Kada čovjek danas ne zna bit domoljub....
Što si, zemljo ratnika i ratara?
Pjesme jezive šutnju prekidaju
Gdje su tvoje oranice,
Tvoji grobovi
I tvoja usna?
Volim te, zemljo moja,
Svaki znoj i svaku krv
Nije mnogo, tek stranac u noći
Noći prosvjeda, veselja,
Gladi i vatrometa.
Jer bio bih s nacijom,
Kada bi imala mozga
I bio bih s generacijom
Kada bi imala srca.
Nisam od onih
Što busaju se u prsa
Niti od onih koji slomiše srce
Na krošnjama tvojih kora.
Ne sramim se tvojih zidina,
Ali bojim se njihove namjene.
I ne mrzim tvoje boje,
Zaslinjene licemjernim cjelovom.
Nisam nitko, tek dijete što čita
Knjige pored puta
Ja domovinu imam,
U srcu je nosim.
Tek mali sam stranac,
Zbunjen tvojom noći.
Noći prosvjeda, veselja,
Gladi i vatrometa.
|