Sve je u redu prošlo. Bio je jako miran. Sada se odmara u sobici. Pokrio sam ga dekom jer je veterinar rekao da ga utoplim. Malo su mu uredili nokte pa se jadniku skliže po parketu. Ugrizao me kada sam ga stavljao na noge, ali znam da može i gore.

U svakom slučaju, bilo je prilično jednostavno.

Ima trinaest. Jedan veterinar rekao je da je svaka godina iznad deset Božji dar jednom Njemačkom Ovčaru. Drugi je, pak, veterinar rekao da već dugo nije sreo tako zdravog Njemačkog Ovčara u toj dobi. Ipak ,bila je opasnost da će mu srce otkazat dok spava. Donio sam slike s rengena. Rekli su da se ništa ne prepoznaje na njima, ali ako je tamo ekipa rekla da je sve pet, onda neka se nastavi s operacijom.
Dali su mu injekciju i zaspao mi je pod nogama.

Dao sam ga njima. Čim sam izašao iz ordinacije počeo sam plakati. Šta ćeš, fućka mi se. Nisam više klinac da plačem za svaku stvar, niti sam pubertetlija da se ne plačem iz inata. Znam da će jednog dana Barry otići, ali što sad? Svi moramo. Ipak, teško mi je bilo. Jedva sam staru nazvao. Otišao sam u kafić u blizini i grcao dok sam pio kavu. Možda sam emotivac, i teško mi je nekad u životu, ali danas me baš pukla neka sjeta u vezi svega. Baš mi je došlo da malo plačem.

Jer što je život nego da razmišljaš nekad kao pas?

Katkad laješ i grizeš,
Katkad cviliš i šepaš
Katkad čuvaš i režiš
Katkad trčiš i loviš rep
Katkad moliš
I kad moliš nešto i dobiješ.

Hvala Bogu, jako se volimo. Valjda ćemo biti i zdravi!

Pusa!





Sveti Franjo Asiški propovjeda pticama.

Vodim psa sutra na kastraciju. Ima problema s prostatom, a kada mu se odrežu jajovodi, onda splasne prostata. Anyway, malo se brinem. Valjda se neće ništa desiti.

Inače, moram reći da je zoo-taxi sjajna stvar. Tip mi računa tamo i nazad 125 kuna. Jeftinije za pse nego za ljude, brate! Hajde, bit će sve na mjestu. Ipak je Barry u pitanju.

Jučer navečer na Britanskom Trgu dodijeljene su prve tradicionalne Sinkeove nagrade hrvatskom teatru. Dobitnici su sljedeći:

"Kila paradajza", nagradu za najveći doprinos domaćoj kulturi dobio je genijalni dramski pisac Siniša Bahun, čije vrijeme tek dolazi, a zvat će se "Bahunovim vremenom".

"Sitno sjeckan grincek", nagradu za tekst s naslovom koji podsjeća na spavanje i lijenčarenje, dobila je Lada Kaštelan za tekst "Prije sna".

"Domaći sir", nagradu za tekst o briljantinu dobio je mjuzikl "Briljantin" , prepun briljantnih ženskih glumica i briljantinih songova.

"Karfiol", nagradu za Internet promicanje kazališta, dodijelilo se restoranu "Kerempuh" koji je ukrao ime na .hr domeni istoimenom kazalištu. Nije baš neki štos, ali bar se sjajno jede.

"Kuruza", nagrada za promicanje Siniše Bahuna ide Nori Krstulović i njenom Teatru hr uz zahvale na mitu (Siniša je pobjedio na natječaju "Inkubator". )

U ostalim vijestima, o manjim ali svejedno interesantnim nagradama Hrvatskog glumišta:

Na svečanosti u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u petak navečer su dodijeljene 14. tradicionalne nagrade Hrvatskoga glumišta.

Nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje dodijeljene su dramskom umjetniku Borisu Pavleniću i dugogodišnjoj dramskoj umjetnici i spisateljici Elizi Gerner.

Boris Pavlenić već 35 godina djeluje u Gradskom kazalištu Komedija. Generacija kojoj pripada Pavlenić odigrala je ne samo umjetničku nego i kulturološku ulogu u kazališnom Zagrebu, oblikovala se hrabrošću i svjesnošću o posebnosti zadaće kojoj se posvetila, a u njoj Borisu Pavleniću pripada jedno od najistaknutijih mjesta.

