Izgleda da sam pretjero.
Možda sam previše toga rekao.
rekao sam nešto što nisu htjeli čuti.
Ni znati.
Općepoznata je činjenica da ljudi naprave nekakvu iluziju života u kakvoj žele živjeti, žive u njoj, te ih tako ne zanima apsolutna istina, jer ona baš i nije ugodna.
Bježati od istine je danas normalno.
Živimo u svijetu iluzije,
svi stoje na svojim pozornicama i glume da je sve savršeno.
Bez prave istine, svijet je ljepši.
I onda se nađe neki luđak, šizofrenik, paranoik i zavjeraš koji pokuša reći tu istinu.
A pošto ljudi ne vole istinu, bolje onda eliminirati tu budalu koja nam remeti našu savršenu iluziju.
Šta se on ima miješati u naše živote, jelda.
Što se više trudiš i više istine kažeš, najčešće izazoveš kontraefekt.
Čovjek ne želi čuti kritiku i prigovor od druge osobe, pa se radije još više zaglupi.
Čeka da kritiku dobije sam od sebe.
A inače i nismo baš kritični sami prema sebi i prema svijetu, koliko god mislili da jesmo.
Pa da.
Zato taj paranoik, luđak, šizofrenik i zavjeraš više neće pričati.
Rečeno mu je da se cenzurira. I da je vrlo glup i da nema život.
Šta on ima sad ukazivat na neka sranja, miješat se u tuđe živote, kad je meni okej ovak i zašto ne bi podržavao sistem.
Ljudi vole biti glupavi.
Osoba za svoje pizdarije zapravo zna,
ali neće sama sebi da prizna.
Ipak on živi u iluziji gdje će se greška zaobići i zaboraviti.
Jer je tamo svijet baš lijep.
Svijet je baš lijep.
Crna kronika?
Mah.
Neće se to baš meni desit. Sto posto!
A ko jebe druge.
Snađite se.
Idemo dalje.
Cenzura.
Ipak vi tako želite.
Većina. :)
CENZURA VIŠE
