Covid ( znam da je izlizano)

Dakle, jesam se, zarazila...
Neka sam, ionako mislim da nitko od nas ne može izbjeći kontakt s virusom.
A i ovo medijsko silovanje oko cjepljenja...
Bar nekoliko mjeseci mira oko toga...

Zapravo sam htjela proraditi apsurde naše svagdašnje po pitanju zdravstva.
Dakle četvrtak poslije podne...
Divan sunčan dan, ali ja nekako nemam energije pomaknuti se i otići u šetnju...
Oko šest me počela tresti groznica...
Temperatura raste na 38,7.
Sva sreća pa je kućna ljekarna bila u nekakvom plusu, tako da sam naizmjence gutala lekadole i znojila se.
Ujutro temperature više nema, ali nema ni njuha. Pokušavam nazvati ambulantu, nitko se ne javlja. Nakon kojih sat vremena javi se spremačica i kaže mi da doktorica iznimno radi poslije podne. Svjesna da ne smijem među ljude, ipak se dovozim autom do ambulante i vrebam kad će prozor doktorice iz druge smjene biti prazan. Sestra mi kaže nek idem doma i pričekam smjenu svoje doktorice. Na svu sreću, razgovor je ćula njena doktorica i odmah mi poslala uputnicu za testiranje.
Znači, testiranje obavljeno u petak ujutro oko 9.
Dobit ćete obavijest na mail sutra, a danas oko 18 nazovit svoju doktoricu, ona će već imati nalaz ...
Ok, čekam, iako moram javiti na posao ako izostajem u ponedjeljak, zbog organizacije.
Zovem ambulantu, pitam jeli stigao nalaz, nije, nazovite ujutro doktora u drugu smjenu.
Subota- zovem doktora oko 9h , nalaz još nije došao, mi smo tu do dvanaest sati, zovite kasnije ili nazovite direktno tamo gdje ste se testirali. Dobivam broj. Na kojeg se nitko ne javlja.
Oko pola dvanest, poučena iskustvom da je nemoguće dobiti te brojeve barem pola sata, pokušavam nazvati ambulantu. Na svu sreću, uto me zove epidemiolog , uzme podatke, kaže mi da sam pozitivna i objasni proceduru ( koju svi već znamo napamet) . Ja kao oboljela,dobivam deset dana karantene, a moja četverogodišnja unuka s kojom sam bila 14 ???? To jest, valjda i ona deset ,ali od dana kad sam ja dobila rezultat testa, dok meni kreće od dana kad sam razvila simptome.
Sve to obavljam polusvjesno, jer me boli čitavo tijelo i glava mi je tuđa. Krcam se andolima i u krevet iz kojeg slijedeća dva dana ne izlazim osim u slučaju kranje nužde ( krcanje čajem , lijekovima, wc).
Čitavo vrijeme naizmjence imam groznicu i preznojavanje, loše podnosim povišenu temperaturu i rijetko je imam. Sva sreća pa sam najveći dio vremena prokunjala, jer nisam imala energije ni oči držati otvorenima.
Sve mi je bilo zamagljeno, ko u nekoj drugoj dimenziji.
U ponedjeljak zovem svoju doktoricu koja ponovo nije u svojoj smjeni, znaći ćekaj poslije podne. U međuvremenu čitav mi se gornji dišni sustav zatvori i počelo me boljeti uho. Čuda izvodim, parenje, difuzor, ispiranje sinusa, grijanje sinusa, kapanje... Sve mi to uzima energiju koja je ionako na nuli. Ali ,eto ,dočekam i popodne, zovem , nitko se ne javlja, stavim na ponavljajući poziv i ležim dok mi se konačno ne javi sestra. Zamolim je potvrdu o otvorenom bolovanju- pita me kad sam otvorila bolovanje???? haaaa???
Pa čule smo se u petak. Jao, nije još pogledala pristigle rezultate testova, napravit će to, koga ću poslati po potvrdu? Nikoga, jer ne radim u svojoj županiji i koga da sad šaljem četrdeset kilometara da nosi potvrdu.?
Pošaljite mi na mail! Može, ali bez potpisa i faksimila jer nemaju skener???!!!
