Don't look backwards,fuck them and leave - PINKY
HALLOWEENNNNNNNNNNN PARTY .... 
Ljudi moji... sutra je taj famozan party ... Pare i ljude snmo skupili , za pušit imamo dost a kaj se tiče jela i pića ,zasad je tek jedna Dalmatino votka u pogonu,iako brijem da ne bude izdržala do partya...ne,zapravo PRILIČNO SAM SIGURNA DA NE BUDE IZDRŽALA DO PARTYA (imajući na umu činjenicu da je trenutno kod Melite...) heheheheheh =)))
Sutra ujutro je shopping...Ak se mene pita,trebalo je skupit više para,al ok...
U biti..di sam stala? Eh,da radim tj.radimo feštu za novu u Domu kod mene tak da su svi pozvani !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ste čuli??? SVI STE POZVANI !!!!
SVI!!!
A sad nešt pametno...(yeah right) =)
Nešto o Halloweenu....
Za početak sama riječ Halloween potječe od engleskog naziva "All Hallows Eve" koji označava večer prije Dana svih svetih, a običaji vezani uz njegovu proslavu potječu od starih Kelti koji su živjeli na području Irske. U 5. stoljeću prije Krista Keltima je ljeto završavalo 31. listopada i počinjala je nova godina tj. slavio se Samhain. Prema legendi na taj dan su se na zemlju vračali duhovi umrlih u protekloj godini i tražili tijela koja bi mogli zaposjesti za iduću godinu jer im je to bila jedina šansa da uđu u zagrobni život.
Prema njihovom vjerovanju na dan Samhaina su prestajali vrijedit svi prirodni i vremenski zakoni kako bi omogućili ulazak duhova u svijet živih. Razumljivo je da nitko nije želio biti zaposjednut stoga su gasili vatre u kućama kako bi ih učinili hladnim i nepoželjnim a oni sami su se oblačili u različite demonske kostime i dizali veliku buku oko kuća uvjereni da će na taj način otjerati duhove. Neki izvori čak tvrde da su na lomačama palili one za koje su sumnjali da su zaposjednuti i na taj način su opominjali duhove da ne ulaze u tijela drugih ljudi. Ove običaje su nakon njih naslijedili Rimljani i u 1. stoljeću je Samhain bio uključen u sve tradicionalne Rimske proslave koje su se odvijala u listopadu.
Kako je vjerovanje u duhove s vremenom oslabjelo, običaj presvlačenja u duhove, vukodlake i vještice je zauzeo samo običajnu ulogu, te običaje se u Ameriku donjeli Irci oko 1840.-ih i od onda dobivaju na popularnosti.
Za "Trick-or-treating" običaj se vjeruje da nema veze s Keltskom tradicijom, nego sa Europskim običajima iz 9. stoljeća kad u vjernici na dan poslije Svih svetih (2.11) obilazili svoje mjesta i tražili "Dušni kolač", napravljen od četvrtastih komada kruha sa grožđicama, u zamjenu za koji su molili za duše pokojnih iz te obitelji. U to vrijeme se vjerovalo da samo pomoću molitvi duše mogu naći put do raja.
Dok priča o Jack-o-lanternu potječe iz irskog folklora. Prema predaji, Jack koji je bio na glasu kao pijanica i lupež, izazvao je Vraga da se popne na drvo nakon čega je u koru usjekao križ, zbog kojeg Vrag više nije mogao sići i jack je obećao da će ga spustiti dolje ako mu On više neće pometati zamke.
Prema prići nakon što je Jack umro bio mu je zabranjen ulazak u raj (zbog udruživanja s Vragom), ali nije smio ni u pakao (zato što je prevario Vraga) i umjesto toga je dobio svijetlo koje se nalazilo u izdubljenoj bundevi da si osvjetljava put kroz mrak.
I tako ovaj običaj koji je po nekima najdraži Sotonistički praznik nije nastao na vjerovanju u zlo kako neki tvrde. Danas čak i mnoge Crkve priređuju Halloween partye ili pravljenje lampiona iz bundeva za najmlađe, a ovaj dan je sam po sebi ONOLIKO ZAO KOLIKO GA VI ZLIM UČINITE !!!
I naravno...bit će pive u potocima !!!
IN MEMORY of GOOD TIMES ... !!!
