Ono što ljubav nije

Tako to biva kad srce brže zakuca.

Pa se otvori i primi nekog u čvrsti zagrljaj.

I nema to veze s ničim priželjkivanim u trenucima realnog razmišljanja.

Tko si, koliko hrabrosti i iskrenosti imaš, kakvo ti je obrazovanje, životni stavovi i stilovi, interesi, izgled, imovinsko stanje, bračni status? Ništa glupi mišić ne pita. Samo krene kucati u ritmu nove ljubavi.

Lako je to na početku. Dok se samo vanjski omot vidi. Pa su riječi slatke i pametne kao da ih sam Einstein izgovara, šale kao da su iz Monti Pajtona. A izgled, moj Bože, ako se samo malo bolje zagledaš , Cevin Costner, Richard Gere, Leonardo de Caprio u najboljim danima mu nisu ni do koljena!

Jer on je tako dobar i tako pametan i tako sazdan od same emocije, samo, jadan ,nije imao sreće u životu.

I svemu vjeruješ i samo dobro i vrijedno vidiš. Nitko i ništa ti oči otvoriti ne može. Jer ti znaš, ti osjećaš, da je to, napokon ono pravo. Srce ti je reklo. Ono valjda najbolje zna.

Pa se ponadaš da je ovaj puta ipak drukčije. Jer te snaga riječi uvjeri kako si divna i posebna i kako takve još u njegovom životu nije bilo.
Pa misliš da se nećeš nasukati na laži i razočarenja.Da se nećeš pretvoriti u krpu kojom će netko obrisati pod i nahraniti svoj jadni , mali, bolesni ego.

A ipak se baš to dogodi.

Onog trena kad poželiš da ti i djelima dokaže što si u njegovom životu.

Pa ćeš nakon toga danima, možda i godinama, skupljati i krpati komadiće svog samopoštovanja, iako znaš, da ga i najbolji majstor pokrpa, uvijek će se vidjeti tragovi šivanja.

Ne boj se, nisi sama. Ima nas koje smo pametne u svim segmentima života, samo za ljubav smo slijepe i glupe i gluhe ko tuke.