The Maldives by Peter Adams
The Maldives
Klija (Kuhar) - Dakota - Blog.hr

Dakota

Klija (Kuhar)

Klija «Draaaaaagi moji Pikolići, došlo je vrijeme da započne škola kuhanja. Da, da...ništa me ne gledajte tako blesavo. Nemate pojma kuhati, pa skroz dolazite i jedete moje pite s prozora. E pa tako sam ja lijepo odlučila da vas naučim kuhati i da vidite koliki je to užitak. Nećete požaliti!»

Dok se Klijin snažan glas orio njenom malom kućicom, nekoliko Pikolića je nervozno sjedilo na stolicama posloženim baš kao da su u pravoj školi.

Nebrini (Stop) se izdere da umuknu. Oni na trenutak ušutiše, a onda opet počnu uznemireno klafrat međusobno. Sve dok Klija nije iznijela nešto predivno na pladnju čiji je miris tako bio živ i omamljiv da je u trenu dobila pikoličansku pozornost. Svi zaslijepljeno gledaše u pladanj, poneki razjapiše usta, toliko da im skoro opadne vilica, neki zasliniše, a jedan čak, zna se koji, Žderonja (Sappy) poleti, gurnuvši njih par u stranu, prema mirisnom jelu. Klija ga tako spretno i snažno odgurne da ovaj završi u rukama Djevojčure koja mu se nasmiješi i napravi ustima MLJAC kao da joj je on slasniji zalogaj. Odskoči jadan u stranu i povuče se.

Nastane tišina, kao da su se Pikolići umorili sami od sebe i kao da su spremni čuti. Ali, to je sve kao.

Klija nastavi, kao kakva strašna učiteljica u školi:

«Dakle, na primjeru ovog jela ću vam objasniti što je to kuhanje. Da. Čuli ste svi kako su ljudi prije govorili da je kuhanje umjetnost. To je točno. Da bi jelo ispalo savršeno morate mu se predati.
Ovo jelo se zove *Meso, ček' da bacim šljive na te!*»


Svi Pikolići se tako počnu glasno i urnebesno smijati da su totalno prekinuli Kliju koju je živciralo što je skroz netko prekida. Valjali su se od smijeha i ponavljali izrečeno *meso, ček' da bacim šljive na te!*, ha, ha, ha....

Maska (Sleepy) je za to vrijeme glumila mjesečara koji je dolazio otpozadi Kliji i kad je ona shvatila da pokušava ukrasti jelo, poludila je, sa kuhačom ga je mlatnula po prstima i počela se derati, gotovo kroz plač:

«Kako ti je palo na pamet da mi kradeš jelo ispred nosa, pa vi stvarno svi skupa niste normalni. Dajjjjjjjjte više da vam objasnim, pa si sami kuhajte doma!»

Na to joj Archaeus odgovori:

«Ma joj stara, daj, kaj kenjaš, nije isto ko kad ja sam sebi nešto skuham i kad mi ti skuhaš! Jebi ga, imaš dara za to, k'o što ja znam puno povijesnih činjenica, i k'o što bi ti mog'o sad algebru i integrale prosipat' po stolu, tak' i ti znaš svoj pos'o!» (odmahne rukom i okrene se prema Direktoru Svemira (Generalu) da ga nešto pita, a ovaj slijepo gleda u Kliju k'o da gleda u boginju, totalno u šoku.

Odjednom je opet nastala graja, svi su međusobno pričali, osim Generalea, naravno.