OK, pošaljite bilo kako, i kad mogu razgovarati s doktoricom? Tek iza 19...!!!
Do četiri sata sam trebala poslati potvrdu na svoje radno mjesto, naravno da je nisam do tad dobila, a na telefon se ponovno nitko ne javlja.
Iza četiri konačno dobijem sestru koja mi kaže da nije stigla jer ima jako puno posla i da zašto ju nisam ponovno nazvala???
Iza pet stiže potvrda i obavijest da nazovem između 19,20-19,30 radi daljnjih uputa.
Znaći onakva ni na nebu ni na zemlji s glavom koju jedva držim na ramenu šaljem na posao meil s potvrdom i još nekom dokumentacijom, pa odem ponovno leći. Uho me boli za poludit, kad kašljem imam osjećaj da će mi mozak izletit van, ali nemam temperaturu, što je valjda dobro.
Ponovno zovem ambulantu, radi uputa i naravno, samo njih i dobijem. Jer - ljudi se cijepe da bi to izbjegli ( o ćemu vi to???? zarazu sam pokupila od cijepljene osobe koja je dan nakon kontakta i sama oboljela.).-
Događa se, medicina nije svemoćna!!!??? OK, možete li mi sad pomoći? Uho me užasno boli. Ne može to preko telefona (????? godinu i pol rade dijagnoze telefonom), ona ponekad pošalje antibiotik ako je u pitanju netko iz rizičnih skupina, ali ja to nisam, osim toga tek sam na početku bolesti ( četvrti dan), a ako ću imati nekih ozbiljnijih problema, neka nazovem 112, oni će ako budu smatrali opravdanim, doći do mene, pregledati me i dati mi terapiju.. Takav je protokol!!! Super, moja , više od dvadeset godina, obiteljska liječnica, otpravila me ko zadnje smeće. Da ne govorim koliko sam dragocjene energije energije izgubila natežući se oko stvari koje mi trenutno baš nićim ne pomažu!!!
Dan peti, uho i dalje rastura,u glavi i dalje kaos, imam osječaj da mi se mozak pretvara u gnjilu kašu, gutam tablete, slušam prijateljske savjete onih koji su preboljeli i gutam sve redom, što mi drugo preostaje.Tresem se, ali nemam temperaturu i veći dio vremena sam u nekom bunilu.
Šesti dan- mail s mog radnog mjesta, imam šifru SAMOIZOLACIJE na potvrdi, ako se to ne promjeni (razumije se, do kraja mjeseca, a danas je 28), potpuno je druga procedura.#??$%##%
Dok obavljam telefonske razogovore, primjećujem da ne ćujem dobro. Pokušavam pojačati zvuk na mobitelu, na maksimumu je. Zovem ambulantu, već im je prošlo radno vrijeme, šaljem mail o neispravnoj potvrdi.
Konačno sam uspjela nekako malo otvoriti sinusne kanale i to mi je bar malo olakšalo, ali sluh sve lošiji.
Temperaturu nemam.
Probudim se jutros u tri sata , popijem tabletu, ali neda spavat. Ok, dignem se, ajmo tražiti gdje da se javim. Nađem neke brojeve, ništa mi se ne čini ispravnim i nakraju nazoven hitnu u obližnjoj bolnici. Na žalost, oni mi ne mogu pomoći jer trenutno nema liječnika koji bi me mogao pregledati, neka se obratim svojoj doktorici.
Idemo dalje, nazovem 112, spoje me s hitnom, gospođa me pita zašto mi moja doktorica nije dala antibiotik? Nažalost, to morate nju pitati, rekla je da je takav protokol. Gospođa se nije složila s time, ali nek me netko doveze do njih na hitnu. Nema tko, pet je ujutro, a moji nisu ni cijepljeni ni preboljeli!!!
Onda neka popijem nešto protiv bolova i neka se javim svojoj doktorici ili njima ,ako bol ne popusti jer sve ostalo je kao normalno.
Ok, sad je sedam, progutala sam već tri tablete protiv bolova, dobila proljev, nemam sline, gluha sam i u glavi imam kaos. Doktorica opet radi popodne.
Ima li netko pametan savjet ili ja nisam normalna?
Jer oni se svi bave protokolom i bolešću, pacjentima nažalost , najmanje...