Dramska umjetnica Eliza Gerner 60 godina nazočna je u hrvatskom glumištu u bogatoj i plodnoj karijeri glumila je na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, a nakon odlaska u mirovinu objavila je više knjiga o svom kazališnom životu.

Zahvaljujući se na nagradi Lovorovu vijencu rekla je da je sve što je radila radila za ljubav hrvatske domovine.

Nagrada za izuzetan doprinos kazališnoj umjetnosti, posebno za ulogu gospodina Greena u predstavi U posjetu kod gospodina Greena Jeffa Barona u režiji Aide Bukvić i produkciji Planet arta, dodijeljena je doajenu hrvatskoga glumišta Peri Kvrgiću.

Za najbolju predstavu nagradu Hrvatskoga glumišta dobila je predstava Žaba autora Dubravka Mihanovića u režiji Franke Perković i izvedbi Teatra ITD, a za najbolju režiju nagradu je dobio Rene Medvešek za predstavu Vrata do u izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih.

Za najbolji mjuzikl u protekloj godini proglašena je predstava Skidajte se do kraja Terrencea McNallyja i Davida Yazbeka u režiji Igora Mešina i izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija.

Za najbolje redateljsko, koreografsko ili dirigentsko ostvarenje u opereti ili mjuziklu nagrađen je Dinko Appelt, također za dirigiranje u predstavi Skidajte se do kraja.

Za najbolje umjetničko ostvarenje u plesu za mušku ulogu nagrađen je Ognjen Vučinić za ostvarenja u predstavi Pasijans zagrebačkog Plesnog ansambla u suradnji s En-Knapom iz Slovenije i u predstavi Sjeme u koreografiji Tamare Curić u produkciji Tala iz Zagreba.

Za najbolju žensku plesnu ulogu nagrađena je Larisa Lipovac za ostvarenja u predstavi Muškarci u suknjama, a žene... u izvedbi Plesnog centra Tala te za ostvarenje u predstavi Lift u koreografiji Larise Lipovac i izvedbi Centra Tala.

Za najbolje koreografsko ostvarenje u plesnoj predstavi ove je godine nagrađen Staša Zurovac za koreografiju u plesnoj predstavi Cirkus primitiv balet u izvedbi Ansambla baleta Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Za najbolju plesnu predstavu u cjelini nagrađena je predstava Sjena u koreografiji Marije Ščekić i izvedbi Marije Ščekić i Tadashija Enda u produkciji Histerija Nova.

Za najbolju mušku ulogu u opereti ili mjuziklu nagradu Hrvatskog glumišta dobio je Galiano Pahor za ulogu Griše u mjuziklu Jalta, Jalta u režiji Boyka Bogdanova i izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke.

Za najbolju žensku ulogu u opereti ili mjuziklu nagrađena je Renata Sabljak za ulogu Aide u mjuziklu Aida u režiji Dore Ruždjak-Podolski i izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija.

Glavnu mušku ulogu u drami dobio je Sreten Mokrović za ulogu Zeke u predstavi Žaba Dubravka Mihanovića u režiji Franke Perković i izvedbi Teatra ITD te za ulogu Areteja u istoimenoj Krležinoj predstavi u režiji Zlatka Viteza i izvedbi Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba.

Nagradu za glavnu žensku ulogu dobila je Andreja Blagojević za ulogu Agate u predstavi Zločin na Kozjem otoku Uga Bettija u režiji Damira Zlatara Freya i izvedbi Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Nagrade Hrvatskoga glumišta dodijeljene su u 24 kategorije u koje spadaju najbolje od dramskih, lutkarskih, dječjih, plesnih, radio i mjuzikl predstava koje su premijerno izvedene u prošloj kazališnoj sezoni.

Teško je kada ste sa svim ženama svijeta istovremeno. Uvijek vas optužuju za nepotizam.

Prošle noći u Los Angelesu umro je veliki filmski redatelj Robert Altman. Filmove je režirao praktički do samog kraja svojeg 81-ljetnog života. Satiričar i humorist, svojim je teškim kritikama Američke politike i društvene podjele obilježio filmsku umjetnost. Njegova poznata komedija "M.A.S.H." o vojnoj bolnici postala je dijelićem kulture, a osobno je bio veliki protivnih serijala po istoimenom filmu jer ga je smatrao samo pokušajem da se zaradi novac.

