Don't look backwards,fuck them and leave - PINKY
COLDPLAY 
Moglo se očekivati da će se stvari zakomplicirati. Prvi album prodali su u osam milijuna primjeraka i već na početku svijet šarmirali prekrasnim pop pjesmama. Znali su da nakon velikog uzleta moraju održati ravnotežu. Nakon albuma 'A Rush Of Blood to the Head', koji je prodan u 10 milijuna primjeraka, Chris Martin je mogao odahnuti. Bio je to odličan album na kojem je svaka pjesma bila potencijalni hit s prosječnom inteligencijom. Osobno mi se činilo da nedostaje samo trenutak u kojem bi sve eksplodiralo i svi bili beskrajno sretni, no uživo upravo tako djeluju.
Međutim, koncept življenja na staroj slavi odbačen je svugdje u svijetu, osim u Hrvatskoj, te se Chris Martin ponovno morao opravdavati i zadaća mu je bila stvoriti još magičnije i zaraznije pop melodije. No, očekivanja su zajebana stvar. Nadnaravno lebde u zraku i čovjeku stvaraju ogroman pritisak. Svi si uzimaju za pravo da budu sudac i porota iako nema adekvatne kazne za neuspjeh. Čini se da su očekivanja najubojitije oružje koje na duši ima bezbroj glazbenika posrnulih u želji da nikoga ne razočaraju. Budući da su dionice izdavačke kuće na burzi posrnule nakon što je pomaknut datum izlaska ovog albuma, Chris Martin je kompetentan govoriti po pitanju očekivanja i pritiska.
'X&Y' nije opravdao očekivanja iako je sniman u čak osam studija iliti pet gradova iliti dvije države. Možda je čovjek pukao pod pritiskom, možda nema inspiracije jer je beskrajno sretno oženjen za Gwyneth Paltrow, ali glavni uzrok ovakvog sraza je činjenica da je Chris Martin igrao na sigurno. 'X&Y' nije ni po čemu poseban i sve je utopljeno u bezličnosti. Umjesto očekivanog koraka naprijed na putu ka osvajanju grandiozne titule najveće grupe svih vremena, Coldplay su se poprilično stropizdili. Već na samom početku, u pjesmi 'Square One', Martin koristi stare fore. Nježno i mekano gradira melodije i kako se pjesma odmiče tako dodaje zvuk i pojačava izvedba da bi na kraju sve utihlo i Martin nježno odjavio program. Svjestan da je tu formu usavršio već davno, Martin na neki način priznaje da će biti problema kada kaže "You wonder if your chance will ever come/Or if you're stuck in square one".
'What If' klasična je i jednolična laganica u kojoj Martin preispituje ljubav i njen koncept konačnosti. Čovjek koji je često govorio o svom neuspjehu kod žena sada je oženjen s holivudskom glumicom, pa se pita: "What if you should decide/That you don't want me there by your side/That you don't want me there in your life/What if I got it wrong/And no poem or song/Could put right what I got wrong". S obzirom kolika je koncentracija slave oko obitelji Martin, sigurno ćemo sve odgovore dobiti u nekom od igranih filmova koji će biti snimljeni o njima. Stavimo li veliku romansu na stranu dolazimo do 'White Shadows' koja je prepuna liričke banalnosti poput "I wanna feel like that little white shadows/Blink and miss them /Part of a system, I am", a tempo pjesme isti je kao i u većini pjesama na albumu.
Chris Martin je iskren čovjek i njegovim očima i dalje slijepo vjerujem. Stoga kada nam u 'Fix You' priča o tome kako će učiniti sve da popravi nepravilnosti do kojih može doći u životu njegove voljene, srce mi se stisne i žalim što njegove usluge nisu dostupne svima. "When the tears come streaming down your face/When you lose something you can't replace/When you love someone but it goes to waste/could it be worse?/Lights will guide you home and ignite your bones/And I will try to fix you", samo je dio njegove priče o velikoj ljubavi i njegovoj težnji da sve popravi. Ukoliko njegove majstorske sposobnosti uključuju i mijenjanje osigurača i popravljanje bojlera, Gwyneth mora da je najsretnija žena na svijetu. Naslovna 'X&Y' potvrđuje da možemo množiti koliko god želimo, ali ovdje nema nepoznanica, rezultat je jasan - ovo je definitivno najslabiji album koji su do sada snimili. Slijedi prvi singl 'Speed of Sound' koji je blijeda kopija pjesme 'Clocks', dok 'A Message' igra na patetiku stihovima poput "My song is love/ Love to the loveless".
'Til Kingdom Come' posljednja je, a ujedno i najbolja pjesma na ovom albumu. Vokali u prvom planu, akustična gitara, lagani tragovi countryja nisu standard po kojem Coldplay funkcionira, ali su živi dokaz da se najbolje stvari dogode kada s puta skrenete lijevo i spotaknete se o kamenčić. Johnny Cash nije doživio da je otpjeva, ali Martin bi možda trebao živjeti vlastite stihove poput "I don't know which way I'm going/I don't know what I become" i napraviti jedan album u skladu s tim.
Pjesme s 'X&Y' nalikuju jedna drugoj kao jaje jajetu i još su jako slične onima s prethodnika, samo nedostaje hita kalibra 'Yellow'. Martinov stil pjevanja i dalje je isti, sve pjesme su direktno ili indirektno ljubavne, a artističke progresije nema. Unatoč slavi i svemu što dolazi s njom, Coldplay su i dalje dobri dečki iz susjedstva koji pjevaju bezopasne i lijepe pop pjesme koje su prikladne za sve od jedne do 99 godina. 'X&Y' je prepun divno orkestriranih balada koje će sjajno zvučati na stadionima, ali ovo su pjesme bez karaktera, specifičnosti i intrige te se zaboravljaju u trenu.
Nekad je bilo dovoljno pjevati "We all live in the yellow submarine" da bi se ušlo u povijest, ali danas više nije. Potrebno je više hrabrosti, bezobrazluka i koncepta da bi se izdvojilo iz gomile duže od jednog dana. X&Y je igrao na sigurno i malo je toga na njemu posebno. Ipak, Martin je mlad i talentiran i valjda mu je jasno da mu za osvajanje titule najvećeg benda ikada treba prokleto dobar album. Nadam se da će do njega doći sretno oženjen.
nadam se da ima fanova Coldplaya koji će doć i na moj blog...