A Klija je bila već previše ljuta, previše umorna da bi obraćala pažnju na njih. Jučer je obećala samoj sebi da će održati ovaj sat kuhinje koji joj je predložila papa Ow, kojoj se potužila nakon svih silnih krađa, pa makar ju nitko ne slušao. Pomislila je da je najbolje da ona ispriča što ima, a poslije će već sama nešto smisliti kako te fanatike za njenom papicom srediti. Tako je nastavila:

«Dakle, počnimo od ovoga jela. Kad gulite gospodu Krumpire, čini vam se to možda kao vrlo jednostavna životna operacija, no, naravno da to nije. Povežite se sa sir Nožem i gospodom Krumpirima, budite jedno. Skoncentrirajte se na Krumpir, kao da prvi puta djetetu stavljate pelenu. Potrudite se da gosp. Krumpir vidi da vam je stalo, pa će vam i on bolje kušati u ustima, on će vam se predati, ako se vi predate njemu. Ok? (nije bilo odgovora, svako je pričao svoje, pa je nastavila, ne gledajući uopće u njih.) Dakle, nakon toga, kad na gosp. Meso stavljate gđu. Vegetu, budite nježni prema njemu, ono je na neki način još živo i traži pažnju, nježnost i blagost. Energija koja mu daje crvenkastu boju ostati će tamo ako se budete odnosili prema gosp. Mesu sa poštovanjem. Naklonite mu se, ako osjećate da to treba. Tako. Stavite u vatrostalnu posudu malo her Ulja, nježno ga pospite po dnu, pećnicu stavite da se grije na 200°C, da bude spremna kad zgotovite pripremu, zatim dodajte gosn. Krumpir koji ste revno i pažljivo rezali na recimo 2cm, poigrajte se s gosp. Krumpirom kad ga stavite u posudu tako da ga provlačite kroz prste, zamislite da su oni velike, jake snježne pahuljice koje vas golicaju po dlanovima, smješkajte im se, recite im da vas ne škakljaju, dat ćete slatkoću gosp. Krumpiru na taj način. Dodajte i gosp. Meso, to može biti piletina, svinjetina i teletina, ono što se može brže ispeći, u skladu s gosn. Krumpirima. Ja preferiram piletinu...(nakašlje se malo i okrene se da pogleda da li ju uopće netko sluša. Vidi na trenutak Generalea, ali odmahne u sebi rukom, da mora da on nešto svoje misli, kad tako mutavo gleda u nju, nastavi pomalo kao da joj se ne da)...da, dakle, piletina je moj izbor. Nakon toga dodajte svemu i gospođice Šljive, e one su vam jako važne. One vole posebnu pažnju, zato se odnosite prema njima kao da su male krijesnice, tanano i s punim poštovanjem. One će vašem jelu dati onu slatkoću i punoću okusa. Jednostavno, volite ih! Nakon toga jelu možete dodati i nascjekanog crvenog seńor Luka, kojeg ćete naravno prije toga isiječi na ploške, ali pažljivo, seńor luk zna biti jako zločest, on spada u najzločestiju namirnicu. Izbacuje ljutinu koja vam se penje preko ruku i ramena, i lica sve do očiju i tu ulaze sumanuto i nastanjuju se 3 dana. Za poludit, zato bi možda bilo bolje da ne koristite Luk. Svemu tome naravno morate dodati začin, gđu. Vegetu najbolje, ona u sebi sve sadrži, samo se voli praviti važna pa nekad ne želi iz posude van, nemojte biti grubi prema njoj, jer će se uhvatiti za stijenke posude i neće vam poći za rukom godinama da ju izvadite. Trust me, I know! (nasmije se sama sebi) nego, lijepo i polako s njom. Zamolite ju da sa svojim prisustvom uveliča ovo jelo, ili bilo kakve lijepe komplimente, na to pada samo tako. E tako. I kad stavite u pećnicu svakih 15 minuta obvezno otvorite jer ako ih ostavite same napravite će vam kuršlus u pećnici. Gosn. Krumpir i gđice Šljive su posebno razigrane pa nekad izađu iz posude i ulaze u pećnicu, kidaju žice, kablove, ma bolje da i ne znate. Uglavnom, to vam je to. 60 minuta neka se to peče a onda ugasite pećnicu i ostavite unutra još 10 minuta, da toplina dovrši svoje. Budite pažljivi kad otvarate gornji dio posude, jer gosp. Meso i gosn. krumpir znaju nekada biti strašno ljuti ako sam ih pekla i minutu više. Onda se deru, urlaju i nazivaju me svakakvim imenima. Da. Eto, to bi bilo to.»

