Marketing
STRANAC..-STRANCU...
Jeste li se ikada zapitali kako bi bilo da sjedite na klupi u parku , uz more, ili bilo gdje drugo, i da vam priđe Stranac, potpuno nepoznata osoba, sjedne pored vas i vi prepoznate nekakvu toplinu i dobrotu u njegovim očima i odlučite mu ispričati priče-SVOJU priču?!
Jeste li razmišljali o tome kako bi to bilo dobro, taj Stranac će sa strpljenjem slušati SVE šta mu pričate i neće reči niti jednu riječ...A to je ono što vam upravo treba...neko tko će vas samo slušati....Jer koliko god ljudi ima oko vas, vi se i dalje osijećate sami....
Ne bi li bilo lijepo olakšati se nekome ko vas uopće ne pozna i za koga znate da ga više nikada u životu nećete vidit...a on ne pamti ni lica,ni imena ni priče...samo zrači toplinom koja vam je trenutno JAKO potrebna?!
Jer mi ljudi, ČESTO činimo greške...ja,osobno,imam jednu ogromnu manu,a ta je da vjerujem ljudima koje upoznam bez granica,jer imam iskrivljeno shvaćanje svijeta di mislim da su svi pošteni,iskreni i dobri....A to nije tako...i lako bi bilo da se ja razočaram 1 , 2 puta....ali strahota je u tome da ja i dalje to ne prihvaćam i ne shvaćam...i radim greške..pogrešnim ljudima virujem i pričam pogrešne stvari....i zato mislim da svakome treba "njegov Stranac"!!!!!
Ali i bez Stranca vjerojatno je uvijek tu neko ko nas sluša...ali mi ga možda ne želimo stalno, i stalno opterečivati "svojim glupostima"!!I uhvatimo se kako se žalimo da smo usamljene duše i od silne šume oko nas ne vidimo stabla i pravo uho što nas sluša....To uho su naši prijatelji zato se ja ovim putem zahvaljujem SVIMA bilo mojim dragim prijateljima , bilo vama blogerima šta me slušate i opet,i opet...i onda kad sam više i ja sama sebi dosadna....HVALA Piletu, Kiki, Rijani,Ivanici i Adri(pijanka na stinama)...ako sam koga zaboravila(kasno je) HVALA SVIMA!!!!
Ali ipak,ponekad mislim kako bi bilo da me taj Stranac sa klupe posluša i da mu srce otvorim...lakše bi mi bilo s nekim koga ne poznam,i slušao bi me pažljivo riječ po riječ....Nakon šta bih se "olakšala" razišli bi se i znali bismo da se više nikada vidili ne bi!I ja bih znala da to što sam mu rekla neće reći prvom koji prođe,da to neće iskoristit protiv mene,i da neće boljet ni njega niti mene...jer prijatelja pravih je malo i zato HVALA gore navedenima...i hvala Strancu...hvala vama(koji ste možda isto Stranci u ovoj priči)jer olakšavate i meni i "gore navedenima"...jer ja stvarno mogu brbljat!
!
Možda ne direktno na ovo,ali opet ima neku vezu....stavljam ponovno citat P.C.ovaj put iz knjige "Veronika je odlučila umrijeti"
"Zbog svega toga, nikada joj nije preostalo snage da bude ono što je uistinu bila-osoba kojoj su, kao svakome na ovome svijetu, potrebni drugi da bi bila sretna!Ali drugi su bili tako teški!Reagirali su ne predvidivo , živjeli okruženi obrambenim zidovima, ponašali se kao i ona,odajući ravnodušnost prema svemu. Kako bi se pojavio tko otvoreniji prema životu,ili bi ga odmah odbacili, ili bi se pak potrudili da padi, smatrajući ga manje vrijednim i naivnim"!!!
I kad pogledate malo bolje to je stvarno istina...i nekima se cijeli život svodi na sakrivanje i to od samog sebe.....
Eto dragi moji , naškrabala sam ja sve i svašta...nadam se da ste svatili šta sam tila reć?!Pusa svima
Post je objavljen 20.09.2006. u 22:39 sati.