Vrijeme radnje : 30.10.2005. , 21h
Mjesto radnje : Lovački dom,Grabersko Brdo
Radnja :jebenica party u ime dpbrih starih vremena
Pozvani :svi pušači i pijanci iz okolice i ljudi željni DOBRE zabave
Ma bit će nam jebenica...to su naše luđakinje iz Grabeskog Brda izmislile i fakt brijem d aće uspijet...bolje to nega da trunemo vani..kaj ne?!???!Ali nisu svi pozvani...heheheheh :)))
I još nešt moram napisat jer me frend već par dana pili da napišem to...NK NAFTAŠ JE NAJBOLJI !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ljudi,naš Ferkec ima YAMAHU DRAGSTERA.. 125-icu.... Ferkoooooooooooo,cafa si!!!!
Pozdrav svim ljudima dobre volje...i poruka za pozvane na party...BIT ĆE NAM JEBENICAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!
DINAAAAAMOOOOOOOOO,VOOOOOLIMMMMM TEEEEEEE !!!
Iako je Dinamo kroz povijest pratila prava "vojska" navijača, prva organizirana skupina ljubitelja "plavih " pojavila se 1986. godine. Nekolicina najzagriženijih, najvjernijih navijača Dinama osnovala je tada, po uzoru na slične skupine u inozemstvu, skupinu Bad Blue Boys. Prema legendi, ovaj naziv inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film "Bad Boys" sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi...
Po zagrebačkim kvartovima počele su "nicati" BBB podružnice, pa su se i na utakmicama počeli pojavljivati "autonomaški" transparenti (BBB Maksimir, BBB Travno, BBB Dugave, itd.) Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. "Upamtili" su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Putovali su bivšom državom ponosno, uzdignuta čela, pronoseći ime Dinama, Zagreba i Hrvatske. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu. Nije ih smetalo. Dinamo je bio i ostao - svetinja.
Početak 90-tih donio je i organiziranje prvog Fan cluba Bad Blue Boys. Zanimanje je bilo veliko, svatko je želio dati svoj prilog organizaciji. Unatoč entuzijazmu, navijači su se suočili s brojnim problemima.
Bez obzira na to, zajedništvo je samo jačalo, da bi svoj vrhunac doseglo 13. svibnja 1990. godine.
Toga dana u Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na ispunjenom stadionu, provokacije gostujućih navijača, takozvanih "delija", počele su već uoči same utakmice. Kada su beogradski huligani probili ogradu na južnom stajanju i krenuli u obračun s manjom grupom običnih zagrebačkih "drukera", sjeverna tribina, na kojoj su bili smješteni Bad Blue Boysi - podivljala je. U trenutku, srušena je zaštitna ograda i navijači Dinama krenuli su u "pohod prema jugu". U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadređenih, krenuvši u obračun s navijačima Dinama. Mnogi su uhapšeni, premlaćeni i "obilježeni". U obranu svojih navijača stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio početak kraja jedne države. Većina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat počeo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde...
Tijekom rata, brojni navijači Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijačima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U čast i vječnu slavu poginulim navijačima Dinama, podno zapadne tribine podignut je spomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja.Do danas, maksimirskim tribinama prošli su naraštaji novih navijača. Međutim, Bad Blue Boysi bili su i ostali Dinamov dvanaesti igrač. Ne samo u Maksimiru, već i na tribinama stadiona diljem Europe. Ostali su, u pravom smislu, dio "legende o Dinamu".
U 101 godini osvojeno je 33 trofeja: 18 naslova državnih prvaka, 14 domaćih kupova te 1967. godine Kup velesajamskih gradova. Građanski je bio prvak šest puta (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.), HAŠK jednom, 1938., Croatia pet puta (1993.,1996., 1997., 1998. i 1999.), a Dinamo pet puta (1948., 1954., 1958., 1982., 2000. i 2003.). Četiri puta Croatia i deset puta Dinamo pobjeđivali su u Kupu, pri čemu je Croatia tri uzastopne sezone (1996. - 1998.) uzimala sve, i prvenstvo i Kup. Dvostruki "hat-trick" maksimirskih "modrih" sasvim sigurno neće dugo nadmašiti nitko osim, možda, njih samih...
