multitasking

Nije me bilo ima tjedan dana.

...čudno...jer ste mi dragi, pa vas češće posjećujem.

Ali... život je zanimljiv, mijenje smjerove brže nego djeca kad se igraju lovica.
Pa se nekad pitam, imamo li zaista ikakav utjecaj na njega ili svemir slaže figure kako se njemu prohtije.
A mi mislimo da smo neki igrači.
Kad ono , samo pijuni u partiji šaha...pločice domina koje će se urušiti kad netko na drugom kraju svijeta jednu takne samo vrškom prsta.
A idemo kroz taj život sa tolikim grčevima i strahovima i stresovima, sa takvom količinom ljutnje, strepnje, nervoze i uznemirenosti,kao da
će svijet stati ako mi malo olabavimo .

Otpustimo kočnice. Prebacimo u ler...
Možda će svijet postati ljepše mjesto za življenje.

Još prije nekoliko mjeseci mislila sam da mi je svega dosta i da ću otići u prijevremenu mirovinu. Svaka se moja stanica doduše tome opirala, ali situacija mi se nije činila rješivom na drugi način. Znate onu šah-mat poziciju... na poslu situacija koma, međuljudski odnosi - užas, odnos
nadređenih ili inertan ili bahat, baviš se pravom koje ti nije posao, jer svaku situaciju koja iskače iz okvira, moraš sam znati posložiti, zato što oni koji dobivaju plaću za to, rade svoj posao lijevom nogom i nije ih briga.Posao koji ne inspirira , samo plača račune.
S druge strane, svjestan si da možeš i znaš više. Da možeš još dati od sebe. Da ti je potrebno da netko cijeni tvoj rad . Da želiš da te taj rad ispunjava i da stvaraš trajnu vrijednost. Trag tvog postojanja u svijetu rada.
Ali, znate kako je... Neke godine već su sjele na ramena, pa iskustvo gubi bitku sa mladošću. I to razumijem na neki način. Na mladima svijet ostaje. Oni stignu naučiti ono što ja već znam, pa mi konkurentnost na tržištu pada.
Ipak se dogodilo.Oštri zaokret u drugi smjer. Našao se poslodavac kojem je bitno znanje i iskustvo. Pa je od sve one ambiciozne mladosti u konkurenciji, izabrao mene.
Ne likujem, samo se radujem.
Jer sam dobila novu priliku.
Ne da se dokažem, jer svjesna sam svojeg znanja i kvaliteta. Več da sa radošću ustajem iz kreveta i veselim se novom izazovu. Veselim se tome što sam ponovno u petoj, što je multitasking moj trenutni modus operandi.

Pa jedva stižem prebacivati brzine.

Jer još nisam spremna za automatik verziju...

Oznake: posao