Altman je imao uspona i padova u karijeri. Ali na svakog "Popaja" došla bi dva "Nashvillea" ili "Gosford Parka". Bio je veliki zaljubljenik u umjetnost i film, s kojime se bavio veći dio svojeg života.

He will be missed....

Prisustvuju: sin Sinke, majka Irenne, tetka Darinne, tetak Jožimir i sestrična Marinelle.

Ručak počinje raspravom o tome da li Sinke treba otići i pomoći Darinne da nosi juhu. Sinke odgovara da je bedasto tražiti nekog da nekom pomogne nosit juhu jer se juha nosi u jednoj posudi i jedino što može pomoć nosit je šefla. Irenne kori Sinkea kako je tako bezobrazan, na što Darinne iz kuhinje viče da je on predivan, da ga se ne špota, jer on uvijek pomogne kad treba – a sad ne treba. Darinne donosi juhu, posudu, soljenku, čačkalice, tanjure, žlice. Niti jedan se ne raspada. Jožimir se dere na Bandića koji govori nešto na televiziji. Marinelle hoće kuhati kavu. Svi sjedaju za stol, jer kava će se piti poslije. Irenne Sinkeu stavlja na tanjur juhu, na što se on razljuti jer ima 26 godina i ne treba mu se stavljati juha u tanjur. Irenne kaže da je Sinke bezobrazan, i da mu zadnji put stavlja juhu u tanjur. Sinke stavlja juhu u svoj tanjur, usput prolivši većinu zagrabljene hrane po stolnjaku. Irenne se ljuti, Darinne kaže da je sve na svome mjestu jer stolnjak i služi tome da ga se umrlja. Jožimir tvrdi da je Tito živ, ali da se skriva, Marinelle kaže da šuti, Darinne ga poziva da si uzme juhu. Darinne toči Sinkeu vino, na što on kaže da ga okus podsjeća na kuću od bake Ružice u Ćulincu koju su morali prodati. Svi nostalgično uzdahnu, osim Jožimira koji na papiru od križaljki objašnjava Marinelle kako bi on postavio igrače NK «Zagreba» u idućem kolu. Irenne pita da li se Sinke sjeća bake Ružice, na što on odgovara da je se sjeća jer je znala super kuhati. Sjeća se i Čulinca gdje se igrao. Rekao je da se voli sjetiti verande u vinovoj lozi, na što se ostatak stola sjetno i sretno uzdahne ( osim Jožimira koji kaže da su rezanci previše raspadnuti ). Sinke kaže da se sjeća ulaza u kuću i vrtnih patuljaka pred njime, na što se ponovo svi sjetno razvesele. Sinke kaže da se sjeća goleme šupe i bačvi koje su bile tamo. Svi se sretno nasmiješe. Sinke kaže da se sjeća kako su imali gomilu kunića u stražnjem dvorištu, na što se svi stanu valjati od smijeha. Mama Irenne kaže da Sinke ne bi trebao toliko piti jer mu škodi, jer u Čulincu nikada nisu imali kunića. Sinke kažu da je on jedini razuman, jer se sjeća kunića, sjeća se gdje su se držali i sjeća se kako ih je pazio dok je bio mali, odmah iza kuće u prostoru koji je odvajao šupu od dvorišta. Jožimir se stane smijati kao tenor na simfonijskom koncertu. Marinelle kaže da se ona isto ne sjeća kunića, ali da su možda jedan tjedan čuvali kuniće od kuma Milana koji je živio preko puta- i možda ih je Sinke zapamtio tako. Sinke kaže da nema šanse, jer se sjeća da je kunića bilo dulje od tjedan dana. Darienne kaže da nije bilo kunića, Sinke kaže da je, Irenne kaže da je Sinke prepun bujne mašte, Marinelle nije sigurna da li je u stražnjem dvorištu bilo kunića u staroj kući bake Ružice u Čulincu. Sinke kaže da se on sjeća kako ih je bilo par, da su bili iza žičanih vrata. Darinne kaže da su tamo bila žičana vrata, ali nije bilo nikad kunića. Svi se smiju Sinkeu koji je odvažan u svojem naumu da dokaže kako su imali kuniće. Jožimir kaže da je Sinke počeo pušiti i da je zato takav. Sinke odgovara da je bilo kunića, kao što se sjeća da je tata Charlie imao kokoši u kući nad Britancem. Svi se smiju Sinkeu, jer nikada nije bilo kokoši nad Britancem. Sinke kaže da točno zna gdje su bile- u dvorištu iza stepenica. Tamo su spavale, bile su dvije, i Charlie ih je dovezao s nekog gostovanja na selu gdje ih je dobio kao zahvalu za predstavu. Irenne kaže da se sjeća da je bilo takvih darova, ali nikada ih Charlie nije primio jer bi onda imali valjda i slona u stražnjem dvorištu. Marinelle kaže da su možda imali kokoši, jer se sjeća da je netko spavao pod tim stepenicama. Sinke kaže da se sjeća da su bile jako dugo kod njih, Darinne je otišla na wc jer se nije mogla prestat smijat. Irenne kaže Sinkeu da prestane, jer da stvarno nije u redu govoriti takve gluposti. Sinke si stavi još juhe, prolivši na stolnjak pola mrkve i šaku rezanaca. Kaže da jedu kokošju juhu, i da je vrlo vjerojatno da možda jedu kokoš koju si imali u kući prije petnaest godina. Jožimir kaže da kokoši ne žive toliko, na što Sinke odgovara da niti jedna kokoš koju zna nije umrla prirodnom smrću nego su je skuhali. Rekne još i da je bio jako tužan kada su kokoši odletjele, a rekli su mu da su kokoši odletjele na jug s ostalim pticama selicama. Toga se sjeća jer je u školi dobio jedinicu kada je u ispitu za ptice selice zaokružio kokoši. Marinelle se počne smijati, Darinka se vrati s toaleta, ali brzo ode nazad. Irenne kaže da bi bilo dosta, i da Sinke pojede svu juhu. Iz kuhinje dolazi Darinne noseći pečenu kokoš. Sinke kaže da sad baš neće jesti kokoš jer mu idu na živce. I da mu je kokoši pun nos, kada je jeo kokošju juhu, i sad ima još kokoši, i da su valjda za ovaj ručak poklali pola kokošinjca. Darinne kaže da oni nemaju kokošinjac, ali Sinke odgovori da su ga imali , još bolje- da ga je on imao nad Britancem , u vrtu, ispod stepenica. Da je bilo dvije kokoši i da su vjerojatno i njih priklali a njemu rekli da su odletjele na jug zajedno s ostalim pticama selicama radi čega je dobio jedinicu u školi. Marinnele se počne smijati, Irenne se krene smijati, Darinne se nastavi smijati, Jožimir se navali smijati, a Sinke, revoltirano, uzme batak na svoj stol- isti sklizne i padne mu na nove hlače.

