tonkin kutak:-)

utorak, 26.09.2006.

I OPET TAJ OSIJEĆAJ SAMOĆE, KAD NEĆE NIKOG MENE KRENE I HOĆE.....

Ljudi moji,ja ne znam šta je sa mnom zadnjih par dana....Jedino što osijećam je tjeskoba...Imam feeling da se unutar mene odigravaju samo sukobi,i želim iskočiti iz svoje kože...ne mogu više stanovati u njoj!Ništa mi ne ide od ruke...SVE ide naopako.....Uvijek sam ja bila ta koja je držala stvari pod kontrolom i imala riješenje za sve...a sad ...NE ZNAM ŠTA MI JE...a nitko ne svaća...ili ne želi shvatiti....
Taj ružni osijećaj u trbuhu,knedla u grlu, suze u očima i zbrka u glavi, ne daju mi spavati danima!!!Može to sve bit od toga,da se ja suočavam kako za par dana idem u Zagreb, kako počima neki ovi život,..a može bit i to ( a to je vrlo vjerojatno)što nemam još riješeno stambeno pitanje...jer čekam JOŠ UVIK dom...žalbu sam slala!!!možda je i to jer mi je u Makarskoj trenutno JAKO lipo i možda još nisam spremna na početak faxa!!!!A možda je i to da je ovaj protekli vikend Mr.Dotični bio ovde....i imala sam priliku razgovarat s njim...i reči mu sve....i to je ono što sam tila cilo vrime!Ja sam uvik išla za srcom i sa srcem...razum u ljubavi nije igrao bitnu ulogu...No,ovaj put...razum , i to zdravi razum je prevagnuo...I moram priznati,iako je bolilo i boli, dobro je taj moj razum odlučio....Ali taj petak,subota i nedilja...nismo mnogo razgovarali...Oči su nam bili glavni dialog...i sve su znale,i moje i njegove...Ja sam bižala od njegovih,a dan iza on od mojih....Bolno je to sve skupa ispalo...Moje cure mi kažu da je bolje da nisam pričala s njim jer nema svrhe...da se ja i on sretnemo opet u istom mistu , proći će godine....I ja to sve znam...ali bolilo je....i plakala sam u petak vani...ja?!Nisam plakala još od Onog Prvog....i ljudi oko mene nisu mogli virovat...Zašto?Zato jer je Tonka uvijek sritna,vesela i nasmijana....
Da.....:-(!!!Uglavnom ljudi moji...ja sam u životu-u ljubavi naprabvila 2 OGROMNE greške, koje su trajale PREDUGO i obilježile mi život...Zato virujte mi kad vam kažem da ne bižite od ljubavi i da se prilika voljeti i biti volje ne propušta....pa i ako triba zgaziti čast i ponos....Ja nisam imala sriče, ni voljeti,niti biti voljena....još ne!Voljela bih..a tko ne bi.....ali....mislim da sam propustila prilike zbog krivih ljudi!!!!Propustila sam prilike i godine bezbrižne mladosti...i sama sebi nabijala komplekse koji su sada postali istina....Uglavnom...ovih zadnjih tjedan dana nije lako biti ja!!Oprostite na ovakvom postu,ali...ovo "čudovište"unutra me tako izgriza da mislim da ću poludit,a ne smim skričat!Kažu-sutra će bit bolje- a kod mene nada uvik umire zadnja!Budite mi pozdravljeni i ne propuštajte priliku voliti.....a ja.....snaći ću se već nekako!Pusa

srijeda, 20.09.2006.

STRANAC..-STRANCU...