Kad je završila zamolila ih je da izađu van, no oni su se i dalje derali i raspravljali o tome kako je Muladhara totalno nepotrebna selu i da šta oni svaki dan moraju ujutro i navečer provoditi onako dosadnu vježbu.

Klija je shvatila da neće baš previše pomoći ako ih zamoli da odu van, pa se sama uputila van. Hodala je nekako zadovoljna sama sobom, napokon je osjećala da ona nešto zna što može i želi prenijeti drugima, pa makar se oni tako ponašali. Bila je sigurna u sebi da će to nekome donijeti radost, samo što joj se u ovom trenutku ipak činilo da neće donijeti nikome, a da će ona i dalje morati praviti papicu za cijelo selo i hladno promatrati kako joj žnjapaju jela pod prozorom.

Kad je došla u Mirnu šumu sa zapadne strane sela, sjela je uz potočić koji se plavio i zelenio i lagano žuborio glasom nekog, malog, slatkog, uspavanog pjevača. Potok odjednom ušuti te ju krene upitati nešto, kad ga prekine staro drvo Homnibus I koje ga granom mlatne po vodi koja ga čini njime. Zašuti naglo, a i Klija ne reče ništa, samo pomisli kako je divno kad imaš kraj sebe drveće koje zna kada treba šutjeti.

Sjedila je Klijica dugo pred potokom i zamišljala kakva će sve jela kuhati, kakve će kolače spravljati, pita zeljanica, joj...što je to fino (kaže gotovo naglas.)

Nakon 2 sata, odluči se ustati i krenuti svojoj kući. Pa valjda su izašli ovi mamlazi koji nisu zaslužili ni kokice da im napravi, a kamoli onakvo jelo, pomisli. No, upravo kad se digla, vidi Direktora Svemira kako nosi nešto u posudi i ide prema njoj. Zapanjena stane i čeka ga da joj se približi. Nije mogla vjerovati da je istina ono što je pomislila. Pa on je zaista pokušao skuhati njeno jelo, ON JU JE ZAISTA SLUŠAO!!!!!

Generale joj priđe sa posudom. Klija ga tako snažno zagrli i cmokne da njemu skoro posuda ispadne na travu.

Sva izvan sebe, radosna kao da je progledala:

«Pa hej, pa ti si me slušao. Nevjerojatno, a ja sam mislila da je svima to glupost što ja govorim!»

Direktor S. se nasmiješi ponosno, nakrene glavu kao da mu je malo neugodno i odgovori sav prsat:

«Ma neee, nemaju oni pojma kako je to važno, znati puno stvari. Oni misle da je ispravno to što svaki ima nešto u čemu je dobar i u čemu stvarno uživa. Vidiš, mene je Djevojčura naučila da moram ispuniti svaki trenutak u svome danu, a kako ću to, ako ima samo jedna, dvije stvari u kojoj uživam i koju znam. Ne ide to tako. Želim sve znati, da.» (završi razdragano i pomalo kao da mu je neugodno.)

Klija ga potapše po ramenu i kaže još uvijek jako radosno:

«Pa da vidimo mi što si ti to napravio!» (i otvori posudu.)

A kad tamo, svete koze i krave, ajme majko moja. Gospoda Batkovi su mlatili gosn. Krumpire, krumpiri bježali, poiskakali van čim je Klija posudu otvorila, gđice. Šljive su bile užasno ljute, naslonile su se na stijenke uvrijeđeno, jedna je čak objašnjavala drugima da je ovo rat, da se trebaju pokrenuti, no druge su bile previše uvrijeđene da bi ju i slušale, samo su prijekorno gledale gospodu Batkove koji su uspjeli namlatiti sve krumpire. A gđa. Vegeta, vegeta je toliko jadna oslabljela da je je bilo još samo na obroncima, kao sluzava masa, kao puž kretala se u pravcu izlaska. Mahala je ručicom prema Kliji i dernjala se poput gospode Krumpira i Mesa:

«Glupačo, šta ideš idiota učit kuhat', jel vidiš budaletine što je učinio, čekaj, čekaj..sad kad mi izađemo, oboje ćemo vas umlatiti jednom rukom!!!».