Nema me pet dana na blog.hr i sve se sruši.

Volim žene i fasciniran sam njihovom divotom. Rijetko se sretne nešto tako divno kao žena.

Užasno sam usamljen. Ne zato što sam nevin. Jednostavno-pusto je na vrhu. Ah, težina....

Ahaha! Neću se zaljubit, neću, neću. Aaaaaa-ne, ne pada mi na pamet. Evo da, tu je oblak na nebu, bit će kiše, to je strikolartukulumns.... da....eto, opet....da.....što ćeš, kad se ne znam koncentrirati....

Projekcija odabranih i nagrađivanih filmova studenata Filmske i TV režije održat će se
u srijedu 08.11.2006. u 19 sati u prostoru Škole lounge bar-a u sklopu programa
Media Art kluba.




Saša Ban - dokumentarni film PARK
Nikolina Barić - kratki igrani film ČEKANJE NA SLUŽBENOG OPERATERA
Goran Dević - dokumentarni film UVOZNE VRANE
Tanja Golić - dokumentarni film ČEKAJTE, ČEKAJTE
Andrija Mardešić - kratki igrani film NOĆNA VOŽNJA
Petar Orešković - kratki igrani film KRAJ IGRE
Una Radić - kratki igrani film UPUTSTVO ZA UPOTREBU

Projekciji će prisustvovati sami autori s kojima će, Boris Homovec autor i voditelj Tribine, voditi razgovor


Moram reći da toplo preporučujem posjet ovoj projekciji. Za one koji ne znaju, "Škola lounge bar" je u Bogovićevoj na katu iznad Profil Megastore knjižare. Ako želite, film "Uvozne vrane" dostupan je i u mediateci Akademije gdje ga možete spremiti na hard. Petar Orešković "Kraj igre" je meni najdraži studentski film i možete ga jednako tako pronaći u mediateci.

