nedjelja, 27.11.2005.

Priče lovaca na zmajeve ( Tales of the dragonslayers )

Slika jednog znanog borca

Čini mi se da ste jako zainteresirani za priče o lovcima na zmajeve. Ako želite, ispričati ću Vam priču o nekim o kojima vjerojatno ne znate mnogo. I da ne zaboravim: nikada nemojte pomisliti da su oni nekakvi supermani. Oni su ljudi. Recimo da postoje mnoge teološke rasprave o tome zašto neki imaju taj poziv a drugi ne, ali ja mislim da ga svi imamo, samo što se neki usude slijediti ga. Poput stare priče indijanskog poglavice koji je svojem sinu pričao o dva vuka koji se uvijek bore u duši čovjeka. Dobrom i zlom. Kada ga je dijete pitalo koji pobjeđuje, starac mu je odgovorio «onaj kojeg više hraniš.» Ali da ne duljimo, danas ću Vam ispričati priču o lovcu na zmajeve koji se zove Victor Jara.

Victor Jara rodio se u prvoj polovici prošlog stoljeća u Loquenu, Chileanskom selu u blizini Santiaga. Obitelj je bila problematična, teško su radili a malo zarađivali. Njegov tata je često puta tukao njegovu mamu. Jednog dana tata mu je otišao daleko, a majka je ostala s njim i s njegovom braćom. Mnogo je vremena i ljubavi trošila na Victorovu naobrazbu. Završio je osnovnu i srednju školu, a to je za prilike Latinske Amerike jako mnogo, kad znate da mnogi tamo i danas žive u krajnjim uvjetima siromaštva. Njegova majka, Amanda, umrla je jednog dana kada je Victor imao samo 15 godina. U tom trenu mu je već usadila ljubav prema Bogu i bližnjemu te ga naučila da koristi gitaru i dušu pjesnika u lovu na zmajeve. Victor je otišao u samostan, vjerujući čvrsto da je svećenik najvažniji poziv na svijetu. Ali nije dugo tamo ostao. Iako se ne znaju razlozi njegovom bijegu, vrlo je vjerojatno da je Vokacija za lovca na zmajeve bila prejaka. Počeo se baviti kazalištem i umjetničkim izražavanjem i studirao glumu na Chileanskom Univerzitetu. Upoznao je djevojku koja je imala mali kafić u Santiagu. Bavio se kazalištem i zajedno s njom širio svoju karijeru. Ipak, jake političke struje uzdrmale su Latinsku Ameriku u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, uglavnom radi borbi kapitalističkih moćnika ( pod tajnim podržavanjem od strane SAD-a ) te komunističkih boraca koji su se borili za dobrobit malog čovjeka, vječnog predmeta zaštite lovaca na zmajeve. Victor se posvetio «Novoj pjesmi», umjetničkom pravcu kojem je postao jedan od nositelja. Karakterizirale su ga političke poruke s aplaudiranjem siromasima i obespravljenima. Victor je podržao komunističku partiju, najvjerojatnije prihvaćajući «Teologiju oslobođenja» Leonarda Boffa, katolički pokret koji predstavlja Isusa Krista kao borca za male i nezaštićene. Komunisti su dobili vlast pod predsjednikom Salvadorom Allendeom 1973. Popularnost mu je narasla radi velikog koncerta na Chileanskom stadionu a na njemu je nastupao i Victor. No vojska i kriminalni lobiji nasilno su izazvali državni udar prepun nasilja i užasnih zlodjela. Allende je ubijen, a Victor Jara uhapšen. Bio je odveden, kako bi se osramotio pred narodom koji ga je volio, na stadion na kojem je pjevao za Salvadora Allendea. Vrijeđali su ga i ponižavali. Govorili su mu da je na putu da završi kao Allende, ali da će prije toga poniziti svu njegovu čast i ideale za koje se borio. Victoru su slomili obje ruke pred ljudima i dali mu gitaru, te mu rekli da svira sad ako može. Po nekim drugim izvorima, ruke su mu odsjekli. No u bilo kojem slučaju, on je počeo pjevati pjesmu stranke za koju se borio. Lovci na zmajeve su često na čudnim, ljudi bi rekli nepostojećim stranama. Vjernik i komunist, umjetnik i seljak- Jara je mučki ubijen kasnije tog dana. Njegova žrtva biti će pamćena i prepričavana tisućama milenija. Njegova nevina krv vrištala je za osvetom i Stvoritelj je poslao nove lovce da očiste teritorij. Rat na tom području prisutan je i danas, ali pobjeda je neizbježna- jer u ovome svijetu dobro uvijek pobjeđuje, makar i na njegovom kraju.

