Vjerovali ili ne i to se desilo. Danas je na Trgu Maršala Tita sve bilo prepuno kamiona s filmskom opremom. Nitko ne zna zašto se tamo snima, ali moguće je da se željela koristiti oprema na Akademiji. Uglavnom, pred Akademijom je golemi filmski set koji će tamo ostati još par dana najvjerojatnije.
Došao sam na ADU pokupiti neke formulare koje očekujem a koji nikako da stignu na studentsku poštu. Prije tri dana na oglasnoj je pisalo da ADU neće raditi poslijepodne u ponedjeljak, ali kako sam ja genijalan sklon sam zaboravljanju takvih stvari. Čim sam nogom stao na stepenicu ADU, pred mene je iskočio redar. Vjerujem da je bio napušen ili na teškim drogama, jer samo takav čovjek može biti toliko drzak a razgovarati s ovakvom vojničinom kakav sam ja. Uglavnom, zamislite, kaže on meni nešto ala,
«Stoj! Zabranjen prolaz! Ne možeš unutra! Zabranjeno je studentima Akademije Dramske Umjetnosti ući u Akademiju Dramske Umjetnosti poslije podne! A ti si student Akademije Dramske Umjetnosti koji je došao poslijepodne na Akademiju i zato ne možeš ući. Sada je poslijepodne, i zabranjen je pristup na Akademiju Dramske Umjetnosti studentima, a budući da si student Akademije Dramske Umjetnosti, ne možeš ući na Akademiju Dramske Umjetnosti jer je poslijepodne, dakle, zabranjeno ti je kao studentu Akademije Dramske Umjetnosti ući u Akademiju Dramske Umjetnosti.»
Pogledao sam čovjeka na porti koji mi je tugaljivo kimnuo glavom. Morao sam dobiti to kimanje, jer sam mislio da je ovaj redar nekakav masters na baterije kojeg su samo tako stavili da plaši djecu koja žele autogram od Richarda Gerea.
Okrenuo sam se, što ću, ne možeš zamjeriti čovjeku. Čuli valjda da dolazim na Akademiju, svi se redari usrali i nadrogirali najmlađeg da mi se bahati. Okrenem se ja, a on dobaci da mu je to zapovijed. Mislim si, zadnje vrijeme sam u depresiji i sve, ako mu odvalim jednu mogao bih ga teško raniti ili nešto slično.
Kasnije se saznalo da je taj redar bio sam jer su svi ostali držali Richarda Gerea. Želio se tući samnom da može u Americi pričati kako ga je Sinke nokautirao. Sad je jako in pričati da ste nokautirani od Sinkea, Toma Cruisa sam gotovo tužio jer je pričao da sam mu slomio rebra a Brad Pitt se skrivao u podrumu dvadeset dana. Zašto? Jer je novinarima rekao da je tih dvadeset dana bio na traumatologiji radi mene. Ah, što neće izmisliti da stignu na naslovnicu.
U svakom slučaju, nema predavanja. Barem dok se ja ne pokefam s nekim. Meni je baš super. Trebao bih učiti, ali imam previše posla razmišljajući o sebi i svojoj fascinantnosti.
Update:
Da ne bi samo pljuvali po dečkima koji nas brane, škicinite na njihov blog i shvatite kako je ipak danas teško biti redar i zaštitar:
Blog Zaštitara
Post je objavljen 06.11.2006. u 17:38 sati.