Vjerovali ili ne i to se desilo. Danas je na Trgu Maršala Tita sve bilo prepuno kamiona s filmskom opremom. Nitko ne zna zašto se tamo snima, ali moguće je da se željela koristiti oprema na Akademiji. Uglavnom, pred Akademijom je golemi filmski set koji će tamo ostati još par dana najvjerojatnije.

Došao sam na ADU pokupiti neke formulare koje očekujem a koji nikako da stignu na studentsku poštu. Prije tri dana na oglasnoj je pisalo da ADU neće raditi poslijepodne u ponedjeljak, ali kako sam ja genijalan sklon sam zaboravljanju takvih stvari. Čim sam nogom stao na stepenicu ADU, pred mene je iskočio redar. Vjerujem da je bio napušen ili na teškim drogama, jer samo takav čovjek može biti toliko drzak a razgovarati s ovakvom vojničinom kakav sam ja. Uglavnom, zamislite, kaže on meni nešto ala,

«Stoj! Zabranjen prolaz! Ne možeš unutra! Zabranjeno je studentima Akademije Dramske Umjetnosti ući u Akademiju Dramske Umjetnosti poslije podne! A ti si student Akademije Dramske Umjetnosti koji je došao poslijepodne na Akademiju i zato ne možeš ući. Sada je poslijepodne, i zabranjen je pristup na Akademiju Dramske Umjetnosti studentima, a budući da si student Akademije Dramske Umjetnosti, ne možeš ući na Akademiju Dramske Umjetnosti jer je poslijepodne, dakle, zabranjeno ti je kao studentu Akademije Dramske Umjetnosti ući u Akademiju Dramske Umjetnosti.»

Pogledao sam čovjeka na porti koji mi je tugaljivo kimnuo glavom. Morao sam dobiti to kimanje, jer sam mislio da je ovaj redar nekakav masters na baterije kojeg su samo tako stavili da plaši djecu koja žele autogram od Richarda Gerea.

Okrenuo sam se, što ću, ne možeš zamjeriti čovjeku. Čuli valjda da dolazim na Akademiju, svi se redari usrali i nadrogirali najmlađeg da mi se bahati. Okrenem se ja, a on dobaci da mu je to zapovijed. Mislim si, zadnje vrijeme sam u depresiji i sve, ako mu odvalim jednu mogao bih ga teško raniti ili nešto slično.

Kasnije se saznalo da je taj redar bio sam jer su svi ostali držali Richarda Gerea. Želio se tući samnom da može u Americi pričati kako ga je Sinke nokautirao. Sad je jako in pričati da ste nokautirani od Sinkea, Toma Cruisa sam gotovo tužio jer je pričao da sam mu slomio rebra a Brad Pitt se skrivao u podrumu dvadeset dana. Zašto? Jer je novinarima rekao da je tih dvadeset dana bio na traumatologiji radi mene. Ah, što neće izmisliti da stignu na naslovnicu.

U svakom slučaju, nema predavanja. Barem dok se ja ne pokefam s nekim. Meni je baš super. Trebao bih učiti, ali imam previše posla razmišljajući o sebi i svojoj fascinantnosti.

Update:

Da ne bi samo pljuvali po dečkima koji nas brane, škicinite na njihov blog i shvatite kako je ipak danas teško biti redar i zaštitar:

Blog Zaštitara

Blogerica Marita zaželjela nam je sretan dan muškaraca. Drago mi je, jer dosad nisam niti znao da postoji dan muškaraca, dapače, ja sam muško i meni je svaki dan- dan muškaraca- jer nikada u životu nisam bio žena.

U svakom slučaju, raspravljajući o knjizi autorice Laure C. Schlessinger, Marita je dala 10 gluposti kojima si muškarac može uništiti život. U ovome ću postu barem kratko odgovoriti na na njih s muškog stajališta.