Iako je to izgledalo i više nego smiješno, Klija se naglo odmakne kao da se boji i brže bolje poklopi posudu da ne izađe i gđa. Vegeta van.

Pogleda u Direktora, a on snužden stoji i gleda u nju. Što će se sad dogoditi, pomisli.

Klija malo razmišlja, a onda odgovori kao da je pitana:

«Čuj, stvar smo zeznuli, ali to se da ispraviti, samo će nam trebati ipak malo više vremena za ovakvo nešto. Znaš, zaboravila sam reći da se može dogoditi da se oni svi baš jako naljute ako se ne pazi dovoljno na njih, no ima tome lijeka. Naime, potrebno je nekoliko sati umiljavanja, služenja i sve će biti ok.» (završi sa snažnim uzdahom, kao da ni sama ne vjeruje u ono što priča.)

D.S. tužno:

»Pa ne misliš valjda stvarno da ću se umiljavati namirnicama i još gore da ću ih služiti. Zašto ih ne bi bacili jednostavno negdje da nitko ne zna, kao recimo....(razmišlja i gleda okolo, pa se naglo sjeti!), u potok!»

Gđa. Potok tog trena počne urlati ženskim, piskutavim glasom, onda naglo zaplače, pa se opet dere, voda se mreška, gospođice Ribice iskaču na obalu, čuju se kako govore između sebe da je potok poludio, da je bolje ugušit' se nego biti u takvoj okolini.

Homnibus I se probudi iz vječnog sna te se uzbuni svojim dalmatinskim narječjem:

«Ovdi čovik nemre ni zaspat' u miru, da ga odmah netko ne probudi. Ća je sad opet? Triba li nekoga sredit, samo ga meni stavite na granu....»

i tako, dok se Homnibus I ljutio, Klija povuče Direktora, uzme posudu i oni odoše malo bliže selu. Tamo oboje sjednu na travu i Klija nastavi:

«Znaš, meni je nekad puna kapa ovog sela i svih tih glasova. Čo'eče, za poludit je, namirnice pričaju, kuće pričaju, drveća, potoci, pa joj!»

Direktor kimne glavom kao da ju razumije, a onda se sjeti velikog problema koji ih je snašao pa upita uplašeno:

»Hej, pa šta ćemo mi s ovim divljacima u posudi?»

čim je to rekao, dernjava postade još veća, poklopac se zadrma a gđa. Vegeta ispuzi van. Klija se na trenutak odmakne, a onda se približi gđi. Vegeti koja je sluzila po travi i derala na sav glas, mašući ručicama:

«Jesam ti rekla ludačo da će bit pičvazja!?? Dođi, dođi!!»

Klija odjednom izvadi Senor Papra iz džepa i zaprijeti gđi. Vegeti. Vegeta krikne i skupi se od straha. Klija spusti Papar na zemlju i on kao kakav vojnik, namrštene face stade koračati prema gđi. Vegeti, a ova drhti i sve više i više plače. Klija potom zgrabi Papar i strpa ga nazad u džep. Gđa. Vegeta joj se počne umilno zahvaljivati, puzi joj po nožnim prstima i klanja se.

Klija, odmičući ju rukom:

«De, de, sad i mene povegeti, najbolje da me ispečete na ražnju svi zajedno i pojedete!»,

Klija doda naređenje gđi. Vegeti da se vrati u posudu i ova posluša bez pogovora.

Direktor se nasmiješi Kliji a ona kaže, uzdahnuvši kao da je posao tek počeo:

«Da, kažem ti ja, ima načina, samo to će dugo trajati. Ali, sad kad naučiš lekciju, nećeš ju više tako lako ponoviti. Hajd'mo na posao Đenerale moj!»

