|
Dosad objavljeno....
Povijest japanskog crtića ( I. dio )
Povijest japanskog animiranog filma ( II.dio )
Povijest crtića iz Japana ( III. dio )

Zlatna doba
Usprkos činjenici da su Toei i Muši čvrsto držali svoj položaj, sedamdesetih su im se pridružili studiji poput TCJ-a, Nippon Animationa, TMS-a te Tatsunoko Productiona. Karakterističnost ovih filmova je što su nalazili inspiraciju u djelima američko-europske književnosti ( „Heidi-djevojka s Alpa“ ( 1974 ) je napravljen prema djelima Johanne Spyri, „Avanture Pikolina“ ( 1976 ) su zapravo „Pinokio“ od Carla Collodija ). Starije se generacije vjerojatno sjećaju sinkronizacije „Pčelice Maje“ ( 1975 ), crtanog serijala Nippon Animationa. Ipak, Toei je utjecao najviše na smjernice animea svojim serijalom „Mazinger Z“ ( 1972 ), svojevrsnim plagijatom Mušijeva „Gigantora“. Vrijeme će pokazati da se nije radilo toliko o imitiranju, već o formiranju „mecha“ žanra animea ( skraćenica od „mechanical“ ). Ovaj pod-žanr je nastao kao refleksija karakterističnih „kaiju“ igranih filmova prilično rasprostranjenih u drugoj polovici dvadesetog stoljeća u Japanu. Ali dok je „kaiju“ za glavnog lika imao golemog monstruma koji bi rušio zgrade ( „Godzilla“ 1954, „Gamera“ 1965 ) mecha-žanr je za glavnog lika imao golemog robota koji bi se suprotstavljao čudovištima jednake veličine. Robotom bi često puta upravljao čovjek, najčešće mladić u rodbinskom odnosu su konstruktorom robota. Usprkos ovoj , pomalo infantilnoj, diobi i terminologiji ona je važna za razumijevanje kasnijih fenomena u anime. Naime, tijekom osamdesetih došlo je do japanskog interesa za Space Operu ( u prvome redu radi golemog uspjeha Lucasovih „Zvjezdanih ratova“ ) radi čega je došlo do novih dramaturških pristupa scenariju mecha-animea. Dok su animirani serijali poput „Getter Robo“ ( 1974 ) i „Magne Robo Gakeen“ ( 1976 ) imali plošne likove i gotovo iste priče, osamdesete su od anime autora tražile kompleksnost radnje i realniju karakterizaciju likova. Ova promjena u scenarističkoj sferi nazvana je „Real Robot“ ( „stvarni robot“ ). Naime, iako su likovi i dalje bili golemi roboti, i iako su dalje njima upravljali ljudi- upravo su ti piloti dobili jaču karakterizaciju. Time su bili filmovi bili „realniji“.
Usporedno s razvojem tih kompleksnijih karakterizacija ( ljubavni trokuti pilota, Edipov kompleks po uzoru Luke Skywalker-Darth Vader) došlo je i do velikih referenci na stvarne događaje. Moguće je da anime svoju popularnost duguje upravo toj sferi u „Zlatnom dobu“ , jer su dva potpuno različita serijala uspjela u dvije potpuno različite kulture/povijesti. Tako je u Japanu izuzetno popularan bio serijal „Space Battleship Yamato“ ( 1973 ) koji je japanske komplekse radi pretrpljene nuklearne katastrofe dezintegrirao pričom o popravku legendarnog „Yamata“. ( najveći ratni brod Drugog svjetskog rata i povijesti uopće ) Ovaj stari brod u budućnosti je prepravljen u svemirsku krstaricu koja štiti Zemlju od vanzemaljske invazije. Referenca na Japan koji doživljava ekonomski procvat i snagu usprkos porazu i raspadu carstva je očita. Paralelno s time, serijal „Robotech“ ( 1985 ) postaje hit u SAD-u. U priči o golemom svemirskom brodu koji primjenom nepoznate tehnologije u jednom trenu „skoči“ do vanjskog ruba Sunčeva sustava, a koji u tom „skoku“ za sobom povuče i stanovništvo obližnjeg grada nalazi se sve što su Američki političari željeli u crtanom filmu. Svemirski brod kojeg su Zemljani oteli vanzemaljcima da bi u njemu napravili grad, stvorili društvo, organizirali ekonomiju, agronomiju, kulturu, prosvjetu te uspostavili vojsku ( golemih robota kojima upravljaju piloti ) i čiji opstanak ovisi o utilitarnoj disciplini nije ništa drugo nego protestantska etika u crtanoj verziji. „Okruženi neprijateljima“, stanovnici/posada broda konstantno je na oprezu ( refleksija na Hladni Rat ), a posebno ako uzmemo u obzir da su agresivni vanzemaljci zapravo humanoidni divovi koji se u jednoj epizodi smanje na homo sapiens veličinu da bi špijunirali ( refleksija na masovnu histeriju sovjetskih špijuna „velikih neprijatelja“ koji glume „family next door“ ). Ali kao što je kolumnist Ed Anger u Weekly World News tvrdio da se Kremelj ne boji nuklearnog arsenala SAD-a već da će Rusi biti sretni u K-Martu usred Moskve- tako i negativni likovi Robotecha na kraju postaju ljudi. Admiral Gloval, Rus, od kapetana podmornice s crvenim predznakom postaje kapetan svemirskog broda na kojem se radnja odvija, dok rasa divovskih vanzemaljaca postane fascinirana ljudskom glazbom radi koje odustane od svoje ratničke prirode i odluči se kolektivno smanjiti, pridružujući se ljudima u ratu protiv nove prijetnje.
Da ne bi ispalo da anime ovisi o podupiranju režima zemlji u kojima djeluje, valja napomenuti da je prije „Robotecha“ velik uspjeh i u Japanu i u SAD napravio serijal „Gundam Wing“ ( 1970 ) koji je „rat robota“ smjestio u budućnost bez vanzemaljske invazije. U tom serijalu ljudi ratuju s ljudima i specifično je da nema sukoba dobra i zla već se teži prikazivanju općeg apsurda rata gdje su najgori negativci diplomati i vladari a pozitivci obični vojnici koji pokušavaju naći smisao u stalnom ubijanju i uništavanju.
|