Mozak i ja

Često ratujemo nas dvoje.

Dogodi nam se da se nađemo na suprotnim brvima.

Pa on po svome, a ja, jadna nebila, uprem se boriti ko sanska koza, iako znam da ću izgubiti. Jer frajer je to. I borac samo takav.Tvrdoglav do bola. Ne odustaje lako.

Pače, ima perfidne metode da me uvjeri da pređem na njegovu stranu.

Uključi neki niskofrekventni zujavi zvuk koji svrdla u glavi. I ne prestaje. Ne da spavati noću, a bome ni danju.
Pa analizira, kreira, sintetizira, uvjerava i na sve moguće načine provocira. Ili po njegovom ili nikako. Ne bira taj sredstva. Služi se ucjenom,
špotancijom, umiljavanjem...Po onoj staroj " u ljubavi i ratu sva sredstva su dozvoljena". Shvatio je to prilično doslovno.

I tako mi stalno nešto ratujemo, pa opet malo ljubujemo. Vrlo turbulentna veza.

Ali sad smo se pomirili, barem privremeno.

Postavili smo uvjete.

Ja ću njemu dopustiti da vodi igru (uffff) . Traži samo da stalno bude zaposlen. I da mu dam ugraditi stopere, kako bi na vrijeme zaustavio moje nepromišljene poteze.
Za uzvrat, dopustit će mi da budem i kreativna i razigrana i maštovita i samozadovoljna. To mu je prihvatljivo, dok god mu dopuštam da on postavlja granice.


(U povjerenju, među nama, evo što ja intimno mislim o tome .Gad, željan slave i vlastite promocije. Nemojte mu reći.)



Što se vama čini??? Koliko će ljubav ovog puta trajati???