1.GLUPO VITEŠTVO
Kad se upustite u vezu s pogrešnom ženom (slabom, psihički nestabilnom, očajnicom, glupom, nepouzdanom, nezrelom...) mislite da će je vaša ljubav spasiti/promijeniti.

Da, priznajem da imamo problema s time. Jedno od pravila lovaca na zmajeve je da "ne spašavaš princezu u koju si zaljubljen jer ne znaš što je najbolje za nju". Ipak, držim da je ta nespretnost prouzrokovana našom željom da budemo zaštitnici i branitelji žene. Mislim da mi muškarci rijetko kad "spašavamo" bilo koju drugu ženu osim onu u koju smo zaljubljeni. Naravno da ćemo pomoći "jednokratno" kada bude trebalo, ali priznajmo, jedno je razgovarati s nekim na kavi o problemima a drugo je provesti dugo vremena s nekim i pomoći mu i emocionalno i psihički.
Na kraju krajeva, držim da je ova zamjeka malo krivo koncipirana, mi se samo tim "viteštvom" tješimo ako djevojka koju objektivno volimo i zaljubljeni smo u nju ima nekih problema radi kojih će veza patiti. Slične ste i vi kada vas muž tuče, a vi ostajete s njim jer ga volite.

2. GLUPA SAMOSTALNOST
Ne želite priznati da osjećate "potrebu" za intimnošću i vezom, već je prikrivate pretjeranim radom, pićem, drogama, pomografijom i besmislenim seksom

Moguće, ali zaboravljate da je naša potreba za intimnošću i vezom uvjetovana vašim ponašanjem. Mnogi od nas su jako naivni i nezreli u mladosti i često puta smo dobili po piksi od vas. Čak i djevojke koje nisu promiskuitetne zavodnice znaju slomiti srce nekoj muškarčini, bilo svojom neozbiljnošću, bilo svojim neiskustvom. Mi se u biti često puta bojimo, i često puta kada nismo s nekim zadovoljavamo svoje potrebe za milovanjem u avanturama i opijatima. Ali ruku na srce, nakon vesele večeri i vi se ujutro ne želite ničeg sjećati i ne želite odgovoriti na poziv za kavu.

3. GLUPA AMBICIOZNOST
Ne možete lako i s ponosom prihvatiti vašu prirođenu društvenu i obiteljsku ulogu oca, pa se klanjate lažnim idolima; novcu, moći, statusu.

Ovdje se ne slažemo. Što je društvena i obiteljska uloga oca? Naime, afirmacijom ženske emancipacije u društvu, mi muškarci gubimo svoju društvenu i obiteljsku ulogu oca mnogo jače nego što bi i mi sami željeli. Što znači u jednostavnoj životnoj praksi imati ulogu oca? Mi vas želimo prehraniti, ali onda ispada da vam odričemo prava na ravnopravnost. Želimo vas zaštiti, ali tada ispada da vas kontroliramo. Želimo vas čuvati, ali tada ispadamo ljubomorni. Gdje prestaje papučarstvo a počinje ambicioznost? Sumnjam iskreno da se mi klanjamo lažnim idolima da bi nam se moglo zamjeriti na kut iz kojeg ova zamjerka dolazi. Naime- pa i vi jednako tako volite više muškarce s novcem i statusom ( iz vrlo objektivnih razloga ) nego neku ekipu koja doma sauga i posprema a radi kao asistent na baušteli.

4. GLUPA SNAGA
Neugodno vam je pokazati da ste slabi, ranjivi, beskorisni, nemoćni ili odbačeni, pa koristite zastrašivanje, silu ili pasivnu agresivnost kako biste ponovno stekli kontrolu.

Uh! Svi mi muškarci smo slabi ( što je jak muškarac) , ranjivi ( kakav nije ?) , beskorisni ( ? ), nemoćni ( u čemu ? ) ili odbačeni ( od čega ?). I koristimo zastrašivanje, silu ili pasivnu agresivnost ( kako izgleda ta agresivnost? ) da vratimo kontrolu ( nad čime? ). Ovu zamjerku teško mogu replicirati bez jedne frustracije- jer ako se nama "svima" muškima zamjere sve gore navedeno, moram priznati da autorica ima prilično oskudnu sliku muškarca u suvremenom društvu. Ako pak mi svi nismo slabi i beskorisni, zašto je zamjerka koncipirana da svi muškarci tako mogu napraviti glupost preko nje?