Evo slikice Coldplaya
COLDPLAY 
Moglo se očekivati da će se stvari zakomplicirati. Prvi album prodali su u osam milijuna primjeraka i već na početku svijet šarmirali prekrasnim pop pjesmama. Znali su da nakon velikog uzleta moraju održati ravnotežu. Nakon albuma 'A Rush Of Blood to the Head', koji je prodan u 10 milijuna primjeraka, Chris Martin je mogao odahnuti. Bio je to odličan album na kojem je svaka pjesma bila potencijalni hit s prosječnom inteligencijom. Osobno mi se činilo da nedostaje samo trenutak u kojem bi sve eksplodiralo i svi bili beskrajno sretni, no uživo upravo tako djeluju.
Međutim, koncept življenja na staroj slavi odbačen je svugdje u svijetu, osim u Hrvatskoj, te se Chris Martin ponovno morao opravdavati i zadaća mu je bila stvoriti još magičnije i zaraznije pop melodije. No, očekivanja su zajebana stvar. Nadnaravno lebde u zraku i čovjeku stvaraju ogroman pritisak. Svi si uzimaju za pravo da budu sudac i porota iako nema adekvatne kazne za neuspjeh. Čini se da su očekivanja najubojitije oružje koje na duši ima bezbroj glazbenika posrnulih u želji da nikoga ne razočaraju. Budući da su dionice izdavačke kuće na burzi posrnule nakon što je pomaknut datum izlaska ovog albuma, Chris Martin je kompetentan govoriti po pitanju očekivanja i pritiska.
'X&Y' nije opravdao očekivanja iako je sniman u čak osam studija iliti pet gradova iliti dvije države. Možda je čovjek pukao pod pritiskom, možda nema inspiracije jer je beskrajno sretno oženjen za Gwyneth Paltrow, ali glavni uzrok ovakvog sraza je činjenica da je Chris Martin igrao na sigurno. 'X&Y' nije ni po čemu poseban i sve je utopljeno u bezličnosti. Umjesto očekivanog koraka naprijed na putu ka osvajanju grandiozne titule najveće grupe svih vremena, Coldplay su se poprilično stropizdili. Već na samom početku, u pjesmi 'Square One', Martin koristi stare fore. Nježno i mekano gradira melodije i kako se pjesma odmiče tako dodaje zvuk i pojačava izvedba da bi na kraju sve utihlo i Martin nježno odjavio program. Svjestan da je tu formu usavršio već davno, Martin na neki način priznaje da će biti problema kada kaže "You wonder if your chance will ever come/Or if you're stuck in square one".
'What If' klasična je i jednolična laganica u kojoj Martin preispituje ljubav i njen koncept konačnosti. Čovjek koji je često govorio o svom neuspjehu kod žena sada je oženjen s holivudskom glumicom, pa se pita: "What if you should decide/That you don't want me there by your side/That you don't want me there in your life/What if I got it wrong/And no poem or song/Could put right what I got wrong". S obzirom kolika je koncentracija slave oko obitelji Martin, sigurno ćemo sve odgovore dobiti u nekom od igranih filmova koji će biti snimljeni o njima. Stavimo li veliku romansu na stranu dolazimo do 'White Shadows' koja je prepuna liričke banalnosti poput "I wanna feel like that little white shadows/Blink and miss them /Part of a system, I am", a tempo pjesme isti je kao i u većini pjesama na albumu.
Chris Martin je iskren čovjek i njegovim očima i dalje slijepo vjerujem. Stoga kada nam u 'Fix You' priča o tome kako će učiniti sve da popravi nepravilnosti do kojih može doći u životu njegove voljene, srce mi se stisne i žalim što njegove usluge nisu dostupne svima. "When the tears come streaming down your face/When you lose something you can't replace/When you love someone but it goes to waste/could it be worse?/Lights will guide you home and ignite your bones/And I will try to fix you", samo je dio njegove priče o velikoj ljubavi i njegovoj težnji da sve popravi. Ukoliko njegove majstorske sposobnosti uključuju i mijenjanje osigurača i popravljanje bojlera, Gwyneth mora da je najsretnija žena na svijetu. Naslovna 'X&Y' potvrđuje da možemo množiti koliko god želimo, ali ovdje nema nepoznanica, rezultat je jasan - ovo je definitivno najslabiji album koji su do sada snimili. Slijedi prvi singl 'Speed of Sound' koji je blijeda kopija pjesme 'Clocks', dok 'A Message' igra na patetiku stihovima poput "My song is love/ Love to the loveless".