Jeste li se ikada zapitali kako bi bilo da sjedite na klupi u parku , uz more, ili bilo gdje drugo, i da vam priđe Stranac, potpuno nepoznata osoba, sjedne pored vas i vi prepoznate nekakvu toplinu i dobrotu u njegovim očima i odlučite mu ispričati priče-SVOJU priču?!
Jeste li razmišljali o tome kako bi to bilo dobro, taj Stranac će sa strpljenjem slušati SVE šta mu pričate i neće reči niti jednu riječ...A to je ono što vam upravo treba...neko tko će vas samo slušati....Jer koliko god ljudi ima oko vas, vi se i dalje osijećate sami....
Ne bi li bilo lijepo olakšati se nekome ko vas uopće ne pozna i za koga znate da ga više nikada u životu nećete vidit...a on ne pamti ni lica,ni imena ni priče...samo zrači toplinom koja vam je trenutno JAKO potrebna?!
Jer mi ljudi, ČESTO činimo greške...ja,osobno,imam jednu ogromnu manu,a ta je da vjerujem ljudima koje upoznam bez granica,jer imam iskrivljeno shvaćanje svijeta di mislim da su svi pošteni,iskreni i dobri....A to nije tako...i lako bi bilo da se ja razočaram 1 , 2 puta....ali strahota je u tome da ja i dalje to ne prihvaćam i ne shvaćam...i radim greške..pogrešnim ljudima virujem i pričam pogrešne stvari....i zato mislim da svakome treba "njegov Stranac"!!!!!
Ali i bez Stranca vjerojatno je uvijek tu neko ko nas sluša...ali mi ga možda ne želimo stalno, i stalno opterečivati "svojim glupostima"!!I uhvatimo se kako se žalimo da smo usamljene duše i od silne šume oko nas ne vidimo stabla i pravo uho što nas sluša....To uho su naši prijatelji zato se ja ovim putem zahvaljujem SVIMA bilo mojim dragim prijateljima , bilo vama blogerima šta me slušate i opet,i opet...i onda kad sam više i ja sama sebi dosadna....HVALA Piletu, Kiki, Rijani,Ivanici i Adri(pijanka na stinama)...ako sam koga zaboravila(kasno je) HVALA SVIMA!!!!
Ali ipak,ponekad mislim kako bi bilo da me taj Stranac sa klupe posluša i da mu srce otvorim...lakše bi mi bilo s nekim koga ne poznam,i slušao bi me pažljivo riječ po riječ....Nakon šta bih se "olakšala" razišli bi se i znali bismo da se više nikada vidili ne bi!I ja bih znala da to što sam mu rekla neće reći prvom koji prođe,da to neće iskoristit protiv mene,i da neće boljet ni njega niti mene...jer prijatelja pravih je malo i zato HVALA gore navedenima...i hvala Strancu...hvala vama(koji ste možda isto Stranci u ovoj priči)jer olakšavate i meni i "gore navedenima"...jer ja stvarno mogu brbljat!!
Možda ne direktno na ovo,ali opet ima neku vezu....stavljam ponovno citat P.C.ovaj put iz knjige "Veronika je odlučila umrijeti"
"Zbog svega toga, nikada joj nije preostalo snage da bude ono što je uistinu bila-osoba kojoj su, kao svakome na ovome svijetu, potrebni drugi da bi bila sretna!Ali drugi su bili tako teški!Reagirali su ne predvidivo , živjeli okruženi obrambenim zidovima, ponašali se kao i ona,odajući ravnodušnost prema svemu. Kako bi se pojavio tko otvoreniji prema životu,ili bi ga odmah odbacili, ili bi se pak potrudili da padi, smatrajući ga manje vrijednim i naivnim"!!!
I kad pogledate malo bolje to je stvarno istina...i nekima se cijeli život svodi na sakrivanje i to od samog sebe.....
Eto dragi moji , naškrabala sam ja sve i svašta...nadam se da ste svatili šta sam tila reć?!Pusa svima

ponedjeljak, 11.09.2006.

"Ljubav je kao droga. U početku si u stanju euforije, potpune predanosti.Onda, sljedeći dan,želiš više.Još uvijek nisi ovisnik,ali doživljaj ti se sviđa i misliš da ga možeš držati pod kontrolom! Misliš intenzivno na voljenu osobu dvije minute i onda je se ne sjetiš sljedeća tri sata!!
Ali, zakratko, privikneš se na tu osobu i počmeš u potpunosti ovisiti o njoj!Tada već misliš na nju tri sata,a zaboravljaš je tek na dvije minute.Ako nije u blizini , prolaziš kroz iskustvo kakvo imaju ovisnici kada ne mogu doći do droge.Na tom stupnju, isto kao što i ovisnici kradu i ponižavaju se da bi došli do onog što im je potrebno, i ti si spreman učiniti bilo što zbog LJUBAVI!!!"


Dragi moji...ovo vam je citat iz knjige Paula Coelha iz knjige "Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala" po kojoj i moj blog nosi ime.....imam ja tih citata masu(inače uvik iz knjige šta mi se sviđa prepišem)..a kako sam vas dosta "zapostavila"duugo me nije bilo...rekoh idem vam nešto"pametno"napisati!!!!
Inaće bila mi je moja Adri ode...pa mi nije bilo dosadno i uvik nešta se događalo..Dok mi kike i pile u Splitu...pa ih čekam:-(!!!!Eto dragi moji...budite mi pozdravljeni:-)!!Pusa

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?