosu u rep.
Pa se primiti posla.
Isprazniti police.
Ladice.
Garderobne ormare.
Podijeliti na hrpice.
Razvrstati u kategorije.
Ide.
Ne ide.
Kratka pauza za sendvič.
Nosim.
Ne nosim.
Popiti gusti sok od marelice.
Čuvam.
Bacam.
Prošetati noge do kante za smeće.
Natrag kući.
Zalijepiti kutije.
Flomasterom ispisati sadržaje.
Bez žurbe.
Dan.
Dva.
Može i sedam.
A onda do grada.
Šetnja s fotoaparatom.
I nekoliko poziva za kavicu.
Dvije.
Tri.
Sa svima se pozdraviti.
Izljubiti.
U goste pozvati.
A onda.
Sve kutije ukrcati.
Tegle s cvijećem između kutija ugurati.
Skupiti Roxy.
Krećemo.
Put valova.
Raskošnih palmi.
Cvrčaka.
I da.
Ovaj se put nećemo vratiti.
Namreškano more prepuno je mladih galebova, koji slijede barke i ribare.
Ješka je bačena.
Slabo grizu. No, jedna je tu.
Ovo je riba knez. Ne naraste mnogo veća.
Njezine su ljuskice prekrivene sluzi.
Iako sitna, svježa je vrlo ukusna i slatka.
Vraški je pripeklo.
Prestalo je gristi.
Dižem sidro.
Zaplovimo u drugu uvalu.
Ljepotica i prava riblja proždrljivica, gospođica pirka.
Nije baš kapitalac, ali ide u kanticu.
Moj prvi kantar.
Svi su duži od dlana: kantar, pirka i špar.
Manji su primjerci u kantici.
Kasno poslijepodne.
Prsti u more, pa lagana vožnja prema obali.
Kratko zaustavljanje prije ulaska u lučicu.
Još jednom bacam udicu.
Galebovi su u sekundi tu i strpljivo čekaju.
Spazio je moj ulov i doletio bliže.
Čekanje se isplatilo.
Besplatan zalogaj.
Crvena se ljepotica vraća morskim dubinama, a ja plovim prema kopnu.
Buđenje jutra u mirnoj uvali Zaraće.
Uz jutarnju kavicu iz termo šalice, uz orkestar cvrčaka i pozdrav galeba, promatram ples plavih nijansi mora.
Poput ispružene ruke, pruža se ova stijena, štiteći uvalu s južne stane.
Pseći putnici, doplovili su sa svojim gospodarom, mirno sjedeći na krmi male, ribarske barke.
Šećući plićakom srela sam znatiželjnog puža nanara.
Iz bez pjesme, pokazao mi je svu raskoš svojih boja.
Nakon kratkog druženja, vratila sam ga moru, te za njim krenula na jutarnje kupanje.
I prije nego što je odzvonilo podne krenula sam dalje.
Cestom natrag put Jelse, pa skretanje desno.
Prolazak kroz čuveni tunel Pitve, kroz koji se promet odvija naizmjenično u jednom smjeru, jer mu je visina 2 metra, a širina 2,3 metra.
Spuštajući se vijugavom cestom do centra Zavale, uživala sam u predivnom pogledu na otok Šćedro.
Kratki odmor i kavica uz more, pa još jednom dalje na put.
Dok ne zasvijetli zeleno svjetlo, ne možete proći kroz tunel.
Za Majstoricu s mora…; ))
Još jedan pogled na simpatično mjesto Pitve, koje je okruženo vinogradima i grmovima ružmarina.
Osim maslina i vinograda, Hvar je i otok lavande.
Ispočetka je uopće nisam primjećivala, jer su svi grmovi obrezani, a cvjetovi posušeni, te se na veliko prodaju kao suvenir brojnim turistima.
Kada bih ih sada netko zalio, opet bi ovi vrtovi ograđeni kamenom, bili oslikani tonom mirisne ljubičaste boje.
Kap lavande vrijedi jednu kunu. U litru lavande stane oko petsto kapi, pa vi izračunajte koliko će vas koštati litra kvalitetnog, lavandinog ulja. ; )))
Vrboska, mjesto kamenih kuća, slikovitih malih mostova i uskih ulica.
Ova stara stolica, kao da poziva putnika da sjedne i malo odmori.
Možda su Romeo i Julija zapravo iz Vrboske, a ne Verone.
Ako vas put odvede do Vrboske, ne propustite posjetiti Ribarski muzej, koji je osnovan 1872 godine, a predstavlja tradiciju domaćih ribara i pomoraca.
U dvorištu muzeja, najprije ćeš vas pozdraviti ova preša za masline.
Pokraj ulaznih vrata postavljen je oklop morske kornjače.
Cijena ulaznice je simboličnih 10 kuna.
Nekoć su se parangali bacali iz pletenih košara.
U kutu muzeja, izložen je cijeli niz starog posuđa.
Gotovo je nemoguće vjerovati kako su nekoć u našem moru živjele ovako velike periske.
Poput ukrasa, sa stropa će vam mahnuti ove dvije vrše.
Priljubljen uz zid muzeja, mirno spava, nos ribe pilarice.
Ovaj simpatičan debeljucko je rijetka riba bucanj, od čijeg se sela nekoć proizvodilo ljepilo.
S obilaskom Vrboske, završila je turneja po otoku Hvaru.
Pomalo iscrpljena, no puna dojmova, isplovila sam na trajektu Valun.
No, ostalo je još malo snage za izlazak na palubu.
Unatoč snažnom vjetru, nekolicina je putnika uživala u zalasku sunca.
U trenutku kada je potonulo u more svi smo radosno uzviknuli.