'Til Kingdom Come' posljednja je, a ujedno i najbolja pjesma na ovom albumu. Vokali u prvom planu, akustična gitara, lagani tragovi countryja nisu standard po kojem Coldplay funkcionira, ali su živi dokaz da se najbolje stvari dogode kada s puta skrenete lijevo i spotaknete se o kamenčić. Johnny Cash nije doživio da je otpjeva, ali Martin bi možda trebao živjeti vlastite stihove poput "I don't know which way I'm going/I don't know what I become" i napraviti jedan album u skladu s tim.
Pjesme s 'X&Y' nalikuju jedna drugoj kao jaje jajetu i još su jako slične onima s prethodnika, samo nedostaje hita kalibra 'Yellow'. Martinov stil pjevanja i dalje je isti, sve pjesme su direktno ili indirektno ljubavne, a artističke progresije nema. Unatoč slavi i svemu što dolazi s njom, Coldplay su i dalje dobri dečki iz susjedstva koji pjevaju bezopasne i lijepe pop pjesme koje su prikladne za sve od jedne do 99 godina. 'X&Y' je prepun divno orkestriranih balada koje će sjajno zvučati na stadionima, ali ovo su pjesme bez karaktera, specifičnosti i intrige te se zaboravljaju u trenu.
Nekad je bilo dovoljno pjevati "We all live in the yellow submarine" da bi se ušlo u povijest, ali danas više nije. Potrebno je više hrabrosti, bezobrazluka i koncepta da bi se izdvojilo iz gomile duže od jednog dana. X&Y je igrao na sigurno i malo je toga na njemu posebno. Ipak, Martin je mlad i talentiran i valjda mu je jasno da mu za osvajanje titule najvećeg benda ikada treba prokleto dobar album. Nadam se da će do njega doći sretno oženjen.
nadam se da ima fanova Coldplaya koji će doć i na moj blog...
o...SVEMU POMALO I O NIČEM NIMALO =)
Slikice su došle i na moj blogić...=))) Ah..strašno...danas vas neću opterećivat sa standardnim sekiracijama zato što je sve bilo manje-više okej...Zapravo i nije baš...Ne mogu vjerovat kak neki ljudi mogu tako brzo zaboravit ono što su samo oni znali i počet vjerovat onima kojima nebi trebali..Uglavnom,o svemu govori ona songica - Ne dopusti da neki pogrešni ljudi uđu u tvoj život,pomute bistrinu tvojih očiju,natjeraju te da voliš ono što oni vole,a da zaboraviš ono što oni znaju - mene!!!
Puno vas volim sve ...eh,i da...vjerujte u ljubav,vjerujte prijateljima i nikad nemojte izdat one koje volite...
=))
PRLJAVO KAZALIŠTE
Obožavam Prljavce i ovdje fakat možete pročitat SVE o njima !!!
Prljavo Kazalište lives 4ever !!!
ČLANOVI : Jaasenko Houra (ritam gitara)
Mladen Bodalec (vokal)
Nino Hrastek (bas gitara)
Tihomir Fileš (bubanj)
Jurica Leikauff (klavijatura)
Zlatko Bebek (solo gitara)
..naravno tu su i bivši članovi koje ću također spomenuti jer mislim da nebi bilo u redu ne spomenuti ih..
Zoran Cvetković - Zok (solo gitara) 1977.-1979.
Davorin Bogović (vokal) 1977.-1981 , 1983.- 1985
Mladen Roško (klavijature) 1989
Marijan Brkić (solo gitara) 1979.-1989.
Damir Lipošek (solo gitara) 1989.-2001.
Fedor Boić (klavijature) 1993.-2001
Biografija slavne grupe
1977. godine su JASENKO HOURA i njegova ekipa iz Dubrave krenuli u avanturu pokretanja rock grupe, koja je dobila ime po jednoj epizodi stripa “Alan Ford”.
Prvu postavu grupe cinili su : Zoran Cvetkovic – Zok (solo gitara), Nino Hrastek (bas gitara), Tihomir Fileš (bubnjevi), Davorin Bogovic (vokal) i , naravno, Jasenko Houra (ritam gitara).
Osim Houre, svi preostali clanovi svirali su u bendu “Ciferšlus”, no dolaskom Houre mijenjaju ime u “Prljavo Kazalište” ne sluteci da ce desetak godina kasnije postati najveci hrvatski bend svih vremena.
Pod etiketom “Jugotona”, prvi službeni diskografski singl izašao je 1978. godine pod imenom “Televizori” i na njemu su se nalazile 3 pjesme – “Televizori”, “Majka” i “Moje Djetinjstvo”.