5. GLUPI SEKS
Za vas su privlačnost, prilika i erekcija "simbol", pa svoju muževnost i snagu mjerite seksualnim osvajanjima, nevjerom i orgazmima.

Mogu se složiti do neke mjere, ali i uzvratiti jednim kontra-udarom, naime zašto žene hodaju polugole čak i kada nije toliko toplo? Kada biste se pobunili protiv toga da žene pokazuju svoj pupak koji nije estetski "divan" već jednostavno "seksi" ( pobuđuje erotsku znatiželju i interes ), tada bi vas mnogi poklopili mišlju da ste "zatucani" i da se u međuvremenu desila "emancipacija" žena dok ste vi bili u špilji. Problem u muško-ženskoj komunikaciji je da žene otvoreno pokazuju sebe kao izazov, kao nešto vrijedno osvajanja- a muškarci se hvale svojim osvajanjima jer "emancipirani pupak nije odolio osvajanju". Na stranu lagani ubodi, muško hvalisanje nije nešto što bi trebalo pohvaliti, ali dosta je ohrabreno od samih žena. Na kraju krajeva, muškarca koji je promiskuitetan mi dečki smatramo frajerom, a vi ženu koja je promiskuitetna kurvom i kada počnemo priču u vezi toga čini mi se da žene rade same protiv sebe.


6. GLUPI BRAK
Nezrelo shvaćate cilj, značenje i vrijednost braka, pa je već kasno kad otkrijete da ste pred oltar odveli pogrešnu ženu iz pogrešnih razloga i više ne možete ništa učiniti da biste tu pogrešku "ispravili".

Ne znam točno definiciju braka, moram priznati. Da li je živjeti nevjenčano nekakva razlika od zajedničkog života u braku?Iskreno, mislim da u nekakvoj ovozemaljskoj životnoj praksi nije. Većina parova ne čeka brak da bi stupili u seksualne odnose , a nije ni rijetkost da se djeca odgajaju izvan njega. Braku se dešava sve što se dešavalo seksu prije pedesetak godina- da mu se počeo mijenjati cilj, značenje i vrijednost u društvu , barem u ovom svjetovnom životu. Na kraju ispada da smo "sve probali osim stati pred oltar i reći pred Bogom i ljudima da smo jedan za drugog, ali kako zapravo ništa time ne dobivamo novog u ovozemaljskom životu, možemo se i udati." Ako ništa drugo, mislim da mi danas ne samo da moramo biti zreli u shvaćanju braka već tu zrelost moramo pametno i predstaviti- jer vrlo je velika mogućnost da ćete se vi prestrašiti i otići iz našeg zagrljaja nakon što vas mi pitamo da budete doživotna majka našoj djeci i supruga u našem putovanju ovim svijetom.


7. GLUPA ULOGA MUŽA
Mislite da je brak samo častan završetak vašeg udvaranja, pa nastavljate živjeti kao da ste samac, smatrajući da će vaša "majka-žena" brigu o svemu preuzeti u svoje ruke.

Ovo je vrlo loša koncepcija u pitanju- naime u prvome djelu rečenice zamjera nam se završetak udvaranja a u drugom nešto posve drugo- nedostatak brige o "svemu". Da li nakon vjenčanja nestaje plamen strasti ili tek počinje u drugom obliku, ovisi o mnogo faktora- a kako nisu svi isključivo na muškarcu, mislim da je blesavo staviti sve što se reklo pod "glupu ulogu muža". Uopće je uloga muškarca u braku relativizirana radi već iskazane krize "institucije" braka danas.


8. GLUPO OČINSTVO
Uvjereni da su samo žene/majke odgovorne za prehranu i odgoj djece, vi se odričete te roditeljske uloge kako biste dokazali svoju muževnost, a pri tome ostajete bez "duševne hrane" koju vam pruža djetetov zagrljaj.