Ali kada razmišljam o Victoru Jari....sjetim se njegove pjesme koju je pjevao kada su mu ubili prijatelja. Neka bude na ovoj stranici, u spomen na njega. I na španjolskom i na engleskom.

Cuando voy al trabajo

Cuando voy al trabajo
pienso en ti
por las calles del barrio
pienso en ti
cuando miro los rostros
tras el vidrio empańado
sin saber quienes son, donde van.
Pienso en ti
mi vida, pienso en ti.
En ti compańera de mis días
y del porvenir
de las horas amargas
y la dicha de poder vivir.
Laborando el comienzo de una historia
sin saber el fin. .
Cuando el turno termina
y la tarde baja
estirando su sombra
por el tijeral
y al volver de la obra
discutiendo entre amigos
razonando cuestiones
de este tiempo y destino,
pienso en ti
mi vida, pienso en ti.
En ti compańera de mis días
y del porvenir
de las horas amargas
y la dicha de poder vivir.
Laborando el comienzo de una historia
sin saber el fin.
Cuando llego a la casa
estas ahí,
y amarramos los sueńos.
Laborando el comienzo de una historia
sin saber el fin.






On the way to work

On the way to work
I think of you
through the streets of the city
I think of you.
When I look at the faces
through steamy windows
not knowing who they are, what they are doing
I think of you.
my love, I think of you
compańera of my life
and of the future,
of the bitter hours and the happiness
of being alive.
working at the beginning of a story
without knowing the end.
When the day's work is over
and the evening comes
thowing its shadow
over the roofs we have built.
returning from our labour,
discussing among friends,
reasoning out things
of this time and destiny,
I think of you
my love, I think of you
compańera of my life
and of the future,
of the bitter hours and the happiness
of being alive.
working at the beginning of a story
without knowing the end.
When I come home,
you are there
and we weave our dreams together.
working at the beginning of a story
without knowing the end.


-----OBAVIJEST-----


Lounge bar & restaurant 'Škola', organizira u ponedjeljak, 28.11.2005. u 20 h 'Dan mladih autora', ili kako kažu 'kazališno druženje u naglašeno opuštenoj školskoj atmosferi'. Gošća u Školi bit će mlada dramaturginja i dramska autorica Lana Šarić, a predstavit će sa svojim dramskim tekstom 'Meso'. U programu još sudjeluju: Ana Karić i Maja Katić, uvodničari su prof. Lada Kaštelan i Ivana Sajko. Dan Mladih Autora idejno je zamišljen kao ciklus kulturnih večeri koje se sustavno bave promicanjem umjetnosti mladih. Resturant & lounge bar ŠKOLA tako svaki ponedjeljak ugošćuje mlade umjetnike s područja književnosti, kazališta, filma, fotografije, likovne umjetnosti, grafičkog i produkt dizajna, arhitekture, modnog dizajna i glazbe, te pokušava na taj način senzibilizirati javnost za rad onih autora koji na kulturnoj sceni tek nastoje pronaći svoje mjesto. Mladim se umjetnicima daje prostor i vrijeme za prezentaciju vlastitih umjetničkih dostignuća koja su nastala bilo van bilo unutar institucija (fakulteta, umjetničkih studija), te ih se na taj način dovodi u neposredan kontakt s potencijalnom publikom, istovremeno daje im se podrška i poticaj za izlaganje vlastitih radova. Koncept svake večeri prilagođava se pojedinom mladom umjetniku, odnosno jedini uvjet izlaganja jest kreativnost i kvaliteta određenog rada. Ukoliko pojedini autor djeluje unutar određene studentske zajednice, podrška studija s kojeg dolazi je dobrodošla u obliku uvodnog izlaganja pojedinih profesora koji dosadašnji rad određenog autora poznaju. Pri tom treba naglasiti da se Škola ne bavi promocijom određenih studija, već isključivo promocijom kreativnih i talentiranih individua, koje svojim radom pridonose postojećoj umjetničkoj zajednici. Dosadašnja aktivnost DANA MLADIH AUTORA, zbog financijskih se razloga morala ograničit na one autore koji djeluju u Zagrebu, s iznimkom gostovanja splitskih pjesnikinja 31.10.2005. Krajnji je pak cilj ove inicijative okupiti autore iz cijele Hrvatske, te na taj način ukazati na činjenicu da se umjetnost događa i drugima, te da međusobno izmjenjivanje iskustava može biti inspirativno i korisno.

- 19:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>