1979. godine izlazi drugi singl grupe “Moj otac je bio u ratu” pod etiketom diskografske kuce Suzy.
Prvi album benda je izašao 1979. pod naslovom "Prljavo kazalište" i pravo je remek djelo po angažiranosti tekstova koji su u tadašnjem (socijalistickom) društvenom uredenju izazvali sablazan, prešutni bojkot državnih medija (drugih nije bilo) zbog angažiranosti svojih tekstova, te prozapadnjacke glazbe. Moze se reci da je izlazak ovog albuma ustvari predstavljao pravi proboj domaceg punk autorstva. U meduvremenu je grupu napustio gitarist Zoran Cvetkovic, a na njegovo mjesto došao je Marijan Brkic.
Prvi album Prljavog Kazališta bio je neizbrisiv dokaz njihova iznimna talenta, no tek je drugi, “Crno bijeli svijet” (1980.), nagovijestio istinski stvaralacki potencijal grupe iz Dubrave. Pjesme poput “17 ti je godina tek”, “Zagreb” , “Moderna djevojka”, te posebno naslovna “Crno bijeli svijet” i posljednja pjesma na albumu “Mi plešemo”, postali su veliki hitovi što je rezultiralo prodajom od 150 000 primjeraka.
Godine 1981. izlazi treci po redu album Prljavaca nazvan po naslovnoj pjesmi “Heroj Ulice” i prvi na kojem se u ulozi vokala našao Jasenko Houra. Naime, došlo je do prepiranja unutar benda i Davorin Bogovic je nakratko izašao iz “Kazališta”.
Album je sniman u "Ferger" studiju u Švedskoj, a pjesma “Heroj ulice” postala je ogroman hit i nositelj albuma.
Album “Korak od sna” iz 1983., u prvom redu obilježili su povratak Davorina Bogovica kao vokala, te pjesme “Sve je lako kad si mlad” i “Korak od sna”. To je ujedno bila i zadnja ploca na kojoj je vokal bio Davorin Bogovic.
Album “Zlatne godine” izašao je 1985. godine pod etiketom “Jugotona” i na njemu se prvi put pojavljuje novi pjevac Mladen Bodalec. Najveca prednost ovog albuma bio je povratak pjesmama bržeg tempa poput “Ne zovi mama doktora”, “Sladoled”, “Zlatne godine”, a pjesma “Ma kog me Boga za tebe pitaju” bila je prva velika Hourina balada. To je period kada grupa definitivno izrasta u komercijalni (prodaja ploca, posjete koncerata), i autorski fenomen hrvatske glazbene scene.
Kontroverzni šok albuma “Zaustavite zemlju” (Suzy, 1988.), ne samo da zemlju nije zaustavio, vec ju je temeljito pokrenuo i probudio. Pjesma “Ruža Hrvatska” (Mojoj majci) postati ce prekretnica u karijeri Prljavaca, ali i mnogo više od toga. Tada igrati na kartu hrvatstva doista nije bio isplativ i preporucljiv potez.
Album je nudio iskljucivo hitove...“Zaustavite zemlju”, “Marina”, “Moj bijeli labude”, “Slaži mi”, “Mojoj majci”...
Krenula je serija koncerata “Kazališta” na kojima su se skupljale tisuce i tisuce ljudi sa hrvatskim zastavama. Prepune dvorane, gostovanja u Americi, Kanadi, Švicarskoj, Njemackoj, Australiji, Austriji, Švedskoj... Turneja je kulminirala na legendarnom koncertu održanom 17.10.1989. na Trgu Republike u Zagrebu i to je bio dotad najveci skup u povijesti Hrvatskoga naroda. Procjenjuje se da je na koncertu bilo izmedu 250 000 i 300 000 ljudi, iako prema nekim procjenama i pola milijuna ljudi. Koncert je navodno trebao biti zabranjen, ali ono što su Houra i Prljavo Kazalište “zakuhali” te veceri na Trgu, nadmašilo je i njihova predvidanja.
Izuzetno uspješnu turneju popratio je live album “Sve je lako kad si mlad”, a u to vrijeme gitaristu Marijana Brkica zamijenio je Damir Lipošek.