Možda autorica knjige ima loše iskustvo , ali ako se već piše o muškarcima generalno, tada nam je pristupiti objektivno njima, tj. nama. Naime, većina muškaraca danas se brine o svojoj djeci i prilično je apsurdno ići tako daleko i reći da se mi odričemo roditeljske uloge oca da bi dokazali svoju muževnost.
Naime, mentalitet muškaraca u svojim najrigidnijim krajnostima uvijek je smatrao očinstvo muževnim.
Ponekad smo nespretni, posebno neki od nas, u iskazivanju emocija koje imamo za svoje dijete- ali muško koje odbije djetetov zagrljaj i sličnu "duhovnu hranu" ili je bolestan ili izuzetak koji opravdava pravilo.


9. GLUPO DJETINJASTO PONAŠANJE
Još uvijek niste uspjeli stvoriti normalan emocionalan i društveni odnos sa svojom majkom, pa se vežete uz ženu koja će se umjesto vas osvetiti vašoj majci, zaštiti vas od nje ili će riješiti vas odnos.

Dakle ovdje se radi o tipičnom, ako ne i površnom, razumijevanju Freudove definicije seksualne privlačnosti muškog djeteta prema majci i ljubomore na oca uz strah od kastracije- koja se uravnotežava nalaženjem druge žene. Kao što bi mi mogli vama zamjeriti da vi nas procijenjujete na temelju slike o ocu od kojeg "podsvijesno bježite" i krećete u "potragu za njime" isti tren. Hoću reći-da-mi svi tražimo ne samo majku već i utočište, razumijevanje kao i vi. U čemu je problem, dakle, ako vam se želimo približiti? Ne shvaćamo li tada da ćete nam pomoći i da ćemo u braku naći ispunjenje? Da li je to glupo? Ili djetinjasto?


10. GLUPI MAČIZAM
Tek kad shvatite stvarnu razliku između pojmova muškarac i čovjek, možete postati' čovjek u pravom smislu riječi.

Na ovu sam jako ljut. Naime, iz priloženog se zaključuje da muškarci nisu ljudi. Zapravo ta konačna ideja je razlog radi kojeg neću kupiti ovu knjigu niti je posuditi. Čak i kada se "ohladimo" od tog zaključka, kako drukčije da shvatimo ovu "zamjerku" drukčije nego jednu blesavu frazu koja je ženama nepraktična kao i muškarcima.
Žene, nađite se čovjeka, a ne muškarca jer muškarci su loši a ljudi su vrijedni.
Iako su svi muškarci ljudi i iako su svi ljudi koji nisu žene- muškarci .
Ali razlika je u tome da su ljudi čovječniji od muškaraca, koji su zli.
Za razliku od nas žena, koje po toj logici, niti smo ljudi ( jer se oni postavljeni kao razlika od muškarca, žene nemaju veze s time ) niti smo zle.

----

U svakom slučaju, nemojte me krivo shvatiti. Nama je jako teško, ali rijetko kad o tome pričamo jer najčešće ni sami ne znamo što nam smeta. Kao i što vi žene ne znate koji su to stvarni problemi ženskog spola u suvremenom društvu.

Ali znamo što nam nije teško i što nam ne smeta.

Jedni drugima.

:)

Kada čovjek danas ne zna bit domoljub....









Što si, zemljo ratnika i ratara?
Pjesme jezive šutnju prekidaju
Gdje su tvoje oranice,
Tvoji grobovi
I tvoja usna?

Volim te, zemljo moja,
Svaki znoj i svaku krv
Nije mnogo, tek stranac u noći
Noći prosvjeda, veselja,
Gladi i vatrometa.

Jer bio bih s nacijom,
Kada bi imala mozga
I bio bih s generacijom
Kada bi imala srca.

Nisam od onih
Što busaju se u prsa
Niti od onih koji slomiše srce
Na krošnjama tvojih kora.

Ne sramim se tvojih zidina,
Ali bojim se njihove namjene.
I ne mrzim tvoje boje,
Zaslinjene licemjernim cjelovom.

Nisam nitko, tek dijete što čita
Knjige pored puta
Ja domovinu imam,
U srcu je nosim.

Tek mali sam stranac,
Zbunjen tvojom noći.
Noći prosvjeda, veselja,
Gladi i vatrometa.

Da li cure vole nevine dečke? Da li bi pristale na vezu bez seksa?
Nije da tražim. Niti nudim.
Samo, tako, pitam.