Kako su se gospoda Krumpiri razbježali svuda okolo, morali su ići po svaki ponaosob, svom srećom svi su bili ranjeni od strane gospode Batkova pa im je bio olakšan posao. Dozivali su ih svakakvim umilnim imenima, dizali kamenje, prekopavali po visokim travkama, penjali se na Homnibusa I, dok je on gunđao na veliko, Gđu. Potok uznemirivali svojim rukama koje su čeprkale po njoj. I kad su napokon nakon duuugo vremena uspjeli pokupiti svu gospodu Krumpire, oni su i dalje stajali prekriženih ručica i ljutili se. Uzalud ih je Klija molila da shvate da je Direktor prvi puta sam kuhao, objašnjavala im je koliko je teško naučiti kuhati, kako je za to potrebno veliko umijeće, aludirajući da su krumpiri posebni i da ne može svatko s njima. No, oni su i dalje ustrajali u svojoj ljutnji, sve dok vidno razljućena Kilja nije izvadila her Ocat i zaprijetila im njime. Onda su odjednom se ustrtarili i brže bolje pobjegli u posudu. Uh! Dodala je tom činu:

«Uh, jel vidiš ti to, samo grubo na kraju uspijeva. Pa sunca im njihovoga! Mene su našli zahebavat'!»

Direktor samo digne obrvu, uzdahne kao da ju u potpunosti razumije, te upita:

«Ej, a što ćemo s mesom (pogledavši u batkove koji su gotovo mrtvi ležali na dnu posude u ulju i laganom umaku soka od šljiva)?»

Klija se nasloni na lakat i razmišlja. A onda ju šokira iznenadni povik Generalea, koji sav uzbuđen reče:

«Da, da, sjetio sam se. Rekla si da meso ima crvenu energiju, da?»

Klija, digne obrvu i odgovori:

«Pa da, ne baš energiju....(i u po rečenice prekine ju Direktor)..»

«Ma to ti je isto, crveno je crveno. Dakle, otvorimo si Muladhare i uzmemo od svake po malo energije i ulijemo ju u meso!»

Klija kao da je sumnjala u mogućnost takvog nečega, no ipak, posluša, jer ionako nije imala ništa drugo, pametnije.

Direktor, kao da govori s bićem u sebi:
«Muladhara, Muladhara, Muladhara,
u meni otvori se, energiju donesi iz mene,
u ruke moje ulij se, na batkove izlij se.
Aummmmmmm, Equilibrium.»


U to Crvena Svjetlost poteče iz Direktora i Klije i izlije se poslušno na Gosp. Meso, kojeg tog trena živne i počne plesat sambu jedno s drugim.

Direktor i Klija daju jedno drugom «pet» zadovoljni s poslom koji su obavili, poklope posudu i krenu prema selu, kadli se Direktor zaustavi i uplašeno upita:

«Hej, pa Gospođice Šljive smo zaboravili!»

Klija se nasmiješi samozadovoljno i pokaže mu na Gospođice Šljive koje su žurno trčale za njima, natječući se koja će prije doći. Derale su se na njih kako su ih mogli zaboraviti i da im to nikada neće oprostiti. Zar oni ne znaju da šljive kad jednom ispuste svoj sok, zauvijek moraju ostati na tom mjestu?!

Direktor i Klija se sretno nasmijaše i krenuše ne obazirući se više na razmažene gospođice Šljive.

07.08.2007. u 14:03 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

05/2008 (5)
04/2008 (11)
03/2008 (3)
01/2008 (2)
12/2007 (4)
11/2007 (3)
10/2007 (6)
09/2007 (5)
08/2007 (11)
07/2007 (14)
06/2007 (7)
05/2007 (10)
07/2005 (7)
06/2005 (36)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Cjelina koju otkrivam:

slike doista znače 1000 riječi


Iskustva koja pomažu:

Alergije.
Nevjerojatno!
Breathless.
Laughing yoga