Sljedeci studijski album nazvan “Devedeseta” izašao je 1990. pod etiketom Jugotona. Još se nije ni stišala euforija oko albuma “Zaustavite zemlju”, a vec je “Devedeseta” pocela podizati prašinu. Na ovom albumu Houra biva prorokom svih zala koja rat sa sobom nosi. Tipicna antiratna i duboko humana ploca kulminira sa pjesmom i video spotom (radio ga je Vinko Grubišic) naslovne skladbe, gdje je slikom opisano sve što jedan totalitarni režim cini covjeku.
Iako je album “Devedeseta” bio izuzetno uspješan, 1993. je slijedio još uspješniji “Lupi petama i reci sve za Hrvatsku” na kojem se bendu pridružio i klavijaturist Fedor Boic. Houra inspiriran ratom i ratnim okruženjem piše, po mnogima, jednu od svojih najboljih pjesama po kojoj je i album dobio ime. Na album je uvrštena i tamburaška “Uzalud vam trud sviraci” koja je prikazala bend u drugacijem svijetlu.
Slijedila je turneja po Australiji i Kanadi te dugo ocekivani koncert u Zagrebu, održan na Dolcu pred 70 000 ljudi. Taj koncert je bio zabilježen i na cd-u “Božicni koncert” koji je izašao 1995. pod etiketom CBS.
1996. izašao je novi studijski album “S vremena na vrijeme” (Croatia Records) na kojem Houra uglavnom piše pjesme socijalne tematike.
1997. godine bend je proslavio 20.-u godišnjicu i to koncertom sa simfonijskim orkestrom u “Lisinskom”. Nedugo zatim, izašao je cd pod imenom “20 godina” sa snimkom tog koncerta.
“Dani ponosa i slave” iz 1998. je zasad posljednji studijski album Prljavaca.
2001. godine izlazi autorizirana biografija benda “Sve je lako kad si mlad” i 4-struki cd-box “Sve je lako kad s imlad '77 – '01”.
Grupu napuštaju Damir Lipošek i Fedor Boic, a zamjenjuju ih Zlatko Bebek i Jurica Leikauf.
Krajem 2002. godine, Prljavo Kazalište potpisuje ugovor s izdavackom kucom “Dallas Records”, a trenutno snimaju novi album pod nazivom “Radio Dubrava” i koji bi trebao biti završen u ljeto 2003.
ALBUMI -Prljavo Kazalište
Crno-bijeli svijet
Heroj ulice
Korak do sna
Zlatne godine
Zaustavite zemlju
Sve je lako kad si mlad
Devedeseta
Lupi petama
Božićni koncert
S vremena na vrijeme
XX godina
Dani ponosa i slave
Radio Dubrava
Evo pjesme koja je podigla hrvatski narod na noge kada mu je to trebalo, za vrijeme rata..
U njenu sobu udjem tiho,
tiho bas na prstima,
bojim se da ne zalupim glasno vratima,
zaspala je zadnja ruza hrvatska.
I tek sada kad te nema,
tko ce jutro da me budi,
i tek sada kad te nema, dobro znam,
ti si bila zadnja ruza hrvatska.
ref:
Ruzo moja ruzice,
sve sam suze isplak'o,
nocu zbog tebe.
I kako sad ovako sam,
protiv tuge i oluje,
kad smo bili kao prsta dva,
prsta dva jedne ruke.
To je pjesma Mojoj Majci iliti Ruža Hrvatska
Kad nabavim programčić , stavit ću i njihove slikice,a za sad....čitajte!
Zašto one osobe koje najmanje primjećujemo NAJVIŠE znaju o nama?!?
Jednostavno moram o ovome napisat post...jednostavno MORAM !!!
Danas sam saznala nešto što me jako pogodilo..jako..ali začudo ne negativno već pozitivno...
Znate ono autobiografije koje su neizbježan dio svake školske godine svakog razreda?! Dobro...meni je to malo nekak predjetinjasto, ali ok,i ja ih pišem...
Uglavnom...di sam stala??
Eh,da...
Čitam ja tak u Danirinoj autobiografiji autobiografiju od jedne cure koja je zapisala mišljenje o meni jako UPEČATLJIVO!...Loše?Neeee...Dobro?Neee... Samo..hmmm....ISTINITO!
Osoba s kojom sa na manje - više bok i ajd bok,osoba koju sam procijenila na temelju glasina,upravo sam učinila onu pogrešku za koju STALNO govorim da ju ne treba radit...I ovo je zadnji put...zaista zadnji...!!
