Buđenje jutra u mirnoj uvali Zaraće.
Uz jutarnju kavicu iz termo šalice, uz orkestar cvrčaka i pozdrav galeba, promatram ples plavih nijansi mora.
Poput ispružene ruke, pruža se ova stijena, štiteći uvalu s južne stane.
Pseći putnici, doplovili su sa svojim gospodarom, mirno sjedeći na krmi male, ribarske barke.
Šećući plićakom srela sam znatiželjnog puža nanara.
Iz bez pjesme, pokazao mi je svu raskoš svojih boja.
Nakon kratkog druženja, vratila sam ga moru, te za njim krenula na jutarnje kupanje.
I prije nego što je odzvonilo podne krenula sam dalje.
Cestom natrag put Jelse, pa skretanje desno.
Prolazak kroz čuveni tunel Pitve, kroz koji se promet odvija naizmjenično u jednom smjeru, jer mu je visina 2 metra, a širina 2,3 metra.
Spuštajući se vijugavom cestom do centra Zavale, uživala sam u predivnom pogledu na otok Šćedro.
Kratki odmor i kavica uz more, pa još jednom dalje na put.
Dok ne zasvijetli zeleno svjetlo, ne možete proći kroz tunel.
Za Majstoricu s mora…; ))
Još jedan pogled na simpatično mjesto Pitve, koje je okruženo vinogradima i grmovima ružmarina.
Osim maslina i vinograda, Hvar je i otok lavande.
Ispočetka je uopće nisam primjećivala, jer su svi grmovi obrezani, a cvjetovi posušeni, te se na veliko prodaju kao suvenir brojnim turistima.
Kada bih ih sada netko zalio, opet bi ovi vrtovi ograđeni kamenom, bili oslikani tonom mirisne ljubičaste boje.
Kap lavande vrijedi jednu kunu. U litru lavande stane oko petsto kapi, pa vi izračunajte koliko će vas koštati litra kvalitetnog, lavandinog ulja. ; )))
Vrboska, mjesto kamenih kuća, slikovitih malih mostova i uskih ulica.
Ova stara stolica, kao da poziva putnika da sjedne i malo odmori.
Možda su Romeo i Julija zapravo iz Vrboske, a ne Verone.
Ako vas put odvede do Vrboske, ne propustite posjetiti Ribarski muzej, koji je osnovan 1872 godine, a predstavlja tradiciju domaćih ribara i pomoraca.
U dvorištu muzeja, najprije ćeš vas pozdraviti ova preša za masline.
Pokraj ulaznih vrata postavljen je oklop morske kornjače.
Cijena ulaznice je simboličnih 10 kuna.
Nekoć su se parangali bacali iz pletenih košara.
U kutu muzeja, izložen je cijeli niz starog posuđa.
Gotovo je nemoguće vjerovati kako su nekoć u našem moru živjele ovako velike periske.
Poput ukrasa, sa stropa će vam mahnuti ove dvije vrše.
Priljubljen uz zid muzeja, mirno spava, nos ribe pilarice.
Ovaj simpatičan debeljucko je rijetka riba bucanj, od čijeg se sela nekoć proizvodilo ljepilo.
S obilaskom Vrboske, završila je turneja po otoku Hvaru.
Pomalo iscrpljena, no puna dojmova, isplovila sam na trajektu Valun.
No, ostalo je još malo snage za izlazak na palubu.
Unatoč snažnom vjetru, nekolicina je putnika uživala u zalasku sunca.
U trenutku kada je potonulo u more svi smo radosno uzviknuli.
kraj
Post je objavljen 01.08.2007. u 00:05 sati.