Na Rusalkinim jezercima...prvi dio
Toliko sam već puta na blogu vile Rusalke imala priliku vidjeti njezin svijet jezeraca, no biti tamo, zagledati se u njih, te umočiti prst, je jedna posve druga priča. Baš kao da se bajka pretvorila u stvarnost.
Ja ne znam to tako kao Rusalka, no daj mi ruku, krenimo: pokazati ću ti jezerca.
Na jezercima se društvo pozdravlja osmjehom.
Za namrštene i preozbiljne, tu je patuljak, u vrtinjak pozi.
Nisam uspjela otkriti kojeg je to gosta vila začarala u kamenu kuglu. ; ))
Ljepše je tu nego u tropskim krajevima, šapnule su mi ove dvije žabice žutice.
Uz ogradu dvorišta, zaštićena od znatiželjnih pogleda, smjestila se svima nama draga jezerska klupica.
Samo polako, dopusti ribicama da se priviknu na tebe.
A onda možeš satima uživati u njihovom društvu.
Te vragolijama kojima te žicaju riblje zalogaje.
Nije mi pošlo za rukom, uhvatiti fotografijom trenutak kada me nekoliko riba gricnulo za prst.
No, zato su ove crvene složno pozirale.
Uz ribe, u jezercima stanuju i žabe. Nekoliko sam puta imala priliku poslušati žablje dovikivanje. U večernje sate, čak sam srela žabu krastačicu.
No, otkriti žabu u jezeru nije baš lako, ali budi bez brige, vila će ti u pomoć priskočiti.
Uz malo strpljena, poslije će svatko vodenu žabu, kao od šale pronaći.
U ovom jezercu, obraslom bršljanom, vila je sklonila bolesnu ribicu.
Ribica se oporavila, te će se uskoro pridružiti svojem jatu.
Sada vam svima želim laku noć, a sutra slijede mačje avanture.
|