Kao što svi imaju problema i problemčića,imam ih i ja...I katkad mi jednostavno prekipi,ne mogu ih više podnijet..i samo se rasplačem iako možda ne bih trebala zbog nekih sporednih ne-zaslužujućih razloga plakat... Nekoliko puta sam se rasplakala pod satom..u razredu.. I zaista,NITKO,NITKO...to nije primijetio..što mi i nije smetalo,ali jedna osoba je primijetila...Ta osoba je znala razlog samo zbog mojeg pogleda punog suza...Znala je razlog premda to nitko drugi,čak ni moja najbliža voljena frendica nebi znala...(ok,bi,al kužite kaj oću reć !!) Užasno sam se iznenadila kad sam vidjela da u autobiografiji piše da sam cua,ali da ne bih trebala plakat jer toga nije vrijedan kreten nijedan... Prvo kaj mi je palo na pamet je:Kak ona zna?? ...Znala sam da je shvatila...pitala sam ju kaj joj to znači i iz samog njenog pogleda sam znala da jednostavno zna,da zna kako se osjećam i zbog čega plačem... I znala sam da je i njoj tak bilo...ako ne sad ,jednom je...Rekla mi je da ako hoću mogu izbrisat to mišljenje,ali nisam htjela..Zauvijek ću ju pamtit po tome što je napisala i što mi je kasnije rekla...Možda ju mnogi iz razreda ne vole zbog nekih glupih,sebičnoh,djetinjastih itd razloga,ali ako se mene pita ,ja sam danas upoznala osobu koja već više od godinu dana ide sa mnom u razred.. i ona zasigurno nije osoba kakvom sam ju smatrala prije tjedan - dva.. Zašto osobe koje najmanje doživljavamo ,znaju najviše? Zašto se cerekamo pred društvom a ne pomognemo onoj osobi koja tamo negdje u kutu sjedi i čeka da joj netko pomogne i sasluša njen problem...Zašto?Ne znam,...Odgovore na ta pitanja ću ostaviti psiholozima jer ih ja ne znam...Mogu samo pomoći u njihovom rješavanju i to je sve..
Evo i mene... =)
Vratih se ja u svijet bljogera sa svojim bljogićem...
Još uvijek pokušam shvatiti ove prevelike i premale slikice ,al ok...
Preživjet ću...
Sutra je škola i po prvi put mi je zadovoljstvo uć u tu jebenu zgradu jer znam da smo sada jedna veeelika cjelina,jedan tim-2.b... Znam da će,kada uđem unutra,tamo biti svi oni meni dragi ljudi...Znam da će me dočekat Danira sa svojim ludim gatalicama i astro-prognozama , Tihana sa riješenom zadaćom iz matematike , Nives sa torbom punom hrane , Marina sa novim pjesmama , Valentina sa novim dogodovštinama nje i njenog dragog , Jelena sa svojim vječnim žicanjem kune.., Nikola sa novim-starim ali nikad shvaćenim forama,Ćrba sa svojim genijalnim idejama kao npr.ideja o korištenju aparata za gašenje požara,Marta sa vječnim smijehom od kojeg se jednostavno popiškiš u gaće...:) , i još mnogo drugih ljudi...Svi imamo svoje mane i vrline,različita mišljenja,stavove,osjećaje...svi smo pojedinci...i različiti..I zato svi moramo prihvatit jedni druge onakvi kakvi jesmo...da bi bili TIM...SVI ZA JEDNOG,JEDAN ZA SVE..Mislim da smo to postigli,ako ne do kraja,malo po malo....ali sve u svemu 2.b RULEZ!!!!!!!!!!!!!!!!!
A sad nešto malo ...hmmm...osobnije..
Pokušavam shvatiti što hoću...imam savršenog dečka,zgodnog i dobrog,dečkan koji mi sve da,koji je užasno dobar prema meni i koji može ispuniti savršensku granicu uvjeta svake cure....ali,neeeeeee,moram se ja bunit...moram
Meni treba netko tko mi neće popuštat u svemu,koji će biti tvrdoglav i uporan u nekoj svojoj tvrdnji (baš poput mene) pa ćemo se posvađat (iz ljubavi ,of course) .. Ne želim savršenstvo sada kada sam ga dosegla....želim....želim...ne znam što želim... What to do??Tell me what to do?!? Prekinuti savršenstvo i vratiti se na..ništa... Možda meni treba malo navlačenja ,onih slatkih svađica koje su neizbježne u mojoj okolini..
Everything will be alright
I know it
I can feel it..
Ljubim vas sve...
