ponedjeljak, 27.11.2006.

Dan kastracije

Sve je u redu prošlo. Bio je jako miran. Sada se odmara u sobici. Pokrio sam ga dekom jer je veterinar rekao da ga utoplim. Malo su mu uredili nokte pa se jadniku skliže po parketu. Ugrizao me kada sam ga stavljao na noge, ali znam da može i gore.

U svakom slučaju, bilo je prilično jednostavno.

Ima trinaest. Jedan veterinar rekao je da je svaka godina iznad deset Božji dar jednom Njemačkom Ovčaru. Drugi je, pak, veterinar rekao da već dugo nije sreo tako zdravog Njemačkog Ovčara u toj dobi. Ipak ,bila je opasnost da će mu srce otkazat dok spava. Donio sam slike s rengena. Rekli su da se ništa ne prepoznaje na njima, ali ako je tamo ekipa rekla da je sve pet, onda neka se nastavi s operacijom.
Dali su mu injekciju i zaspao mi je pod nogama.

Dao sam ga njima. Čim sam izašao iz ordinacije počeo sam plakati. Šta ćeš, fućka mi se. Nisam više klinac da plačem za svaku stvar, niti sam pubertetlija da se ne plačem iz inata. Znam da će jednog dana Barry otići, ali što sad? Svi moramo. Ipak, teško mi je bilo. Jedva sam staru nazvao. Otišao sam u kafić u blizini i grcao dok sam pio kavu. Možda sam emotivac, i teško mi je nekad u životu, ali danas me baš pukla neka sjeta u vezi svega. Baš mi je došlo da malo plačem.

Jer što je život nego da razmišljaš nekad kao pas?

Katkad laješ i grizeš,
Katkad cviliš i šepaš
Katkad čuvaš i režiš
Katkad trčiš i loviš rep
Katkad moliš
I kad moliš nešto i dobiješ.

Hvala Bogu, jako se volimo. Valjda ćemo biti i zdravi!

Pusa!



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sveti Franjo Asiški propovjeda pticama.



- 21:25 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>